Skice iz Domovinskog rata:Vinkovci vrata Hrvatske

Sto se tice događaja iz domovinskog rata tijekom srpnja 1991 godine vrlo uzareno i problematicno je bilo pred kraj srpnja na vinkovackom podrucju.Uz tesko stanje u tom periodu na Baniji gdje se vec spremala najveca agresorska operacija 'žaoka' u tom periodu na tlu Hrvatske,neprijatelj je imao i posebne planove za vinkovacko i istocnoslavonsko podrucje.Vinkovci su bili na vrlo vaznom starteskom mjestu za agresore ne samo kao drugi grad po velicini u Slavoniji vec su se Vinkovci nalazili na na jednom od sva pravca prodora snaga tzv.JNA i srpskih paravojnih formacija prema zapadnoj Slavoniji i spajanju sa neprijatelsjkim snagama na tom podrucju te mogucem zajednickom prodoru prema Zagrebu i ostatku Hrvatske.Ozbiljniji sukobi na vinkovackom podrucju poceli su vec krajem lipnja i pocetkom srpnja 1991 godine pojacanim srpskim provokacijama poput miniranja pruge,otmice ljudi iz vlakova,napada na ophodnje mup-a kao i u nekoliko slucajeva ispaljivanja raznih projektila na vinkovacka prigradska naselja iz najjaceg srpskog uporista na tom podrucju Mirkovaca.Ozbiljen prijetnje Vinkovcima nisu dolazili samo iz Mirkovaca vec i iz vojarne tzv.JNA smjestene u samom sredistu Vinkovaca gdje su bile stacionirane jake snage agresorske vojske a u samoj vojarni je bilo dosta uvezenih rezervista,teritorijalaca također Vinkovcima su ozbiljna prijetnja bili i jos neka srpska sela i uporista u blizini grada poput Gabosa,Srijemskih Laza,Markusice.Sami grad kao i okolna hrvatska mjesta branilo ej svega nekoliko stotina pripadnika zng-a i policije te civilnih dragovoljaca.Tijekom lipnja i srpnja u Mirkovce,vojarnu u gradu kao i jos neka srpska sela pristizao je veci broj pripadnika srpskih paravojnih formacija,rezervista,teritorijalaca kao i velika kolicina oruzja koja je najvise doturana iz same vojarne u gradu te iz tuzlanskog garnizona.Tako da je u to vrijeme procjenjeno od strane zapovjednistva mup-a u Vinkovcima samo u Mirkovciam bilo od 500 do 1000 pripadnika raznih srpskih paravojnih formacija,rezervista i naoruzanih srpskih civila.Po procjenama u samoj vojarni bilo je od 300 do 500 oficira,podoficira,rocnih vojnika kao i podobar broj rezervista a vjerojatno i pokoja ubacena skupina iz srpskih paravojnih formacija.Dakle samom gradu prijetilo je iz Mirkovaca kao prigradskog naselja i iz vojarne blizu 1500 dobro naoruzanih pripadnika agresora a nasuprot njima u Vinkovcima je tada bilo tek dvjestotinjak pripadnika ZNG_a,policije i oko stotinjak civila dragovoljaca svrstanih u odred Narodne zastite.Problem za hrvatske snage je bio taj sto su se blizu jedno drugom nalazili i vojarna i mirkovci tek svega kilometar,dva zracne linije i zapovjednistvo i krizni stozer u Vinkovcima je morao odvojiti dobar dio ionako ne bas jakih snaga za blokadu vojarne kao i osiguranje ceste koja voda iz vojarne prema Mirkovcima i obrnuto,shodno tome tek nekoliko desetaka branitelja je drzalo polozaje prema Mirkovcima sto mozda nije bilo dovoljno uslijed mozebitno snaznijeg napada agresora iz Mirkovaca prema Vinkovcima i donjeta je odluka u Kriznom stozeru da se prvo