Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Page 9 of 32
Page 9 of 32 • 1 ... 6 ... 8, 9, 10 ... 20 ... 32
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Na ovu.
U rujansko predvečerje, jedva što bi ljeto izmaklo, oko Svetog Mihovila, čekali smo na bijeloj, poljskoj cesti u koloni traktora i kamiona na Perinuši, dok je vjetar šumio u krošnjama jablanova. Vagnuli bi nas natovarene na ulazu, pa još jednom, praznih prikolica, na izlazu, i dali nam potvrdu, ali novac za otkupljeno grožđe dobili bi nekoliko mjeseci kasnije i nikad nije bio osobito velik. Žalili smo se na nepravdu, Bogorodici i svim svecima se kleli kako nas lopovi više neće vidjeti, ali opet svake godine smo dolazili. I u najsiromašnijim berbama nešto bismo prodali socijalističkom poljoprivrednom gigantu iz našeg kraja.
VEZANE VIJESTI
PIŠE ANTE TOMIĆ Ma kakvi sudovi i nepristrani stručnjaci... Nemaju oni šanse kad je rulja s kolca i konopca zapjevala 'Zovi samo zovi'...
Kad je izgrađena, imotska je Vinarija bila najveća u Jugoslaviji. Danas to nije popularno isticati jer niti smo mi voljeli Jugoslaviju, niti je Jugoslavija voljela nas. Ta je pokvarena država nas Imoćane ostavila u bijedi jer smo bili Hrvati i išli u crkvu. Kao neprijatelje režima osudili su nas na ekonomsko zaostajanje. Naši ljudi morali su zbog toga odlazili raditi u Njemačku. Mučili se daleko u tuđem svijetu, mjesecima ne viđajući najmilije, jer se nisu htjeli odreći svoga narodnog imena i svoje katoličke vjere.
Bila je onda farma nesilica, Agrokoka, s desecima tisuća kokošiju raščerupanih vratova i crvenih nazubljenih kresta nalik trorogim partizanskim kapama. Zbog tih kresta narodni je genij kokoši nazvao partizankama, a nije to ruganje bilo sasvim bezazleno. U poruzi se prepoznavao prkosni, slobodarski duh. Pobuna protiv socijalističkog poretka i vladajuće ideologije, otpor državi koju mi nismo voljeli i koja nije voljela nas. A bilo je i onih što su sažalijevali perad, što je natiskana u kavezima udarnički kenjala jaja. Mogli su se poistovjetiti s ubogim nesilicama koje nisu vidjele ni sunca ni mjeseca. Jednaka je, tvrdili su, i naša imotska sudbina u tamnici naroda zvanoj Jugoslavija.
Bila je na periferiji Imotskog zatim i tvornica veša, Pionirka, dugačka krojačnica sa stotinama šivaćih strojeva što su u tri smjene štektali nad milijunima gaća i majica. Žene bi se ujutro vraćale autobusima iz Pionirke i premorene padale u postelje, dok su njihovi muževi ispraćali djecu u školu, a onda i sami odlazili raditi u tvornicu strojeva u Donjoj Glavini, precizno tokariti komade čelika s visokim udjelom ugljika.
Dvije plaće iz dva privredna subjekta u krajini svaki mjesec su dolazile u mnoga kućanstva, ali po duši govoreći, bilo je gadno. Najgorem neprijatelju ne biste poželjeli takvu užasnu komunističku diktaturu, tu zločinačku Jugoslaviju koja je nas Imoćane bezdušno napustila, ostavila nas da umremo na ledini bez igdje ičega, a mi smo, eto, milošću Božjom, preživjeli.
