Religijski chat

aben wrote:promaklo ti je jer ne piše u knjizi, nego na forumu.
da, jesan.

dabome da želin, al ne mogu, moran zaraditi za tačke :), sengvić, pivu, gorivo...

prije sto godina, većina ljudi je morala dati sto posto svog raspoloživog aktivnog vrimena za osnovne potrepštine. ja danas moran dati oko sedandeset posto, dok trideset posto mogu potrošit neproduktivno, na poeziu, preslagivanje, reakcionarnu filozofiu, forum..a cilj je dostići mogućnost stopostotnog raspoloživog aktivnog vrimena na bilošta, a to znači- mirovina.

aben wrote:nisi ništa rekla nego pitala kako ti je promaklo, a ja ti odgovoria.

a za lipotu ne znan, tribala bi stavit sliju. ipak, vjerojatno jesan.

svak svoje. ti ne razumiš slobodu, ako ja želin valjati babulje, ne znači da ti tribaš želiti valjati babulje.

aben wrote:spadam u 5.9% najbogatijih na svitu.

trenutno imamo iste uvjete, ne moremo ni ja ni ti. bil volila slagati kamenje po cile dane?

aben wrote: svakako nije za svakoga, stene su teške, oštre, skoriči se lako nađu ispod, sunce liti ubija, zimi mrzlina. ali posa je nagrađujuć, kad posli posla otvoriš pivu imaš osjećaj da si je zaslužia.

ne moreš tražiti pomoć jer svak slaže različito i nikad nisi posve zadovoljan kad to radi nego drugi, posa se ne more ubrzati, svaku stenu deset puta okreneš prije odluke da je to njeno misto u zidu. a svaka stena ima točno jedno bogom dano misto, koje triba naći. a tu je i sama poanta,

cilj koi je možda presudan oće li neko to voliti ili ne- zid koi gradiš odvaja te od drugih ljudi. moraš ljubomorno mizantropski cijenit svoju privatnost.

kolko je tebi posto izbacilo?

Trinity wrote:

aben wrote: svakako nije za svakoga, stene su teške, oštre, skoriči se lako nađu ispod, sunce liti ubija, zimi mrzlina. ali posa je nagrađujuć, kad posli posla otvoriš pivu imaš osjećaj da si je zaslužia.

Uglavnom je svaki takav, s time da si ja smutim kavu za nagradu.

ne moreš tražiti pomoć jer svak slaže različito i nikad nisi posve zadovoljan kad to radi nego drugi, posa se ne more ubrzati, svaku stenu deset puta okreneš prije odluke da je to njeno misto u zidu. a svaka stena ima točno jedno bogom dano misto, koje triba naći. a tu je i sama poanta,

A delegiranje zadataka ? Bio bi loš šef.

cilj koi je možda presudan oće li neko to voliti ili ne- zid koi gradiš odvaja te od drugih ljudi. moraš ljubomorno mizantropski cijenit svoju privatnost.

Ne može drugačije nego Kineskim zidom ?

kolko je tebi posto izbacilo?

Nisam odmah išla gledati i očekivala sam porazan rezultat. Kad ono iznenađenje !
Po kojem oni to ključu izračunavaju nije mi jasno.
A neću ti reći, čuvam svoju privatnost.
Usput, išla sam obrnutim redom pa znam koju si cifru ti upisao.

aben wrote:ma kakvi, ni blizu; i ne brojeći razliku fizičkog i ostalog rada, to je osjećaj koi samo ophodan posa donosi.

reka san ti, može i drugi napraviti slično, al ne dobro ka ja, i drugo, tako mogu nekome platit da mi jebe ženu, to nema smisla, razumiš. cilj slaganja kamenja je zid, al cilj te ukupne aktivnosti je rad.

siromašne crnčuge u baltimoru

aben wrote:razvidno je, seks je još oblik rada, kao i rad u mirovini,  koi ne želimo delegirati jer je sam sebi cilj.

crnčuge se odnosi na afroameričko stanovništvo al pejorativno,

kao recimo kamatari za židove.

aben wrote:u kakvom tonu?

da.

još dubljeg uvida imaš ovdje;
https://danieljmitchell.wordpress.com/2015/04/29/big-government-chickens-come-home-to-roost-in-baltimore/