pokusaju neutralizirati Mirkovci kao najveca opasnost tada za Vinkovce.Ipak u to vrijeme za tu smejlu akciju posto su Mirkovci vazili za jedno od najjacih srpskih uporista u istocnoj Slavoniji uz Borovo selo i Dalj trebalo je angazirati i dodatne snage zng-a i policije sa strane posto su vinkovacke branitelsjke snage bile nedovoljno za tako zahtjevan i velik poduhvat a uz to prijetila je velika opasnost da u pomoc Mirkovcima priskocu snage iz same vojarne u gardu kao i iz jos nekih srpskih uporista u blizini Vinkovaca.Tako da u Vinkovce stize satnija zng-a iz Zupanje,dio redarstvenika iz Zupanje,Slavonskog Broda,Zagreba kao i jedna dio gardista iz Đakova.Također u ovu operaciju se ukljucuje i ojacani odrd vinkovacke Narodne zastite i naoruzani civili dragovoljci.Sve u svemu za napad na Mirkovce bilo je angazirano oko 300 do 500 pripadnika razlicitih postrojbi hrvatskih oruzanih snaga.Naravno sve te snage nece biti uporabljene za sam napad na Mirkovce vec ce sluziti kao i osiguranje i podrsku napadnim snagama a dio snaga ojacat ce i blokadu vojarne u slucaju moguceg izlaska agresorskih snaga iz vojarne u pomoc Mirkovcima.

Akcija oslobađnja Mirkovaca pocela je u 5 sati ujutro 22.7.1991 godine.Ipak prvi metak ili granatu su ispalili srpski teroristi upravo iz mirkovaca ispalivsi nekoliko granata u smjeru Jankovaca u kojem su bili smjesteni gardisti i redarstvenici iz Zupanje koji su imali iz ovog pravca smjer napada orema Mirkovcima.Da li je to bio slucajan i bezplanksi napad agresora na Jankovce ili su mozda dobili obavijest d as esprema napad pa su preventivno ispalili nekoliko minobacackih granata na Jankovce nitko to do danas ne zna.Uglavnom ovo nije pokolebalo hravtske snage koje su napredovale iz Jankovaca prema Mirkovcima kroz polja ali nastao je jedan problem za hrvatske snage na tom smejru a to je da se na pravcu napada nalazio vojni objekt ili skladiste tzv.jna iz kojeg su uocili priblizavanje hrvatskih snaga na tom pravcu te je iz tog objekta otvorena prvo puscana a onda tromblonska vatra na nase snage,tako da su ovim napadom gardisti i redarstvenici iz Zupanje ostali prikovani na svom polozaju.Također oko sest sati ujutro otpoceo je napad na Mirkovce iz smjera Vinkovaca a u njemu sudjeluju gardisti,redarstvenici i dio pripadnika NZ.Ovaj napad je imao nesto vise upjeha nego onaj iz smjera Jankovaca i dio nasih snaga ulazi među prve mirkovacke kuce i u ulice.No agresor je pruzio zestok otpor pa su nase snage zadrzane na tim pozicijama.Istovremeno zapovjednik vinkovacke vojarne prijeti ako se ne obustavi napad na Mirkovce on ce napasti grad.Istovremeno nekako i branitelji iz smejra Jankovaca su se priblizili prvim mirkovackim kucama zaobilazeci vojni objekt jna iz kojeg se dalje pucalo kao sto su se istovremeno aktivirali teroristi i u ovom dijelu Mirkovaca.Dolazi do trenutacnog prekida ili smirivanja situacije jer je preko Radio Vinkovaca upuceno Mirkovcima da se predaju i poloze oruzje.Odgovora nije bilo ali je bio odgovor agresora sto su napadnute od strane terorista nase snage na sjevernom ulazu u Mirkovce iz smjera Vinkovaca a istovremeno i agresor iz vojarne