Odrastao sam slušajući ovaj nacionalistički mit. Šaptalo se, “da dica ne čuju”, kako nas Jugoslavija smišljeno drži nerazvijenima, privredno inferiornima, perfidno nas uništava zato što smo Hrvati, i nismo gotovo mogli dočekati da se to nasilje jednom zaustavi, da dođe odvažni i mudri Franjo Tuđman i kao Mojsije nas izbavi iz ropstva. Napravi državu koju ćemo voljeti jednako kao što ona voli nas. Kad se 1990. to napokon dogodilo, plesali smo na grobu neprijateljske države i do dana današnjeg, dvadeset sedam godina kasnije, pomamno plešemo, vrtimo guzicama i dižemo ruke vičući aleluja, sretni da Jugoslavije više nema.
Premda to ustvari, već jedno vrijeme, baš i nema smisla.
Nakon mnogogodišnje ružne agonije imotska je Vinarija koncem svibnja 2017. definitino i neopozivo prdnula u čabar, ostavljajući za sobom radnike bez plaće i metalne tankove u kojima je nekad kuhao mošt da trunu izvaljeni u visokoj travi. Jednaka stvar bila je i s Agrokokom. Valoviti lim na krovu nekadašnje farme nesilica davno je razgrabljen i pokriva mnoge privatne kokošinjce diljem Imotske krajine. Utihnuli su i Pionirkini šivaći strojevi, a tvornicu strojeva u Donjoj Glavini nije spasio ni briljantni poslovni um Miomira Žužula.
Temeljitost s kojom je hadezeovska vlast, i nitko mimo njih, likvidirala sva poduzeća u Imotskoj krajini upravo je zastrašujuća. Dijelom zbog gluposti, dijelom zbog nesposobnosti, a dijelom zahvaljujući slijepoj pohlepi, smrvili su u prašinu na tisuće starih, jugoslavenskih radnih mjesta, a novih, hrvatskih, su otvorili... trenutak, da izračunam...
Nijedno.
Dvadeset sedam godina traje to pustošenje i svih dvadeset sedam je HDZ na vlasti. Druge stranke u nas u Imotskom gotovo su statistička greška. Nedavno je baš u Slobodnoj Dalmaciji bila priča o načelniku u jednom selu. Taj je hadezeovac na funkciji kao Milo Đukanović u Crnoj Gori ili kao pukovnik Muammar al-Gaddafi u Libiji.
On premoćno pobjeđuje u prvom krugu lokalnih izbora, mlateći protukandidate kao teškaški međed žgoljavce u papir kategoriji. Građevinskom ga mehanizacijom ne bi maknuli s vlasti, premda je neškolovan, pokvaren i glup kao tava, višestruko se potvrdio kao totalno bezvrijedna osoba.
Njegov je učinak, kao i učinak bilo kojeg drugog hadezeovca u krajini, porazan. Jedino što je narod od njega dobio bila je šteta i kvar, ali će za njega opet glasati čak i oni koji su jednom radili u upropaštenoj Vinariji ili Pionirki, koje je HDZ lično i personalno zajebao, uzeo im pare i, jednako kao i njihove roditelje, otjerao na rad u Njemačku. Oni će glasati za HDZ jer zbog nečega, tajanstveno čega, još vjeruju u nacionalistički mit da ih je Jugoslavija, gdje su radili, mrzila, a da ih ova Hrvatska, u kojoj su dobili nogu u guzicu, voli. Pa zar nisu super ti Imoćani? Kako bi uopće mogao propasti tako razborit narod? Gdje je kraj državi koja ima tako inteligentne građane?
Tagovi
Ante Tomić Imotski
U rujansko predvečerje, jedva što bi ljeto izmaklo, oko Svetog Mihovila, čekali smo na bijeloj, poljskoj cesti u koloni traktora i kamiona na Perinuši, dok je vjetar šumio u krošnjama jablanova. Vagnuli bi nas natovarene na ulazu, pa još jednom, praznih prikolica, na izlazu, i dali nam potvrdu, ali novac za otkupljeno grožđe dobili bi nekoliko mjeseci kasnije i nikad nije bio osobito velik. Žalili smo se na nepravdu, Bogorodici i svim svecima se kleli kako nas lopovi više neće vidjeti, ali opet svake godine smo dolazili. I u najsiromašnijim berbama nešto bismo prodali socijalističkom poljoprivrednom gigantu iz našeg kraja.
