Religijski chat

Moje pitanje se odnosi na sljedeće citate iz Biblije:

        "Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe
sramota i ruglo."
 [Knjiga Sirahova* 42, 14]

         "Sir 25,24 Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo. "

        "Korinćanima 11,3 Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava
Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog."

        "Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. Nije im
dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori.
Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno
je da žena govori na Sastanku.
 1Korinćanima 14, 34-35"

        "Ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi
šišati se ili brijati, neka se pokrije.
 A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena
je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije
stvoren muž radi žene, nego žena radi muža."
 1Korinćanima 11

        Postanak 3,16 A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u
mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će
gospodariti nad tobom.

        Tu se vidi očito blaćenje žena, okrivljuje ih se za smrt (dolazak
smrti u postojanje) i podčinjuje ih se muškarcima. Mnogi ljudi
govore da je Biblija pisana u metaforama i da je se ne treba shvaćati
doslovno. No isto tako znamo da je Biblija riječ božija, riječ
nadahnuta Bogom. Moje pitanje je slijedeće.

        Da li su gore navedeni citati o ženama metafore i ako jesu koje je
njihovo preneseno značenje?

Prvo bih se htio ispričati što dugo čekaš moj odgovor. Stalne obveze kao što su predavanja, duhovne obnove, susreti, duhovni razgovori i ostalo, onemogućuju mi dulji rad za računalom. Stvarno mi je žao, ali mail mi je pretrpan pitanjima. Ali, kako kažu Amerikanci, „better late than never“.
 
Kada razumom spoznamo postojanje Boga, promatrajući uređenost stvorenja, moralni zakon i djelovanje Providnosti u svome životu, tada ujedno dolazimo i do granice, pred kojom bi se razum trebao zaustaviti. Naime, on nas ne može uvesti u poznavanje Boga “iznutra”, u spoznaju njegovih planova, njegovih sudova, načina na koji on djeluje i razloga zašto on baš tako djeluje. Još nas manje sam taj razum može osloboditi zapreka koje stoje između nas i Boga (a to su, prvenstveno, zapreka potpuno različite naravi nas i Boga i zapreka grijeha koji nas odvaja od Boga kao Presvetog).
 
Stoga onaj tko iskreno traži Boga, kad ustanovi njegovo postojanje i svoju nesposobnost da ga sam dokuči i uđe u zajedništvo s njime, ponizno vapi Bogu da mu se on sam očituje, da mu se objavi i da ga prihvati. U tom činu vjere čovjek priznaje da je grešan i traži Spasitelja, priznaje da ne može sam biti kriterij i traži Istinu, priznaje da se sam po sebi gubi i da mu je potreban pravi Put, Vođa i Učitelj.
 
Bog se iskrenom i ustrajnom tražitelju ne uskraćuje, nego mu se daruje putem svoje Crkve. Bog sam pritom svjedoči vjerniku (ovdje se već radi o vjerniku, jer se ne oslanja prvenstveno na svoje snage, nego vjeruje Bogu koji mu se objavljuje) da je tu Crkvu On osnovao i da je On vodi i u njoj i po njoj govori i djeluje (ne umanjujući pritom ulogu ljudskog elementa). Bog, dakle, garantira svojim autoritetom – putem najosobnijeg vjerničkog iskustva i uz pomoć znakova vjerodostojnosti izvana - za valjanost sakramenata, nauka Crkve i njene temeljne hijerarhijske i karizmatske strukture. 
 
Dakako da onome tko prima dar vjere i dalje puno toga nije jasno, niti mu može sve odjedanput biti jasno, ali povjerenje u Boga i Crkvu koje se stječe u tom osnovnom vjerničkom iskustvu (koje se s razlogom zove “obraćenje” – promjena smjera) daje mu mir i sigurnost kakvu ima i dijete koje za ruku vode otac i majka. Stoga vjernik postavlja pitanja i raste u svojoj vjeri, ali u duhu povjerenja u Boga objavitelja i Crkvu kao otajstveno Tijelo Kristovo (vidi npr. Efežanima 1,22-23). Takva osoba raste u Crkvi kao svojoj obitelji i postavlja pitanja dobrohotno i s ciljem da bi tu obitelj bolje razumjela i više izgrađivala.
 
Međutim, tvoje pitanje postavljeno je u sasvim drugome duhu, dakle ne u duhu vjere, već u duhu pobune protiv Boga. Ti prozivaš Božju riječ tražeći od Boga da se tebi opravdava i polaže ti račune, optužujući ga za zlo.
 
Takav pristup očituje pogrešnu sliku Boga koju imaš i nedostatak tog temeljnog vjerničkog iskustva Boga kao dobrog Oca, kao izvora istine, pravednosti i milosrđa. A bez toga svako daljnje objašnjavanje Božjih riječi i djela jednostavno nema smisla, pa stoga ni ja tebi neću ovdje konkretnije odgovoriti na pitanje koje si postavio.
 