otvara prvi put topnicku vatru na Vinkovce te prizajuci topnicku vatru Mirkovcima.Borebe se rasplamsavaju oko 10 sati ujutro i hrvatske snage biljeze napredak u Mirkovce u dva smjera.Aktiviraju se i agresorski snajperisti u Vinkovcima te pucaju na sve zivo i nezivo.U tom trenutku dolazi dijelom do neiskustva u ovakvim situacijama kako u zapovjednom stozeru tako i na terenu.Oko 12 sati agresor iz vojaren otvara vatru iz vbr-ova po Vinkovcima a pridruzuju im se u napadu minobacaclije iz Mirkovaca a ne miruje i agresor iz Gabosa,Markusice koji iz svojih uporista također topnicki napada vinkovacka prigradska naselja Jarminu,Ivankovo pa i same Vinkovce.Dakle aktivirila se gotovo cijela vinkovacka bojisnica sto dovodi u nepovoljnu situaciju hrvatske snage koje bivaju razvucene a trenutne snage nisu dovoljne d apokriju cijelu aktivnu bojisnicu.Tesko stanje za hrvatske snage je na juznom prilazu Mirkovcima iz smjera Jankovaca gdje se dio branitelja nasao takorec u okruzenju tj blokirani i od strane terorista i od strane tzv.JNA iz skladista.Nastaje tesko granatiranje polozaja hrvatskih branitelja i u tom napadu gine nekoliko branitelja a nekoliko ih je ranjeno.Uvidjevsi da ce tesko postici svoj cilj na tom dijelu odluceno je da se branitelji izvuku nazad prema Jankovcima istovremeno dio paravojnih srpskih snaga izlazi iz Mirkovaca i napada presoatle nase snage na tom pravcu a minobacacku podrsku im pruza agresorska jna iz svog uporista tj skladista.Tu jos gine nekoliko pripadnika garde i u nemogucnosti da dio tijela bude izvucen ta tijela tu ostaju nekoliko dana te su razmjenjena za poginule cetnike.Zbog propasti napada sa juzne strane agresor iz Mirkovaca kao i agresor iz vinkovacke vojarne ostricu napada kako topnicku tako i pjesacku preusmjeravaju na ulicu bana jelacica koja povezuje Mirkovce i Vinkovce kao i na polozaje kod zeljeznicke pruge koje drze branitelji.Branitelji drze pod kontrolom i nekoliko civilnih objekata na ulazu u Mirkovce.Također ni u samim Vinkovcima situacija nije bila nista bolja,grad je granatiran i dalje i veliak su materijalna razaranja a padaju i prve zrtve.Snajperisti djeluju konstantno narocito sa krovova i prozora vojarne ali i iz objekata gdje su vojni stanovi.U tim napadima dolazi do nerazumnog povlacenja uslijed panike,gubitaka a i uslijed lose koordiniranosti između nasih snaga koji su sudjelovali u blokadi i spjecavanju moguceg izlaska snaga jna iz kruga vojarne dijela nasih snaga prvenstveno u redovima NZ(narodne zastite) i civilnih dragovoljaca koji su imali zadacu da u blokadi zamjene dio gardista i redarstvenika koji su prebaceni da sudjeluju u napadu na Mirkovce.Zapovjednistvo Vinkovaca uvidjevsi da s esituacija opasno zakomplicirala i u Mirkovcima i kod vojarne oko 15 sati obustavlja sve napadne aktivnosti prema Mirkovcima i povlaci snage na pocetne polozaje.naređuje da s evise ne otvara vatra po vojarni nego da se polozaji utvrde ponovno i pristupi pregovorima.nakon dogovora Kriznog stozera i zapovjednistva vojaren obustavljena su sva vojna djelovanaj u oba pravca jos tu i tamo dolazi do pokojih oruzanih provokacija iz smjera Mirkovaca.

