Chat Room....

Vegvísir wrote:

Jesi možda uspio pronaći i pročitati onu Houellebecqovu knjigu koju sam ti spominjala, H. P. Lovecraft - Protiv svijeta, protiv života?

Starhemberg wrote:

Vegvísir wrote:

Jesi možda uspio pronaći i pročitati onu Houellebecqovu knjigu koju sam ti spominjala, H. P. Lovecraft - Protiv svijeta, protiv života?

Jesam, ima u knjižnici, ali nikako da mi dođe na red, imam hrpu stvari koje čekaju... no jednom ću i to uzeti.

Viktor Pelevin: Sveta knjiga vukodlaka wrote:Reading is human contact, and the range of our human contacts is what makes us what we are. Just imagine you live the life of a long-distance truck driver. The books that you read are like the travelers you take into your cab. If you give lifts to people who are cultured and profound, you'll learn a lot from them. If you pick up fools, you'll turn into a fool yourself.

Viktor Pelevin: Sveta knjiga vukodlaka wrote:
Što ako "postojati" doista znači "percipirati se"?
Ništa. Vele lisice. Na osnovno pitanje filozofije lisice imaju osnovni odgovor. On se sastoji u tome da se zaboravi na osnovno pitanje. Nikakvih filozofskih problema nema, postoji samo anfilada lingvističkih ćorsokaka izazvana nesposobnošću jezika da izrazi Istinu.

Vegvísir wrote:Danas uzela:

Rade Kalanj - Ideologija, utopija, moć
Tariq Ali - Sukob fundamentalizama: križarski ratovi, džihad i suvremenost
Vjeran Katunarić - Sporna zajednica: nove teorije o naciji i nacionalizmu
Zygmunt Bauman - Čemu sociologija?
Brian McNair - Striptiz kultura: Seks, mediji i demokratizacija žudnje
Frode Grytten - Medvjed koji teče
Viktor Pelevin - Sveta knjiga vukodlaka

Ovu zadnju sam imala, ali sam je davno posudila nekome i tuka potpuno zaboravila kome.

Vegvísir wrote:Ma kakvih tjedan dana, nema šanse.
Možda kad ne bih imala apsolutno nikakvih obaveza u životu.

Vegvísir wrote:Dio s popisa u mom slučaju pripada i stručnoj literaturi.

Ni ja, nažalost, više ne čitam ni približno koliko sam prije. Ne stigne se.
Još uvijek nemam 35. 

Vegvísir wrote:Normalno da u svakoj životnoj fazi nemaš dovoljno vremena za takve stvari, ali čitanje nikad nisam smatrala gubitkom vremena. Veseli me. 

Ne znam, nimalo se ne bojim da ću prestati s čitanjem; knjigoljupstvo je bolest koju sam naslijedila od starog koji još uvijek jako puno čita.

(A nadam se da ću isto tako jednog dalekog dana naslijediti i preko 3000 knjiga iz njegove kućne biblioteke )

Der Wald ist heimlich. Das Wort gehört zu jenen unserer Sprache, in denen sich zugleich ihr Gegensatz verbirgt. Das Heimliche ist das Trauliche, das wohlgeborgene Zuhause, der Hort der Sicherheit. Es ist nicht minder das Verborgen-Heimliche und rückt in diesem Sinne an das Unheimliche heran.

Žuta strijela wrote:Kamo svi oni idu? Zašto? Zar nikad ne slušaju kloparanje kotača ili ne vide gole ravnice kroz prozor? Sve znaju o ovom životu, ali idu dalje hodnikom, iz zahoda u kupe i iz platforme u restoran, pomalo pretvarajući danas u još jedno jučer, i misle da postoji Bog koji će ih za to nagraditi ili kazniti. Ali, ako ne polude, znači da svi znaju neku tajnu. Ili to ja znam tajnu, za koju je najbolje da je nitko ne zna. Nešto takvo zbog čega više nikada u životu neću moći tako nevino i besmisleno, sijevajući bjeloočnicama, ići hodnikom koji se ljulja i čak ne osvijestiti da hodnikom idem ja. Ali ja ne znam nikakve tajne. Ja jednostavno vidim život onakvim kakav on jest, trijezno i precizno, i nikada neću moći prihvatiti taj žuti katafalk što buči na spojevima tračnica kao nešto drugo. Sviđa mi se Indija i zato sada putujem po Indiji. A oni su jednostavno ludi, putnici ludoga vlaka i od svega što govore čujem samo kloparanje kotača. I zbog toga što je njih mnogo, a ja gotovo sam, ništa se ne mijenja...

Žuta strijela wrote:Prošlost je lokomotiva koja vuče za sobom u budućnost.
Ponekad je ta prošlost pomalo tuđa.
Putuješ leđima okrenut prema naprijed i vidiš samo ono što je već nestalo.
Da bi se izašlo iz vlaka, potrebna je karta.
Držiš je u rukama, ali, kome ćeš je pokazati?