On je Bog, a mi slabi, ograničeni i grešni ljudi; on je Sudac, a mi ti koje se prosuđuje; on je taj koji objavljuje istinu nama, koji je primamo. Ne obrnuto. Ne obrnuto. Ne obrnuto.    
 
Molim za tebe, da pročistivši svoju sliku Boga pripremiš svoje srce za osobni susret s njime, koji je sama Dobrota i Istina i kojemu se mi trebamo podložiti i predati.
 
Ukoliko mi ponovno postaviš pitanje u takvom kontekstu, vrlo ću ti rado na njega konkretno odgovoriti.

aben wrote:mislim da je u pravu da tebi nema smisla objašnjavati jer si provokator, 
al baš šteta da nije konkretizira jer je pitanje odlično. bilo bi dobro da neko ovdi to razjasni, neko neopterećen sadašnošću.

zanstr wrote:

aben wrote:mislim da je u pravu da tebi nema smisla objašnjavati jer si provokator, 
al baš šteta da nije konkretizira jer je pitanje odlično. bilo bi dobro da neko ovdi to razjasni, neko neopterećen sadašnošću.

Naravno da je provokacija, pogotovo za takve muljatore koji malo tvrde da je Biblija metafora pa kad im paše drugačije tvrde da je treba svaćati doslovno.
Konkretan odgovor nisam od njega ni očekivao.
No odgovor je očit.
Biblija je pisana u vremenu kada je žena bila podređena. I pisali su je ljudi, točnije muškarci.
Zar je to tako teško za prihvatit?

zanstr wrote:U jednoj raspravi o Bibliji i ženama me jedan komentator uputio na dona Damira Stojića kao osobu koja ima odgovor na sva pitanja u vezi Biblije.

Poštovanom donu Stojiću sam poslao slijedeće pitanje:

Moje pitanje se odnosi na sljedeće citate iz Biblije:

        "Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe
sramota i ruglo."
 [Knjiga Sirahova* 42, 14]

         "Sir 25,24 Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo. "

        "Korinćanima 11,3 Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava
Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog."

        "Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. Nije im
dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori.
Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno
je da žena govori na Sastanku.
 1Korinćanima 14, 34-35"

        "Ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi
šišati se ili brijati, neka se pokrije.
 A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena
je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije
stvoren muž radi žene, nego žena radi muža."
 1Korinćanima 11

        Postanak 3,16 A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u
mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će
gospodariti nad tobom.

        Tu se vidi očito blaćenje žena, okrivljuje ih se za smrt (dolazak
smrti u postojanje) i podčinjuje ih se muškarcima. Mnogi ljudi
govore da je Biblija pisana u metaforama i da je se ne treba shvaćati
doslovno. No isto tako znamo da je Biblija riječ božija, riječ
nadahnuta Bogom. Moje pitanje je slijedeće.

        Da li su gore navedeni citati o ženama metafore i ako jesu koje je
njihovo preneseno značenje?

Nakon nekog vremena stigao je slijedeći "odgovor":

Prvo bih se htio ispričati što dugo čekaš moj odgovor. Stalne obveze kao što su predavanja, duhovne obnove, susreti, duhovni razgovori i ostalo, onemogućuju mi dulji rad za računalom. Stvarno mi je žao, ali mail mi je pretrpan pitanjima. Ali, kako kažu Amerikanci, „better late than never“.
 
Kada razumom spoznamo postojanje Boga, promatrajući uređenost stvorenja, moralni zakon i djelovanje Providnosti u svome životu, tada ujedno dolazimo i do granice, pred kojom bi se razum trebao zaustaviti. Naime, on nas ne može uvesti u poznavanje Boga “iznutra”, u spoznaju njegovih planova, njegovih sudova, načina na koji on djeluje i razloga zašto on baš tako djeluje. Još nas manje sam taj razum može osloboditi zapreka koje stoje između nas i Boga (a to su, prvenstveno, zapreka potpuno različite naravi nas i Boga i zapreka grijeha koji nas odvaja od Boga kao Presvetog).
 
Stoga onaj tko iskreno traži Boga, kad ustanovi njegovo postojanje i svoju nesposobnost da ga sam dokuči i uđe u zajedništvo s njime, ponizno vapi Bogu da mu se on sam očituje, da mu se objavi i da ga prihvati. U tom činu vjere čovjek priznaje da je grešan i traži Spasitelja, priznaje da ne može sam biti kriterij i traži Istinu, priznaje da se sam po sebi gubi i da mu je potreban pravi Put, Vođa i Učitelj.
 
Bog se iskrenom i ustrajnom tražitelju ne uskraćuje, nego mu se daruje putem svoje Crkve. Bog sam pritom svjedoči vjerniku (ovdje se već radi o vjerniku, jer se ne oslanja prvenstveno na svoje snage, nego vjeruje Bogu koji mu se objavljuje) da je tu Crkvu On osnovao i da je On vodi i u njoj i po njoj govori i djeluje (ne umanjujući pritom ulogu ljudskog elementa). Bog, dakle, garantira svojim autoritetom – putem najosobnijeg vjerničkog iskustva i uz pomoć znakova vjerodostojnosti izvana - za valjanost sakramenata, nauka Crkve i njene temeljne hijerarhijske i karizmatske strukture. 
 