Nakon propalog pokusaja oslobađanja Mirkovaca i dosta zrtava na nasoj starni kako među braniteljima tako i među civilima pristupilo se analizi ove akcije a u Vinkovce je dosao i ministar mup-a Ivan Vekic.Analiza ej pokazala da je sama akcija na pocetku i nije bila lose izvedena jer su zabiljezeni pocetni uspjesi alikako je sama akcija odmicala isplivalo je nesikustvo u planiranju takvih akcija,nije bila kvalitetna koordiniranost između napadnih formacija tako da nas esnage međusobno na pravcima napada nisu zanle u kakvoj su situaciji nase druge snage na pravcima napada a sto je uzrokovalo dosta zrtava na nasoj strani narocito kod zupanjaca gdje ej poginulo 12 gardista preko dvadeset ih je ranjeno za dvojicu se smatralo da su enstali u akciji.Ni grupacija branitelja koji su napadali iz smjera Vinkovaca nije prosla bez zrtava jedan poginuli i vise ranjenih ali oni su uspjeli zadrzati svoje pozicije te su pomakli liniju stotinjak metara prema Mirkovcima.Poseban pozornost je data losoj organizaciji blokade vojarne i spjecavanja izlaska agresorskih snaga iz vojarne koji ovi srecom nisu napravili,da jesu na ejdnom dijelu otvorio bi im se pu prema Mirkovcima i samim time i Vinkovci bi bili jako ugrozeni.Tu su negatine kritike upucene zapovjednicima odreda NZ kao i civilnim dragovoljcima gdje je jedan dio civilnih dragovoljaca i pripadnika NZ svojevoljno napustio polozaje uslijed jakog topnickog napada iz vojarne kao i uslijed snajperskog djelovanaj iz vojarne pa i iz nekih objekata blizu vojarne.Tako da se moralo izvudi dio gardista i redarstevnika iz napadnih formacija prema Mirkovcima da pokrpaju rupe u obrani kod vojarne uslijed napustanja polozaja sto je dobrano oslabilo nase snage koje su napadale Mirkovce.Zbog tih slucajeva zatrazeno je i naređeno da se napravi dodatna i bolja obuka među pripadnicima NZ i da se primaju samo oni dragovoljci rjeseni da se bore do kraja.Zakljucak je da s etreba nauciti iz ovih pogresnih poteza i ove situacije.

Zapovjednik NZ u Vinkovcima pravdao se nakon kritika da je mnogim pripadnicma NZ to bilo prvo vatreno krstenje i vrlo jak napad agresora narocito iz topnistva sto je ostavilo traga na psihi dijelu pripadniak NZ i civilnih dragovoljaca koji su bili pod zapovjednistvom NZ.zapovjendik NZ zalio se sto ni polozaji nisu bili adekvatno uređeni za kvalitetnu zastitu narocito od granatiranja i snajperskog djelovanja u okolini vojarne pa su shodno tome pripadnici NZ i civilni dragovoljci morali potraziti sklonista na drugim mjestima poput podruma,obiteljskih kuca ili kanala i dijelom je protumaceno kao bjezanje sa polozaja ali sto su ti ljudi mogli napraviti koji su svi redom dragovoljci nego da spasu ugrozeni zivot jer im tadasnji polozaji nisu omogucavali to.Dio ljudstva je bio slabo naoruzan ili uopce nije bio naoruzna nego su bili na polozaju i u slucaju pogibije ili ranjavanja suborca preuzeli bi njegovo oruzje.Svaki naoruzani pripadnik NZ za automatsku pusku duzio je tek trideset metaka a za pusku M-48(tanđaru) tek dvadesetak metaka...bilo ej tu i lovackih karabina i pistolja.Duzili su i dvadesetak tromblonskih mina dok rpg-ove i zolje nisu ni imali,sto su prigovorili zapovjednistvu MUP-a i ZNG-a jer u samoj vojarni nalazilo s eoko pedesetak oklopnih vozila a ne bi ih imali cim zaustaviti.U ovim napadima ranjeno je sest pripadnika NZ.