dnevnik snova

Kakav san.. Jako zanimljive slike koje prizivaju neke metafizicke teorije. Napisat cu ono prvo sto mi je proslo umom dok sam sve to citala..

Dakle, dvoriste iza utvrde i spustanje djece u jarak, te neko krckanje meni se prikazuje kao cin zaceca i rodjenja djeteta.

Svaki tjedan roditelji donose jedno - dakle, donose novo bice na svijet.

Sakacenje - "pad u materiju", visedimenzionalna bica ulaze u osjetilnu stvarnost, ne mogu percipirati nista izvan onoga sto im osjetila dostavljaju. Dakle, to jest svojevrsno "osakacenje", "invalidnost". U jednoj epizodi TNG-a, brodska savjetnica Troi s Betazoida, izgubila je sposobnost empatije, nije mogla osjecati druge ljude, ondje gdje je bila raskos boja, sada se prikazivao bijeli papir. To je stanje kapetanu Picardu pojasnila usporedivsi ga s ljudskim gubitkom jednog od osjetila.. Dakle, radjamo se u drugacijoj okolini, svoju visedimenzionalnost svodimo na "plosnozemlje", postajemo invalidi.

Covjek s maramom, kozuhom i tetovazama s animalnim prikazima - cini se poput kakve muske babice, tvog duhovnog "vodica" :-), ali meni je prva misao bila aktivacija "sjecanja predaka". Pojasnjava ti natalozena iskustva i vjerovanja prijasnjih generacija. Zato spominje "covjeka uronjenog u zutu vodu, dvospolca, bez koze". Prikaz boga koji je, zapravo, samo Sunce. Zuta voda njegova je svjetlost. Dvospolan je i bez koze jer ti tvoj "vodic" spominje ono razdoblje daleke proslosti u kojem se Sunce polako pretvara u personalnog boga (ili bogove).

More, u koje roditelji ispustaju djecu, moglo bi predstavljati zaborav koji nas prekriva "padom u materiju". Doduse, ova mi je slika nekako nejasna. Tocnije, vidim je dvojako. Kao "zaborav" ili kao "akaske zapise" - jedinstvena kozmicka "arhiva" koja se konstantno nadopunjuje novim ískustvima pojedinaca i vrste. Vise me vuce na ovo drugo. "Rodjenjem" vec stjecemo nova iskustva "plosnozemlja" pa se ta golema baza, golema poput mora/oceana, nadopunjuje vaznim zivotodajnim informacijama.


:-)

Eto, ukratko. :-D Moje vidjenje tvog sna.

wow

Wow i ja kazem!

Ja sam imala seksualne snove

¸
ja to skoro nikad nemam..

nadam se da ću još sresti tetoviranog čovjeka u snu..

Jako me.potresla smrt avicii-a.
Ne znam tocno zasto...

Ne mogu se pomiriti da ljudi samo tako nestanu...

Sanjala sam bivšeg da mi je došao doma nešto donijeti i da sam ga tako strastveno poljubila da je ostao zatečen

sanjala sam kako su tri laste sletjele na moj  krov i kako mi cvrkuću gledajući me.. volim laste  

strangelove..

sanjao da sam dobio dugoočekivanu poruku... 

Sanjala sam da je moxy dosla u posjetu sa djecom.
I da je gnjavin da mi kolekciju sminke pokaze.
I onda smo pricale o zaluzinama (?????)

Sanjala sam i da sam kica srela dok sam setala plazom pa sam mu otrcala u zagrljaj :D


Mislim, koji snovi....

Zaluzine?

Ovo

Aaa...

Bolje da smo o ljubavi pricale :D

O kicu

Onda bih imala mokre snove

Ja imam redovito

Listam novine. Uocavam clanak jednog profesora u kojem se prisjeca slucaja pogibije jedne majke. Prepricava tijek dogadjaja, a meni poput zatomljenog sjecanja iskrsava njen zivot. Odjednom se nadjem u prostranoj prostoriji/kucici bez ikakvog namjestaja. Tek par sitnica odaje prisustvo zivota u nj. Uocavam blijedu, njeznu djevojcicu, ravne, crne bob frizure. Crte njenog lica, zapravo citav njen izgled, kao i arhitektura njenog prebivalista, daje mi naslutiti da sam negdje u Indoneziji. Priblizava se majka. Osjecam njenu ljubav prema djevojcici. Ali i iscrpljenost, beznadje. Zalizane prosijede kose u repu, tuznog lica, ostavlja joj par krusnih stapica u kovcezic. Sebi nista ne uzima. Postaje mi jasno da je to njen jedini obrok tog dana. Svakog dana. Upucuju se prema skoli. Majka ondje radi kao vratarka. Zgrada uranja u prirodu oko sebe. Gotovo se stapa s njome. Na sredini prostranog ulaza/hodnika poveci primjerci raznobojnih riba lijeno plivaju u raskosnom bazencicu.

Nekoliko sati kasnije, ucenici izlaze iz svojih prostorija (igraonica i ucionica). Vrijeme je rucka. Kovcezici su prepuni obilja hrane kojom se neki od njih toliko razmecu da ostatke bacaju jedni na druge. Vidim i poznatu djevojcicu. Polako zvace svoj stapicasti kruscic jer joj mora dostajati do kraja dana. Odlazi do majke pozdraviti je, ali ne stize do nje jer se onesvijesti. Ocajna majka potrci u njenom smjeru. Ugledam je kako uskace u bazen, rukama loveci ribu kojoj zatim zubima oduzima zivot. Cujem njenu misao: "Moram je nahraniti".

Treptaj oka dovoljan je da se oko nje stvore zastitari. Bazencic je svet, a ubijanje riba iz nj najstroze kaznjivo.

Ovdje se "sjecanje" rasplinjuje no znam da je zena mrtva.

Budim se u 6.30. Susprezem suze.

možda je samo kažnjena..

kic wrote:
možda je samo kažnjena..

Mozda je "samo" kaznjena, ali u tom zatvoru je preminula. Takav je osjecaj. Vidis da sam "citala" clanak o njenoj pogibiji. A svasta. Ma nebitno... Lakse mi je otkad sam ga prepricala.