VEZANE VIJESTI
PIŠE ANTE TOMIĆ Ma kakvi sudovi i nepristrani stručnjaci... Nemaju oni šanse kad je rulja s kolca i konopca zapjevala 'Zovi samo zovi'...
Kad je izgrađena, imotska je Vinarija bila najveća u Jugoslaviji. Danas to nije popularno isticati jer niti smo mi voljeli Jugoslaviju, niti je Jugoslavija voljela nas. Ta je pokvarena država nas Imoćane ostavila u bijedi jer smo bili Hrvati i išli u crkvu. Kao neprijatelje režima osudili su nas na ekonomsko zaostajanje. Naši ljudi morali su zbog toga odlazili raditi u Njemačku. Mučili se daleko u tuđem svijetu, mjesecima ne viđajući najmilije, jer se nisu htjeli odreći svoga narodnog imena i svoje katoličke vjere.
Bila je onda farma nesilica, Agrokoka, s desecima tisuća kokošiju raščerupanih vratova i crvenih nazubljenih kresta nalik trorogim partizanskim kapama. Zbog tih kresta narodni je genij kokoši nazvao partizankama, a nije to ruganje bilo sasvim bezazleno. U poruzi se prepoznavao prkosni, slobodarski duh. Pobuna protiv socijalističkog poretka i vladajuće ideologije, otpor državi koju mi nismo voljeli i koja nije voljela nas. A bilo je i onih što su sažalijevali perad, što je natiskana u kavezima udarnički kenjala jaja. Mogli su se poistovjetiti s ubogim nesilicama koje nisu vidjele ni sunca ni mjeseca. Jednaka je, tvrdili su, i naša imotska sudbina u tamnici naroda zvanoj Jugoslavija.
Bila je na periferiji Imotskog zatim i tvornica veša, Pionirka, dugačka krojačnica sa stotinama šivaćih strojeva što su u tri smjene štektali nad milijunima gaća i majica. Žene bi se ujutro vraćale autobusima iz Pionirke i premorene padale u postelje, dok su njihovi muževi ispraćali djecu u školu, a onda i sami odlazili raditi u tvornicu strojeva u Donjoj Glavini, precizno tokariti komade čelika s visokim udjelom ugljika.
Dvije plaće iz dva privredna subjekta u krajini svaki mjesec su dolazile u mnoga kućanstva, ali po duši govoreći, bilo je gadno. Najgorem neprijatelju ne biste poželjeli takvu užasnu komunističku diktaturu, tu zločinačku Jugoslaviju koja je nas Imoćane bezdušno napustila, ostavila nas da umremo na ledini bez igdje ičega, a mi smo, eto, milošću Božjom, preživjeli.
Odrastao sam slušajući ovaj nacionalistički mit. Šaptalo se, “da dica ne čuju”, kako nas Jugoslavija smišljeno drži nerazvijenima, privredno inferiornima, perfidno nas uništava zato što smo Hrvati, i nismo gotovo mogli dočekati da se to nasilje jednom zaustavi, da dođe odvažni i mudri Franjo Tuđman i kao Mojsije nas izbavi iz ropstva. Napravi državu koju ćemo voljeti jednako kao što ona voli nas. Kad se 1990. to napokon dogodilo, plesali smo na grobu neprijateljske države i do dana današnjeg, dvadeset sedam godina kasnije, pomamno plešemo, vrtimo guzicama i dižemo ruke vičući aleluja, sretni da Jugoslavije više nema.
Premda to ustvari, već jedno vrijeme, baš i nema smisla.
