Summer in the City - CHAT

Crvenkasti 

"Ne pomaže ti da ideš gore-dolje, da ustaneš i ponovo legneš. To je jedan od onih časova u kojima nema načina da pobjegneš od samog sebe. Tobom će zagospodariti misli i kretanja duše, a društva nema da se, kao obično, ispričaš.

Onom ko je u tuđini, pred oči izlaze kuća i bašta u zavičaju i djetinjstvo, šume u kojima je proživio najslobodnije i najnezaboravnije dječačke dane, sobe i stepeništa na kojima se čula graja njegovih dječačkih igara. Slike roditelja, strane ozbiljne, ostarjele, s ljubavlju, brigom i tihim prijekorom u očima.

Pruža ruku i uzalud očekuje da i njemu neko pruži desnicu, prekrivaju ga velika tuga i usamljenost; izranjaju i drugi likovi i u nesigurnim i ozbiljnim raspoloženjima ovih sati čine nas, gotovo sve, tužnim.

Ko u mladosti nije zadavao brige svojim najbližima, odbijao ljubav i prezirao naklonost, ko nije, bar, jednom iz inata i obijesti izbjegao sreću koja je pred njim stajala, ko nikad nije povrijedio svoj ili tuđ ponos, ili se ogriješio o prijatelje nekom nesmotrenom riječju, nekim ružnim i uvredljivim ponašanjem? Sad svi oni stoje pred tobom, ne govore ništa i čudno te gledaju mirnim očima, a tebe je sramota od njih i od samog sebe.“