Dakako da onome tko prima dar vjere i dalje puno toga nije jasno, niti mu može sve odjedanput biti jasno, ali povjerenje u Boga i Crkvu koje se stječe u tom osnovnom vjerničkom iskustvu (koje se s razlogom zove “obraćenje” – promjena smjera) daje mu mir i sigurnost kakvu ima i dijete koje za ruku vode otac i majka. Stoga vjernik postavlja pitanja i raste u svojoj vjeri, ali u duhu povjerenja u Boga objavitelja i Crkvu kao otajstveno Tijelo Kristovo (vidi npr. Efežanima 1,22-23). Takva osoba raste u Crkvi kao svojoj obitelji i postavlja pitanja dobrohotno i s ciljem da bi tu obitelj bolje razumjela i više izgrađivala.
 
Međutim, tvoje pitanje postavljeno je u sasvim drugome duhu, dakle ne u duhu vjere, već u duhu pobune protiv Boga. Ti prozivaš Božju riječ tražeći od Boga da se tebi opravdava i polaže ti račune, optužujući ga za zlo.
 
Takav pristup očituje pogrešnu sliku Boga koju imaš i nedostatak tog temeljnog vjerničkog iskustva Boga kao dobrog Oca, kao izvora istine, pravednosti i milosrđa. A bez toga svako daljnje objašnjavanje Božjih riječi i djela jednostavno nema smisla, pa stoga ni ja tebi neću ovdje konkretnije odgovoriti na pitanje koje si postavio.
 
On je Bog, a mi slabi, ograničeni i grešni ljudi; on je Sudac, a mi ti koje se prosuđuje; on je taj koji objavljuje istinu nama, koji je primamo. Ne obrnuto. Ne obrnuto. Ne obrnuto.    
 
Molim za tebe, da pročistivši svoju sliku Boga pripremiš svoje srce za osobni susret s njime, koji je sama Dobrota i Istina i kojemu se mi trebamo podložiti i predati.
 
Ukoliko mi ponovno postaviš pitanje u takvom kontekstu, vrlo ću ti rado na njega konkretno odgovoriti.

Ne mogu reći da sam očekivao konkretan odgovor, ali je pomalo žalosno da jedan "ekspert" za Bibliju nije mogao izmisliti nešto bolje :)

Trinity wrote:Jel' to onaj kapelan što drži vjeronauk studentima ili tako nešto...? A, ima taj svojih bisera.
Ti si Zanstr , još dobro prošao. Samo si provokator, a mogao si biti i sluga sotone....
Mislim, postaviti takva pitanja i još tako drsko ???

Trinity wrote:Malo da se nadovežem na pitanje žena u crkvi. Nisam stigla prije pa ću sad.
Kad sam prije petnaestak dana išla na sprovod mojoj teti , iz Zagreba smo skupa u autu putovali :moja sestrična redovnica, ujedno i šofer , njen brat svećenik isusovac , moj stric, a njihov ujak, redovnik isusovac i ja, papirnata.
Bilo ih je zanimljivo slušati. O tome ću još.
No, vezano uz ovu temu.
Sestrična je studirala šest godina u Rimu, nešto vezano uz psihologiju i rad s mladima. Danas radi kao vjeročuiteljica i razrednica u jednoj osnovnoj školi u mjestu blizu Zagreba. Koliko sam shvatila, smatra da bi mogla više ali ju koče nadređene i nadređeni.
Svom ujaku, a mom stricu, se žalila na postupke tamošnjeg župnika, koji ima običaj redovnice poljubiti u usta, što je pokušao i snjom. Osim toga, ne dopušta redovnicama koje su njegovoj župi da se više angažiraju oko mise, npr. dijeljenje pričesti ili nošenje pričesti bolesnicima kući. 
"I to samo zato što smo žene!?"--bilo je njeno čuđenje, a mene to obradovalo.
Mic po mic, pokrenut će se nešto u tom smjeru. No, kraj ovakvih zadrtih don-ova, trebat će još puno vremena.

Trinity wrote:
Mic po mic, pokrenut će se nešto u tom smjeru. No, kraj ovakvih zadrtih don-ova, trebat će još puno vremena.

aben wrote:i oće, i to relativno brzo, jer zadrtih je sve manje.

na korak ste do buddy jesusa :)

aben wrote:pa pitala si kakav je buddy jesus, eto ukratko, takav je. a takvi su i ljevičari. socijalisti su nešto drugo, iako su svi ljevičari socijalisti, nisu svi socijalisti ljevičari. iako, u hr svi desničari jesu socijalisti, oni organizirani, barem.