Vaša Svetosti,

dozvolite mi da Vas kao episkop Pravoslavne Crkve pozdravim jevanđelskim pozdravom – „Blagosloven je koji dolazi u ime Gospodnje!“ Došli ste u Bosnu i Hercegovinu i njenu prestonicu grad Sarajevo zato što jednoj stradalnoj i napaćenoj zemlji želite da date podršku da se ponovo uspravi i da pronađe svoje ljudsko lice. Sarajevo u kojem ste danas i Mostar u kojem Vas očekujemo su gradovi koji podsjećaju na Jerusalim po tome što su mjesta stradanja, a istinska stradanja najava su Vaskrsenja. Zato je Vaš dolazak veliko ohrabrenje i utjeha ponajprije bosansko-hercegovačkim katolicima kojima dolazite kao arhipastir. Mi pak pravoslavni hrišćani u susretu sa Vama osjećamo ne manju radost što kao poglavar sestrinske nam Crkve i episkop Rima posjećujete našu zemlju. Donosite nam blagoslov Rimske katedre, jedne od najdrevnijih i najslavnijih Crkava. Donosite nam blagoslov svetih rimskih mučenika postradalih u Koloseumu i širom antičkog Rima, čija je krv postala sjeme iz kojeg su iznikli mnogi hrišćani.

Hrišćani ove zemlje zajedno sa hrišćanima čitavog svijeta s radošću primaju autentične svjedoke Jevanđelja, a imali smo više prilika da se uvjerimo da ste Vi jedan od njih. Vi svjedočite da savremeni čovjek koji je obremenjen iskušenjima našeg doba čezne za slobodom i ljubavlju koje su duboko pohranjene upravo u riznici Crkve Hristove. Na nama je odgovornost hoćemo li ih otuda pružiti svijetu ili pak stajati tvrdo na crkvenim vratima ne puštajući da im iko priđe, a time i sebe lišiti njihove blagotvornosti. Crkvi su neophodni proroci – osvjedočeni ljudi puni Duha Svetoga, koji će hrabro ukazivati na nedostatke i upućivati na Istinu. Zato sa radošću i odobravanjem pratimo svaki Vaš poduhvat u kojem se postavljate proročki u odnosu na svijet i još više u odnosu na samu Crkvu.

Kao što znate mi smo, hvala Bogu, prije ravno dvadeset godina izašli iz poslednjeg rata (a nijedan prijašnji nije nas mimoišao ostavivši duboke i neiscjeljene rane), ali još uvijek pričamo o njemu kao da se juče završio. Razumljivo, jer rat donosi nesreću, ubistva, svireposti i to uvijek onih najmanjih i najnedužnijih ljudi, a ubica i žrtva ima na svim stranama. Međutim, nas djecu Crkve Božije posebno treba da brine a i sramoti činjenica da su kod nas hrišćani ubijali i hrišćane i nehrišćane pa je stoga ova zemlja još od Drugog svjetskog rat puna grobova, jama, porušenih crkava i manastira.

Naš veliki književnik i nobelovac Ivo Andrić na početku prošloga vijeka izrekao je strašnu karakteristiku ove zemlje: „Bosna je zemlja mržnje i straha“. Jer je kako kaže: Činjenica da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvjesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima ubijaju ili budu ubijeni nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.

S druge strane, istina je i to da kada prestane zveket oružja i zamuknu ratni pokliči mi nastavljamo da živimo u miru poštujući jedni druge. U toj neobjašnjivoj stvarnosti Bosna i Hercegovina može biti čudesno lijepa i gotovo neopisiva zemlja. Zaista, mnogo toga divnog i originalno bosansko-hercegovačkog nastalo je upravo prožimanjem različitih kultura, religija i naroda koji ovdje žive. Međutim, taj uzajamni suživot u miru i poštovanju posle ovog poslednjeg rata još nismo sasvim postigli, i baš u tome očekujemo i Vašu pomoć. Želimo da nas utvrdite u našem uvjerenju da se čovjeka dostojni odnosi između različitih nacija i vjera moraju zasnivati na uzajamnom poštovanju i iskrenom saosjećanju. Da moramo uložiti dodatni napor da razvijemo osjećanja povjerenja, simpatije i naklonosti. I konačno, da zajednički život može postojati samo u Istini.

Želeći Vam iskrenu dobrodošlicu volio bih da se potrudimo da sa ljubavlju svi zajedno sagledamo ovu mnogonapaćenu zemlju ne samo onakvom kakva trenutno jeste, nego onakvom kakvom bi ona uz Božji blagoslov, Vašu i našu pomoć sutra mogla biti.