Nakon mnogogodišnje ružne agonije imotska je Vinarija koncem svibnja 2017. definitino i neopozivo prdnula u čabar, ostavljajući za sobom radnike bez plaće i metalne tankove u kojima je nekad kuhao mošt da trunu izvaljeni u visokoj travi. Jednaka stvar bila je i s Agrokokom. Valoviti lim na krovu nekadašnje farme nesilica davno je razgrabljen i pokriva mnoge privatne kokošinjce diljem Imotske krajine. Utihnuli su i Pionirkini šivaći strojevi, a tvornicu strojeva u Donjoj Glavini nije spasio ni briljantni poslovni um Miomira Žužula.
Temeljitost s kojom je hadezeovska vlast, i nitko mimo njih, likvidirala sva poduzeća u Imotskoj krajini upravo je zastrašujuća. Dijelom zbog gluposti, dijelom zbog nesposobnosti, a dijelom zahvaljujući slijepoj pohlepi, smrvili su u prašinu na tisuće starih, jugoslavenskih radnih mjesta, a novih, hrvatskih, su otvorili... trenutak, da izračunam...
Nijedno.
Dvadeset sedam godina traje to pustošenje i svih dvadeset sedam je HDZ na vlasti. Druge stranke u nas u Imotskom gotovo su statistička greška. Nedavno je baš u Slobodnoj Dalmaciji bila priča o načelniku u jednom selu. Taj je hadezeovac na funkciji kao Milo Đukanović u Crnoj Gori ili kao pukovnik Muammar al-Gaddafi u Libiji.
On premoćno pobjeđuje u prvom krugu lokalnih izbora, mlateći protukandidate kao teškaški međed žgoljavce u papir kategoriji. Građevinskom ga mehanizacijom ne bi maknuli s vlasti, premda je neškolovan, pokvaren i glup kao tava, višestruko se potvrdio kao totalno bezvrijedna osoba.
Njegov je učinak, kao i učinak bilo kojeg drugog hadezeovca u krajini, porazan. Jedino što je narod od njega dobio bila je šteta i kvar, ali će za njega opet glasati čak i oni koji su jednom radili u upropaštenoj Vinariji ili Pionirki, koje je HDZ lično i personalno zajebao, uzeo im pare i, jednako kao i njihove roditelje, otjerao na rad u Njemačku. Oni će glasati za HDZ jer zbog nečega, tajanstveno čega, još vjeruju u nacionalistički mit da ih je Jugoslavija, gdje su radili, mrzila, a da ih ova Hrvatska, u kojoj su dobili nogu u guzicu, voli. Pa zar nisu super ti Imoćani? Kako bi uopće mogao propasti tako razborit narod? Gdje je kraj državi koja ima tako inteligentne građane?
Tagovi
Ante Tomić Imotski
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Naime očevidno je da nositelji ustaske ideje su bas oni koji su za samostalnu drzavu pa makar jeli kamen iz cisto ideoloških razloga a ti su kod nas iskkljucibvo ustaski.
Glavno da nije Jugoslavija, Imotski je zadovoljan. .
A lako ce Imote kidnuti van nesto zaraditi ako ne mogu tu. .
Kad ne budu mogli prezivjeti onda ce ostaviti i samostalnu drzavu.
Glavno da nije Jugoslavija, Imotski je zadovoljan. .
A lako ce Imote kidnuti van nesto zaraditi ako ne mogu tu. .
Kad ne budu mogli prezivjeti onda ce ostaviti i samostalnu drzavu.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
opet viski o jutra?
_________________
smrt baterijama sloboda Dizelu.
veber-
Posts : 53319
2014-12-30
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Sora wrote:Na ovu.
...
PIŠE ANTE TOMIĆ
Dovoljno rečeno.
Guest- Guest
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Sora wrote:Naime očevidno je da nositelji ustaske ideje su bas oni koji su za samostalnu drzavu
Po toj logici je očito kako genocidni velikosrpski pa i četnički projekt kod nas podržavaju upravo oni koji se iz različitih razloga furaju na neki oblik jugoslavenstva i na taj način ponekad i samo posredno dovode u pitanje opravdanost postojanja samostalne hrvatske države.
No, to u konačnici predstavlja šibanje mrtvog magarca ako ne i samo neku vrstu opskurne nekrofilije.
Guest- Guest
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Eva,jel ti poznat profesor Eleazar Papo?Eva_ wrote:Ustaše i četnici, kak dosadno.
jastreb- Posts : 34046
2014-04-22
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Ne osobno, ali znam za njega. On radi u IL na faksu.
Eva_- Posts : 5681
2017-03-21
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Jučer sam na YT slušao neka njegova biblijska predavanja,sa kojima se u dosta toga ne bih složio,ali je u suštini ful zanimljiv lik.Eva_ wrote:Ne osobno, ali znam za njega. On radi u IL na faksu.
jastreb- Posts : 34046
2014-04-22
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Sarajevski Židovi su zabavni. Sefardi većinom i svi dobro pjevaju.
Eva_- Posts : 5681
2017-03-21
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Jesi li ti Sefard ili Aškenaz,ili...ne etiopska Židovka sigurno nisi.Eva_ wrote:Sarajevski Židovi su zabavni. Sefardi većinom i svi dobro pjevaju.
jastreb- Posts : 34046
2014-04-22
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
jebote jastrebe, naivče
_________________
smrt baterijama sloboda Dizelu.
veber-
Posts : 53319
2014-12-30
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Aškenazi. U ZG ti je 80% Aškenaza, dobro rabin Caci nam je Sefard. I otkrit ću ti tajnu, Sefardi ti nas posprdno zovu Vusvusi.jastreb wrote:Jesi li ti Sefard ili Aškenaz,ili...ne etiopska Židovka sigurno nisi.Eva_ wrote:Sarajevski Židovi su zabavni. Sefardi većinom i svi dobro pjevaju.
Eva_- Posts : 5681
2017-03-21
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
CHrvatski javni dug potkraj 2016. godine, prema podacima HNB-a iz ožujka 2017., bio je 285,3 milijarde kuna (85,5 posto BDP-a), a inozemni 47,2 milijarde eura ili 107,7 posto BDP-a. To ne znači smak svijeta, ali jest ozbiljno upozorenje svakoj aktualnoj vlasti da je vrag odnio šalu. Nikakvo liječenje pijavicama raspadajućeg tkiva više ne dolazi u obzir, ali tražiti "drugo mišljenje" od MMF-a i Svjetske banke znači budalasto se odreći moralno i matematički pismenih u vlastitoj zemlji koji odavno upozoravaju na učinkovite, pametne medikamente s produženim humanim/socijalnim djelovanjem. Vlast zazire od takvih. Radije će - zbog izvjesnih materijalnih i političkih probitaka te tapšanja po "partnerskom" ramenu - pristati na kreditne ucjene gurua hiperprodukcije svjetskih dužnika. Pa marljivo žmikati vlastite građane dok im duša ne izbije na jezik.
Ta ovisnost ima katastrofalne posljedice: čim se rodi, svaka beba u RH već je dužna zapadnim "dobročiniteljima" blizu 10.000 eura. I osuđena je doživotno plaćati kamatu, a glavnica naslijeđenog duga se prenosi na potomke. Život na rubu ili ispod razine ljudskog dostojanstva. Više od 800.000 ljudi u RH preživljava s 1500 i manje kuna mjesečno, što je ispod granice siromaštva u zemlji. Oko 800.000 od 1,2 milijuna umirovljenika prima mjesečno 2300 kuna od koje crkavice otkidaju i za nezaposlenu djecu, njihove obitelji, unuke... Oko 330.000 blokiranih građana duguje 42 milijarde kuna koje nikad neće moći vratiti. Isključeni su iz normalnog ekonomskog života, kao i 320.000 ovršenih. Oko 40.000 školske djece svaki dan gladno liježe na počinak, a blizu 21.000 ih ima jedan topli obrok tjedno. I koga briga? U RH i u moćnom svijetu.
Ta ovisnost ima katastrofalne posljedice: čim se rodi, svaka beba u RH već je dužna zapadnim "dobročiniteljima" blizu 10.000 eura. I osuđena je doživotno plaćati kamatu, a glavnica naslijeđenog duga se prenosi na potomke. Život na rubu ili ispod razine ljudskog dostojanstva. Više od 800.000 ljudi u RH preživljava s 1500 i manje kuna mjesečno, što je ispod granice siromaštva u zemlji. Oko 800.000 od 1,2 milijuna umirovljenika prima mjesečno 2300 kuna od koje crkavice otkidaju i za nezaposlenu djecu, njihove obitelji, unuke... Oko 330.000 blokiranih građana duguje 42 milijarde kuna koje nikad neće moći vratiti. Isključeni su iz normalnog ekonomskog života, kao i 320.000 ovršenih. Oko 40.000 školske djece svaki dan gladno liježe na počinak, a blizu 21.000 ih ima jedan topli obrok tjedno. I koga briga? U RH i u moćnom svijetu.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Za Evicku
Da mi ne predbacuje ustase
O partizanima mi nema kaj predbaciti
Da mi ne predbacuje ustase
O partizanima mi nema kaj predbaciti
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
veber wrote:opet viski o jutra?
Smrdi ti iz usta
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
naravno. kaj si sumnjala?
_________________
smrt baterijama sloboda Dizelu.
veber-
Posts : 53319
2014-12-30
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
slidingdoorsoperator wrote:Sora wrote:Naime očevidno je da nositelji ustaske ideje su bas oni koji su za samostalnu drzavu
Po toj logici je očito kako genocidni velikosrpski pa i četnički projekt kod nas podržavaju upravo oni koji se iz različitih razloga furaju na neki oblik jugoslavenstva i na taj način ponekad i samo posredno dovode u pitanje opravdanost postojanja samostalne hrvatske države.
No, to u konačnici predstavlja šibanje mrtvog magarca ako ne i samo neku vrstu opskurne nekrofilije.
Ne furam se na nikakve cernicke projekte pa pogotovu ne na velikosrpsku Jugoslaviju
Nego, na onaj projekt zajednice južnih Slavena u kojem bi bili narodi ravnopravni kap sto je to bilo u SFRJ
DA JE TEBI I TVOJIM USTASOIDIMA STALO GOVORITI ISTINU ,
ONDA NE BI I BIVŠOJ DRZAVI LAGALI SAMO ZATO DA PODRŽITE PROJEKT USTASKE HRVATSKE .
NO NE CUDIM SE
TOM PROJEKTU USTASKE HRVATSKE SE VESELE NARODNI PARAZITI I ELITE JER JE NJIMA DOBRO I SVE BOLJE.
A NARODU GOLI KURAC .
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
veber wrote:naravno. kaj si sumnjala?
Odjebi
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23713
2014-04-29
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
naravno. kaj ću sa starom babom?Sora wrote:veber wrote:naravno. kaj si sumnjala?
Odjebi
_________________
smrt baterijama sloboda Dizelu.
veber-
Posts : 53319
2014-12-30
Re: Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji
Sora wrote:Ne furam se na nikakve cernicke projekte pa pogotovu ne na velikosrpsku Jugoslaviju
Nego, na onaj projekt zajednice južnih Slavena u kojem bi bili narodi ravnopravni kap sto je to bilo u SFRJ
DA JE TEBI I TVOJIM USTASOIDIMA STALO GOVORITI ISTINU
Kao prvo, ukazujem kamo vodi tvoja vlastita logika.
Dalje, nikakve ravnopravnosti naroda u Jugoslaviji realno nije bilo. Samo u progagandi u koju su vjerovali jedino korisni, a i oni obični idioti.
Koji se slobodno mogu nazvati realnim četnikoidima bez obzira na formalno propagirane političke ideje s njihove strane.
Guest- Guest
Page 9 of 32 • 1 ... 6 ... 8, 9, 10 ... 20 ... 32
Similar topics
» Čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Španjolska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji
» Španjolska - čardak ni na nebu ni na zemlji
Page 9 of 32
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum