Skice iz Domovinskog rata:Kolovoz mjesec 1991 godine kada je počela otvorena agresija na Hrvatsku

Da,kolovoz mjesec 1991 moze se smatrati da je mjesec kada su poceli intenzivni i otvoreni napadi na hrvatske gradove,sela i Hrvatsku.Vec kraj srpnja 1991 i prva napadna otvorena operaciaj 'Žaoka' na Baniji srpskih paravojnih formacija nagovjestila je da ulazimo u razdoblje otvorenog rata i da se iz faze oruzanih napada i terorsitickih akcija preslo u otvoreni sukob.To je vec na pocetku kolovoza navjestio i kombinirani napad i agresija tzv.jna i paravojnih formacija na istoku Slavonije kada je napadnut niz mjesta poput Dalja,Erduta,Aljmasa,Iloka,Tenje,Osijeka,Vinkovaca,Vukovara pa preko Pakraca,Grubisinog polja,Daruvara,Hrvatske Kostajnice,Sunje,Otočca,Gospica,Lovinca,Kruševa,Kijeva,Sinja.Do polovice kolovoza kalvariju tih napada osjetilo je najvise osjecko podrucje,banovinsko i pocetak otvorenih sukoba u Lici.Pocele su i sve cesce napadne provkacije tzv.JNA i iz svojih vojarni na uvjetno slobodnom dijelu Hrvatske.Zrtve na hrvastkoj starni su sve brojnije a prognanicke i izbjeglicke kolone sve dulje.Prva polovica kolovoza je obiljezena je zestokim napadima kombinirano i zdruzenim snagama tzv.JNA i srpskih paravojnih formacija na osjeckom i banovinskom podrucju.Ocito je agresor krenuo u zaokruzivanje teritorija i slamanje otpora branitelja i hrvatskog stanovnistva u onim podrucjima koji su bili vec na jedan nacin u vrlo nepovoljnoj poziciji u okruzenju srpskih sela i srpskih snaga.To su svakako podrucja u trokutu rijecnog sliva Dunava i Drave(Dalj,Erdut,Aljmas) i Banovina(Hrvatska Kostajnica,Glina,Sunja,Topusko).Da ce tako biti moglo se primjetiti da su vec u drugoj polovici srpnja 1991 godine agresori pojacali koncentraciju svojih snaga na tim podrucjima dovlaceci ljudstvi,naoruzanje i vrseci intenzivnu mobilizaciju mecu srpskim pucanstvon koje je zivjelo na tim podrucjima te prebacivanjem cetnickih paravojnih formacija iz Srbije i Bosne.Tzv.Jna je dovukla jake oklopne snage na obale Dunave prema Dalju,Erdutu i Aljmasa postavivsi oklop sa obje strane bogojevskog mosta kod Erduta.Napad agresorskih zrakoplova na baze garde kod Erduta i Iloka najavio je i otvorene napade agresorske JNA na strani srpskih paravojnih i teroristickih snaga.na podrucju Banovine vec u opericiji Žaoka upotrebljene su djelomicno snage tzv.JNA tj oklopne iz petrinjskog garnizona a iz Bosne je doslo nekoliko stotina dobrovoljaca koji su se pridruzili tamosnjim paravojnim formacijama na Banovini i kordunu a dio je otisao i u Zapadnu Slavoniju pojacavsi tamo snage srpskih teroristickih skupina.Istovremeno aktivirala se i borbena spremnost u punom intezitetu banjaluckog korpusa koji ej prebacivao svoje snage u ljudstvu i tehnici na obale Save sa bosanske strane pruzajuci povremeno i topnicku podrsku srpskim paravojnim formacijama na podrucju zapadne Slavonije i Banovine kao i naoruzavanje tih formacija.Hrvatske obrambene snage tada zng i mup na tim podrucjima i dalje nisu bile dovoljno jake kako u ljudstvu a pogotovo u naoruzanju da se mogu adekvatno oduprijeti takvoj sili pa je vrhvnistvo u koordinaciji sa glavnim stozerom uvidjevsi da su agresori spremni napasti ta podrucja punim intezitetom odlucilo bad donekle ojacati tamosnje hrvatske snage poglavito u ljudstvu jer oruzja nije bilo bar ne u onom obliku da bi se moglo na pocetku kvalitetno oduprijeti agresoru.Tako npr. u Hravtsku kostajnicu na pocetku kolovoza pristize stotinjak gardista prve gardijske brigade te pripadnici mup-a kako pricuvnih tako i aktivnih redarstvenika i njih je u Hrv.Kostajnicu doslo stotinjak.U Sunju dolazi oko pedeset policajaca iz raznih dijelova Hravtske poglavito Zagreba,Siska,Podravine i ojacavaju tamosnje redarstvene snage koje su bile malobrojne uz lokalne dragovoljce i jednu satniju ZNG-a.U Topusko stize oko stotnjak gardista iz 2.gardijske brigade te oko trideset pripadnika samostalne satnije zng-a iz Zagreba.Sve je to bilo daleko od povoljnih uvjeta naspram agresora koji ej tada brojio na Baniji oko 3000 pripadnika razlicitih paravojnih formacija i lokalnih TO-a.Omjer u ljudstvu ej bio tada 1:7 u korist agresora.na istoku Slavonije također pristizu brojne snage u ljudstvu na starni agresora tako da samo u Dalj pred sami napad lokalnim teroristima stize pomoc iz okolnih srpskih teroristickih uporista dvjestotinjak terorista pridruzivsi se lokalnim daljskim teroristima i tada im se brojnost u Dalju i oko Dalja penje na oko petstotinjak..naspram osamdesetak branitelaj kojih je pred sam napad bilo u Dalju.Tu je bilo i obliznje Bijelo brdo u kojem su bile smjestene oklopne postrojbe tzv.JNA i oko tristo pripadnika razlicitih paravojnih formacija.Kod bogojevskog mosta i na vojvođanskoj strani vec su bile stacionirane snazne oklopne snage novosadskog korpusa i oko 1000 rezervista...na podrucju Iloka na vojvođanskoj strani također znaten snage novosadskog korpusa.Sv je bilo spremno da otpocnu otvorene napade sto se uskoro i desilo.Zestoka topnicka vatra sa druge starne bogojevskog mosta poklopila je erdut i Aljmas a iz Bijelog brda tzv.JNA je pruzila topnicku vatru srpskim paravojnim i terorsitickim formacijama u Dalju.Na podrucju Kostajnice izveden je pocetkom kolovoza i prvi minobacacki napad sa okolnih srpskih polozaja kako na hrvatskoj tako i na bosanskoj strani..na samu kostajnicu palo ej oko stotinjak granata sto je izazvalo vecu materijanu stetu u gradu a pale su i prve zrtve među civilima i braniteljima.I Sunja je dozivjela svoj drugi napad nakon 27.7.1991 kad ej bio prvi napad ali ovaj ej bio znatnijeg inteziteta jer je na Sunju i okolan mjesta ispaljeno preko dvjesto projektila razlicitog kalibra izazvavsi poprilicnu materijalnu stetu i razaranja ali ljudskih zrtava na srecu nije bilo tada.Topusko je dozivjelo svoj prvi otvoreni napad ali tu nije bilo intenzivnijeg granatiranja ali je pokusan pjesacki napad iz nekoliko smjerova na grad ali srecom napadi su uspjesno odbijeni te je bilo nekoliko ranjenih među gardistima i redarstevnicima te civilima.Uvidjevsi sve to glavni stozer i vrhovnistvo odlucilo je aktivnije postupati narocito prema agresorskoj JNA u vidu pojacavanja blokada vojarni i strozije kontrole kretanja snaga tzv.JNA sto je izazvalo niz ozbiljnih incidenata na cjelom slobodnom dijelu Hrvatske.Također vrhovnistvo je odlucilo da se ojacaju odredi NZ(narodne zastite) kao i ZNG-a te je pocela prva jaca mobilizacija narocito dragovoljaca u te redove koji su se dobrim djelom slali na krizna zarista u Hrvatskoj a dio ej uporabljen za blokade vojarni tzv.JNA kao i za zastitu vitalnih objekata vaznih za Republiku Hrvatsku kao i za gradove.Pocele su otvorene pripreme za obranu Hrvatske kao i pripreme agresora za otvoren napad i agresiju.

...inace pocetkom kolovoza 1991 vec se osnivaju operativne zone i opperativne grupe..pa tako prvia operativna zona je ona na Baniji gdje zapovjednik operativne zone postaje Budimir...koji je kooperativan sa glavnim kriznim stozerom za Baniju i Sisak...malo je zanemareno to vrijeme domovinskog rata mislim na kolovoz i njegov pocetak jer u biti u kolovozu je na neki nacin obranjena Hrvatska jer su dobrim djelom zaustavljeni prvi pokusaji otvorenog napada agresora ili ej on dosta usporen...kolovoz je također mjesec u kojem su bile i najbrojnije zrtve među pripadnicima zng-a i mup-a i cjelokupno hrvatskih snaga...kolovoz mjesec je i mjesec gdje je bilo i najvise zrtava među novinarima...humanitarcima...tako da kolovoz 1991 mozemo smatrati kao i jednim od najprelomnijih razdoblji u cjelokupnom domovinskom ratu...također kolovoz je mjesec u kojem je bio i najveci priliv dragovoljaca u redove policije,garde i NZ...kolovoz 1991 je i mjesec di se u konacnici formirala odnosno donesena ej strategija obrane Hrvatske.Vlada nacionalnog jedinstva u kolovozu 1991 pocela je sa intenzivnim djelovanjem.Predsjednik Tuđman je u kolovozu 1991 sa svojim suradnicima najcesce boravio na bojisnicama Hrvatske(Petrinja,Kostajnica,Novska,Nova Gradiska,Vinkovci,Vukovar,Zadar,Sinj)

.....u drugoj polovici kolovoza 1991 prakticno dolazi do otvorene agresije na hrvatsku...nema dana da nisu napadani gradovi i sela istovremeno an vise mjesta u hravtskoj koordinirano...recimo 25.8.1991...istovremeno napadnuto je 6,7 hrvatskih gradova u citavoj hrvatskoj..vukovar,daruvar,kostajnica,otocac,gospic,sinj,vrlika....banja lucki korpus taj dan vrsi prva forsiranja save...kod stare gradiske...no rusenjem mosta kod kanala strug priremeno an tom pravcu sprijecen je prelazak dijelova banja luckog korpusa...u zapadnu slavoniju..vode se prve borbe kod stare gradiske između garde i dijelova banja luckog korpusa...i marticevaca...u kasno poslije podne hrvatski branitelji su potisnuti iz stare gradiske prema novoj varosi te prema goricama...novinari OTV-a koji su se u to vrijeme nasli na tom podrucju i u staroj gradisci...iz osobnog svjedocenja vele..da se na staru gradisku srusila ujutro prava kanonada razlicitih projektila sa bosanske strane,vele da sigurno preko dvjesto projektila...a da malobrojni branitelji u staroj gradisci kao i civili morali su vec od jutra u sklonista..dok su sa druge strane vec bili upaljeni tenkovi i druga vozila...a bilo ej i nekoliko stotina rezervista i jos nekih paravojnih skupina poput marticevaca..u bosanskoj gradisci..nakon jutarnjeg granatiranja hrvatske snage povlace se uslijed malobrojnosti i slabog naoruzanja u predgrađe stare gradiske u donju varos gdje zive vecinom hrvati i tu postavljaju liniju obrane...zbog ucestalog snajperskog napada sa bosanske strane a i iz stare gradiske branitelji se povlace sa polozaja kod mosta...dio stare gradiske pod kontrolu su stavile srpske paravojne formacije koje su bile smjestene u okolnim srpskim selima..oni ulaze u staru gradisku nakon granatiranaj iz smjera zapada te vrse napade na polozaje garde i mupa u gradu..zbog topnicke podrske od strane tzv.jna i vece vrojnosti oni potiskuju hrvatske snage u donju varos kako smo rekli prigradsko naselej stare gradiske sa sjeverne strane nastanjen vecinom hrvatima..no u popodnevnim satima preko mosta prelazi dio oklopnih snaga banja luckog korpusa kao i dio rezervista i zajedno sa paravojnim formacijama vrse koncentricni napad na donji varos gdje su hrvatske snage zajedno sa hrvatima prisiljene da se povuku iz donje varosi i spas potraze dijelom u nekoliko kilometara udaljenoj novoj varosi i dalje prema novoj gradisci,slavonskom brodu...tom akcijom snaga banja luckog korpusa i paravojnih formacija stara gradiska je okupirana i uspostavljen je mostobran za prebacivanje driguh snaga tzv.jna i dobrovoljaca,rezervista,cetnika..kolika je bila zestina borbi za staru gradisku govore i svjedocenja novinara otv-a...da su se jednostavno povlacili pod kisom granata i metaka...i pukom srecom nitko nije ozlijeđen...samo granatiranej se nastavilo sve do nove varosi gdje su nasli privremeni spas...mnogo ej bilo ranjenih i poginulih tvrde ova dvojica novinara...najvise stradalih je upravo u tim povlacenjima...'cetnika ej bilo ko mrava'..tvrde oni...'nemoguce je bilo obraniti gradisku jer gardista i redartvenika ej bilo malo i nisu bili dobro naoruzani a pomoc nije stizala,povlacenje je bilo neminovno da se spasi sto vise zivota,civila pa i gardista'..tvrde otv-ovi novinari

inace u osmom mjesecu velik broj dragovoljaca dolazi iz zagreba i tog podrucja...u gardu,policiju...napose u tigrove,gromove,narodnu zastitu....zagreb u kolovozu 1991 doista postaje vru ne samo zbog ljetnih dana..vec i sto s etice vojarni,kos-a,pete kolone..rat se vrlo brzo priblizio zagrebu..to su osjetili i zagrepcani narocito mladi koji sve masovnije obilaze urede za obranu,policiju...da bi s eprijavili u hrvatske obrambene snage...sve je vis ezapreka i punktova na zagrebackim cestama i ulicama...uređuju se sklonista...sve vise dolazi i do carki između vojnika tzv.jna u vojarnama i građana zagreba ali i sve je vise prebjega iz vojarni tzv.jna...

....zagrepcani su sve cesce na kriznim zaristima diljem hrvatske ali najcesce u kolovozu 1991 na baniji,zapodnoj slavoniji kao najblizima zagrebu..susrcemo golobrade zagrebacke mladice u maskirnim uniformama garde,policije ili u sivim pricuvnog sastava policije u petrinji,kostajnici,sunji,novskoj,daruvaru..ali također i oko vojarni tzv.jna...cak i mnogo zagrebackih maloljetnika se prijavljuje narocito u gardu u tigrove...pa tako imamo mozda jedinu bojnu 'tigrova' onu cetvrtu 'gavranova' stacioniranih u bazi petrusevcu u zagrebu koja ima tada najvise maloljetnih mladica ili onih koji su tek postali punoljetni u svojoj postrojbi..bilo ih je gotovo trecina u 'gavranovima'...svi su htjeli stupiti u obranu voljene domovine...neki su otisli na krizna zarista neki su se u kljucili vec tada u blokade vojarni koje nisu jos bile javne...zabiljezio se i priliv dragovoljaca starije zivotne dobi onih 50+ poput poznatog glumca svena laste...a u tigrove s eprijavio i jos jedan poznati glumac zarko potocnjak koji je tada bio blizu pedeset godina..on se prijavio vec polovicom kolovoza 1991 i privremeno ostavio daske koje zivot znace...prvi zadatak mu ej bio da bude na punktovima oko vojarne jna u zagrebu 'marsal tito' ili da bude na osiguranju vaznijih institucija kako drzavnih tako i gradskih...zarko potocnjak pocetkom 9 mjeseca 1991 odlazi sa tigrovima na zapadnoslavonsko bojiste konkretno podrucje novske i sudjeluje tada u prvim borbenim iskusenjima..sli zbog zivotne dobi umalo stradava kod mjesta paklenica blizu novske...te nakon mjeseca dana u tigrovima ipak odlazi iz tigrova i prelazi u tek osnovanu umjetnicku satniju sastavljenu od njegovih kolega dragovoljaca...sven lasta je krajem osmog mjeseca dragovoljno otisao sa grupom dragovoljaca u sunju i stavio se tamosnjim hrvatskim snagama na raspolaganje..i tamo ostavio velik trag...

....19.kolovoza.1991 napadnut je pakrac iz vise smjerova...u okolici grada i u dijelu pakraca a narocito an uzvisenjiam iznad pakraca bili su brojni pripadnici srpskih paravojnih formacija,teritorijalci...smatarlo s etada d aih je oko 1500...plus imali su nekoliko bitnica minobacaca,protuzrakoplovne topove,bestrzajne topove te nekoliko policijskih borbenih oklopnih vozila koji su oteti nekoliko dana kada je izvrsen puc u daruvarskoj policijskoj postaji...naspram agresoru u pakracu bilo ej tek nekoliko desetaka redarstvenika...dvadesetak pripadnika rezervnog sastava zng-a i nesto naoruzanih civila dragovoljaca koji su najevcim dijelom bili u prekopakri.Glavni pravac napada neprijateljskih snaga isao je ovim smjerom Japaga-bolnica u Pakracu,Pakrački vinogradi i šuma Kalvarija-Pakrac,dio Pakraca Gavrinica-Pakrac.Napad je pcoeo u 5 sati ujutro snaznim granatiranjem grada iz minobacaca a najvise granatiranej je bilo usmjereno na policijsku postaju i podrucje oko nje te granatiranje Prekopakre od kud se ocekivala pomoc postaji i braniteljskim snagama u gradu.kolika ej zestina bila tog napada govori da su redarstvenici morali napustiti polozaje u gradu i otici u obranu postaje i tog dijela Pakraca a na njihova mjesta dosli su civilni dragovoljci i gardisti.Ipak srpski agresor nije imao nekog veceg uspjeha u tim napadima..istina zauzeli su privremeno bolnicu i neke ulice u Pakracu koje su vodile prema postaji ali samu postaju kao i okolne punktove nisu uspjeli zauzeti odakle je pruzen zestok otpor.Istovremeno sa tim napadima agresora civilni naoruzani dragovoljci iz Prekopakre pokusavaju s eprobiti u centar grada i do PP ali su zestoko napadnuti od agresorskih snaga te su morali zaustaviti proboj ali ipak dio dragovoljaca se uspio nekako probiti do centra i u blizinu postaje gdje su stupili u borbu sa srpskim agresorom..kakva je zestina borbi bila tog prijepodneva govori i to da su agresori morali pozvati dva oklopna vozila u pomoc koji su im omogucili d apreuzmu kontrolu na jos dvije ulice iz kojih su se morali povuci redarstvenici i dragovoljci i uspostaviti novu liniju jer nisu imali sa cim zaustaviti oklopna vozila..u tim trenucima krizni stozer pakraca zove u pomoc Zagreb koji salje specijalce iz postrojbi bjelovarskih 'omega' i 'luckog'..koji s eodmah zapucuju u Pakrac.Srecom dio specijalaca iz 'omega' i 'lckog' nalazio se blizu u Daruvaru i Kutini pa su mogli brzo intervenirati prema Pakracu.Istovremeno u Pakracu se aktivirala i peta kolona koja ej pucala snajperima po svim dijelovima Pakraca i tako na jedan ancin onemogucivala ostale branitelej iz tih dijelova da krenu u pmoc postaji i njenim braniteljima.Prijetila je velika opasnost da agresor vec u popodnevnim satima zauzmu najveci dio grada ali onda je uslijedila varka zapovjendika postaje koji je lazno preko veza koje su prisluskivali agresori izjavi da s ena ulazu u pakrac nalazi nekoliko stotina specijalaca(mada su oni jos bili poprilicno udaljeni od pakraca) sto je nagnalo agresore da s ezaustave na onim polozajima na kojim su trenutno bili a da se predaha malobrojnim braniteljima grada.Cak je i dio pripadnika srpskih paravojnih formacija napustio polozaje i vratio s ena pocetne.Kad su agresori shvatili da je to varka ponovno su pripremali veliki i konacni napad ali u kasnim popodnevnim satima dio specijalnih snaga iz smjera daruvara stupio je u borbu sa agresorima sa sjeverne strane pakraca te su agresori bili prisiljeni odvojiti dio snaga iz drugih smjerova napada na taj pravac sto je opet olaksalo situaciju braniteljima grada da dobiju na predahu i ucvrste polozaje i naprave novi raspored i istovrmeneo dolaskom specijalaca dobiju motiv vise pa se dio branitelja ohrabrio i izvrsio na nekim mjetsima kontranapad koji ej bio polovicnog uspjeha jer zbog nedostatka municije i oruzja nisu mogli znatnije napredovati ali ipak su uspjeli na nekim mjestima zaustaviti napade agresora a negdje i pomaknuti crtu obrane.Specijalci na nekim mjestima prema pakracu su vodili ogorcene borbe narocito u sumi kalvarija i prema pakrackim vinogardima pa je i njihov prodor na tim mjestima bio usporen ali se ipak napredovalo prema gardu.Dio specijalaca iz smjera Kutine ipak se probio u grad i u zestokim ulicnim borbama zajedno sa civilnim dragovoljcima iz prekopakre i pripadnicima lokalnog zng-a uspjelu su nagnati u bijeg agresora iz tog dijela Pakraca.Sto je i bio pocetak kraja agresora da zauzme pakrac nakon gotovo cjelodnevnih borbi specijalci su uspjeli ocistiti sumu kalvariju i iz dijela pakrackih vinograda potjerati agresora dok je problem bio kod dijela pakraca gavrincie gdje s eagresor dobro ucvrstio...ali i to bi se dalo rjesiti da se nisu umjesali zrakoplovi tzv.jna prijeteci d ace raketirati grad a jna intervenirati oklopom..pa se napad specijalaca zasutavio na gavrinici gdje je liniaj sotala do operacije 'bljesak'...iz svih drugih diejlova pakraca gdje ej usao agresor on je protjeran a peta kolona je gotovo unistena...tako je pakrac 20.kolovoza.1991 obranjen bar najveci dio grada...a doslovce dan prije je bio na rubu pada...

koliki ej uapjeh bio branitelja da s eobrani i spasi pakrac govori i ovo da bi padom pakraca pa vjerojatno i lipika mozda daruvara neprijatelj imao gotovo otvoren pravac napada ne samo na novsku sa sjeverne strane vec i na kutinu...primjerice kad ej pakrac napadnut u 5 sati ujutro 19.kolovoza.1991...gard ej iamo svega na raspolaganju sedamdesetak branitelja...i srecu sto su imali sposbnog zapovjednika policije..koji je prakticno procitao moguce pravce napade agresora..pa ej an tim mjetsima pojacao obrambene linije...sto je drzao disciplinu na nivou i sto je u konacnici varkom i improvizacijama rijesio pitanje sudbine pakraca...tu mozemo nadodati i spremnost civilnih dragovoljaca koji makar slabo naoruzani mahom lovackim naoruzanjem stavili su se gotovo svi do jednog u obranu pakraca hitajuci na ona mjesta koja su bila ugrozena ili kao ispomoc redarstvenicima...tu dodajmo i nekoliko desetaka gardista iz rezervnog sastava zng-a koji su se najvise hvatali u kostac sa petom kolonom i snajperistima u gradu...od kojih je stradalo nekoliko gardista od kojih je jedan izgubio zivot...mozda je i njihova borba u tom trenutku bila i najteza jer su se suocavali sa nevidljivim neprijateljom koji je udarao iza leđa braniteljima...koliko ej neprijatelj bio razocaran neuspjehom osvajanaj pakraca u prvom napadu..govori i zestoka ljutnja sefa zapadnoslavonskih srba i sds-a sa zapadnu slavoniju đakule...da ce sve smijeniti...mislio ej na organizatore napada..te njegove zalopojke kninu da mu ej beograd pa i banja luka poslali ili postavili nesposobne kadrove u paravojne formacije...kako je rekao đakula koji nisu mogli osvojiti ili kako on kaze 'oslobiditi srpski pakrac' od 'sacice redarstvenika i zenga'...

Jedan od branitelja Pakraca opisuje napad na Pakrac 19.8.1991

'Vec nekoliko dana prije napada znali smo da se nesto kuha.Daruvar je napadnut dva dana prije pa je logicno bilo da pakrac isto to nece moci izbjeci pogotovo sto je u tom trenutku cetnicima strateski Pakrac bio puno znacajniji od daruvara zbog njihovog mita o Pakracu kao 'maloj Srbiji'.Ja sam bio civil dragovoljac tada i od oruzja sam imao vlastitu pusku pumpericu sa dvjesto patrona pa se mogu smatrati da sam tada bio nesto bolje naoruzan od ostalih dragovoljaca od kojih mnogi nisu imali nista.Inace zivio sam u centru Pakraca a pokojni Foka(Marijan Kulhavi) koji je sa svojim dragovoljcima bio stacioniran u Prekopakri me je 18.8...nazvao da sa oruzjem dođem u Prekopakru jer bi uskoro moglo postati 'vruce'.Tako da smo se ja i jos nekoliko dragovoljaca mahom prijatelja i susjeda uputili u predvecerje osamnaestoga u Prekopakru.negdje oko pola devet navecer ukracli smo se u privatni kombi jednog prijatelja u centru Pakraca vec je bio sumrak na ulici gotovo nikog nisi mogao vidjeti,osjetila se vec tada velika mogucnost da ce Pakrac vrlo brzo biti napadnut.kako smo prolazili kroz Pakrac prema Prekopakri mogli smo vidjeti neke civile kako u automobile stavljaju kofere i druge stvari i napustaju grad,pretpostavili smo da su to Srbi jer je obicaj bio da im njihovi javljaju ako sto spremaju za razliku od Hrvata.To nas je jos vise uvjerilo da je napad neizbjezan i to vrlo uskoro mozda i tu istu noc.Dosli smo u Prekopakru gdje nas je pokojni Foka primio u svom stozeru u nekoj obiteljskoj kuci.Oko njega je vec bilo nekoliko njegovih koji su sjedili za stolom.Prvo sto nam je Foka rekao da ce doci jos nesto dragovoljaca iz pakraca,Lipika i okolnih nesrpskih seola u toku noci i ujutro i da bi brojka dragovoljaca biti poprilicna ali pitanje je koliko ce biti naooruzanja tj oruzja jer ga ionako malo ima a tu je vec bilo prisutno nekoliko nenaoruzanih dragovoljaca koji bi dobili oruzje od nas koji imamo na primopredaji smjene ili ne daj boze u slucaju ranjavanja,smrti.Onako visok,jak covjek Foka nam je tog trenutka doista izgledao zabrinuto te nam je rekao da s eprije nekoliko sati vratio sa sastanka Kriznog stozera za Pakrac i da mu je priopceno da pakrac svaki cas moze biti napadnut te je to ne vise pitanje dana nego minuta,sati.Da po okolnim uzvisinama kao i u dijelu grada nalazi se preko tisucu naoruzanih cetnika a pitanje je hoce li se ovaj put i jna direktno uplesti u napad na strani cetnika.Nakon izlaganja Foke zavladala je enka sutnja,u zraku se mogla osjetiti velika zabrinutost.Ali pok.Foka ne bi bio Foka da nije tu tisinu razbio i odrzao motivatorski govor sa porukom u zadnjoj recenici 'kako nama tako i njima' pa je presao na organizacijski dio obrane.Po planu je bilo da dio nas dragovoljaca iz Prekopakre odmah na pocetku sukoba uputi se u Pakrac ako to bude moguce posto mi jos tada nismo znali u toku noci su cetnici na jednom mjestu prekinuli prometnicu Pakrac-Prekopakra ali Foka je racunajuci i na taj segment odredio alternativni put za ulazak u grad a on je vodio uz nasip rijeke Prekopakre do jednog mosta koji gotovo vodi u sam centar grada.Mislim da nas se tu noc skupilo oko pedeset dragovoljaca od kojih su dvije trecine bile pod oruzjem.Foka je izvrsio smotru i svima podjelio zadatke a zatim odredio straze na punktovima prema gradu ali i na onim koji nisu okrenuti prema gradu.ostatak nas je otisao u jednu garazu gdje je bila nasa baza da cekamo.Vec kad me je hvatala lagana pospanost najvise od neprospavane noci i iscekivanaj iz smjera grada odjeknule su eksplozije i to vise njih istovremeno.Dakle napad je poceo,brzo smo svi istrcali a foka je naredio da se dio dragovoljaca ukrca u dva kombija i krene u smjeru grada među njima sam bio i ja.kad smo krenuli eksplozije su bile sve blize prema Prekopakri a neke granate su vec i padale prve kuce Prekopakre.nismo puno prosli a zaustavili su nas dvojica gardista koji su tu bili na punktu te rekli da se cestzom ne moze dalje jer su cetnici postavili nedaleko barikadu i da pucaju na sve sto prema njima dolazi.okrenuli smo se alternativnom pravcu ulaska u grad a pridruzila nam s ei skupina gardista koji su tu nedaleko imali svoju bazu.U gradu je sve jace odjekivalo od eksplozija narocito u onom dijelu gdje je bila policijska postaja a poceli su pucati i snajperi iz Gavrinice dijela grada pod srspkom okupacijom.Mi smo vise nagnuti nego uspravno prolazili uz nasip prema mostu a granate su sve blize i prema nama padale dok nije jedna roknula na kakvih stotinjak metara od nas sto nas je nagnalo da potrazimo skloniste u jednom dvoristu.srecom vlasnik je bio Hrvat pa nam je ponudio da se sklonimo u podrum sto smo i ucinili.Istovremeno nas je Foka nazvao na motorolu i rekao da promjenimo frekvenciju jer su na ovu upali cetnici.nakon nekog kraceg vremena granatiranje je prestalo i mi smo izasli iz podruma i ponovno se zaputili ka mostu.bas u tom trenutku cetnici su poceli pucati iz sveg pjesackog oruzja,tromblona,rpg-ova i zakljucili smo da su sad pjesacki napali grad u prvom redu onaj dio oko policijske postaje te prostor kod bolnice koja se od nas nije daleko nalazila i od tud je dopirala najjaca pucnjava a oglasila se i peta kolona u samom gradu iz snajpera.Napravili smo brzi dogovor da se nasa skupina podjeli u dvije grupe da dio krene u pomoc postaji a dio prema bolnici,ja sam bio u skupini za bolnicu.Uspjeli smo se prebaciti preko rijeke a da nitko nije stradao.u mojoj skupini nas je bilo petnaest a među nama i cetvorica gardista.kako smo se priblizavali bolnici sve jaca je borba bila i sve vise su snajperi djelovali po nama.Zaklone smo trazili u okolnim bastama i kanalima.Neprijatelj nas je primjetio pa je po nama poceo djelovati i tromblonima i rucnim bacacima uz sveprisutne snajpere.Vec smo imali dvojicu ranjenih ali lakse.ostavili smo ih kod jednog susretljivog domacina koji ih je u svom automobilu pod napadima odvezao prema centru gdje je bila ustrojena pricuvna hitna pomoc ako se ne bi moglo do bolnice doci a to je bilo upravo ovog trenutka.mi zdravi smo nastavili dalje prema bolnici a oko nas su fijukali meci,trombloni.Kad smo dosli na nekih tristo metara od bolnice naisli smo na nekoliko civila i redarstvenika koji su nas izvjestili da su cetnici zauzeli jedno krilo bolnice i stavili neke prilaze bolnici pod kontrolu i da su zarobili dr.Solara i nekoliko medicinskih sestara a da bolesnike nisu dirali nego su trazili mozebitno ranjene gardiste i redarstvenike.Nama nije preostalo nego da tu gdje smo sada postavimo liniju obrane i vidimo sto ce dalje biti.Odredili smo da promatramo sto se desava oko bolnice pa ako treba i preventivno djelujemo ako cetnici budu ubijali ili maltretirali bolesnike.Istovremeno sa nase desne strane odjeknula je jaka pucnjava i to prema bolnici kad smo vidjeli grupu gardista kako se prikrada prema bolnici i puca,nismo ni cekali vec smo im se javili istovremeno otvarajuci vatru prema cetnicima koji su se nalazili ispred i oko bolnice.Uvidjevsi da su napadnuti a vjerojatno nisu to ni ocekivali kod njih je zavladala određena doza panike pa su se poceli povlaciti prema obliznjoj Japagi odakle su i dosli.Mi smo prakticni vec dosli pred bolnicu kad se pocelo pucati na nas iz onog krila zgrade gdje su bili cetnici.Mi nismo uzvracali bojeci se da ne pogodimo pacijente ili clanove medicinskog osoblja a koje su cetnici drzali za taoce.Zaprijetili su da ce pobiti sve ako im ne dopustimo da s epovuku sto smo naravno i pristali bojeci se da stvarno unutra ne naprave neko zlo.nakon desetak minuta jedan pacijent nam je doviknuo da nema vise cetnika u bolnici i da mozemo uci.Naravno da smo bili sumnjicavi plaseci se moguce zasjede pa smo poslali dva covjeka da izvide teren.Vratili su se nakon nekog vremena i rekli d anema nikog od cetnika ni u bolnici ni oko bolnice.Usli smo u bolnicu i tamo zatekli pacijente i dio medicinskog osoblja.Oni su nam rekli da su cetnici uzeli dr.Solara kao taoca i odveli ga u nepoznatom smjeru.Nakon sto smo opet stavili blnicu pod kontrolu dio nas je ostao kao zastitnica bolnice u slucaju novog napada a dio nas je odlucio da krenemo u druge dijelove grada gdje si se vec vodile prave borbe'.

inace u to vrijeme pakrac je bio skoro potpuno opkoljen grad tek sa jednim nesigurnim slobodnim koridorom prema lipiku preko filipovca i dalje prema kutini...problem na tom koridoru su bili i ceste zasjede cetnika narocito između dobrovca i kukunjevca...u ciju je zasjedu koji dan prije napada na pakrac upao i dr.sreter...u tim trenucima mozemo usporediti pakrac sa vukovarom kojem je bio jedini izlaz kukurizni put...pakrac je imao jedini koliko toliko izlaz na zapadnu stranu..gdje su vecinom i bila smjestena ceska i hrvatska sela pakracke opcine..u tim selima ili prigradskim naseljima pakraca gdje je zivjela nesrpska vecina...bile su smjestene baze zng-a,civilnih dragovoljaca a dijelom i privremene policijske postaje koje su mogle slobodniej obavljati svoje zadace za razliku od glavne postaje u pakracu koja ej bila na puskomet srpskih agresora...u tim selima i prigradskim naseljima bile su smjestene ili organizirane prihvatne medicinske stanice za ranjenike koje nisu imale potrebite uvjete kao bolnica ili hitna pomoc jer se pakracka bolnica nalazila tik uz prvu liniju a cetnici su je izravno ugrozavali...i jednom privremeno zauzeli 19.8.1991...u bolnicu su smjesteni samo tesko bolesni ili ranjeni pacijenti mahom civili jer se nije smjelo drzati ranjene gardiste i redarstvenike zbog direktne cetnicke prijetnje ili prijetnji...zbog moguceg stradavanja ili zarobljavanja..u filipovocu i prekopakri bile su stacionirane interventne snage zng-a i dragovoljaca...koje su mogle brzo doci u pomoc onim braniteljima koji su bili u gradu...a i sma ta dva naselja bila su direktno izlozena napadima a cetnicki polozaji su bili udaljeni svega koji kilometar od prvih linija...zbog prijetnji agresora ali i dogovora između hrvatske delegaciej i tzv.jna nakon događaja iz ozujka 1991 u pakracu..u gradu ej mogla biti samo prisutna temeljna policija a njih ej prije ovog prvog napada na pakrac u samom gradu bilo tridesetak za obavljanje zadaca u tako teskim uvjetima...istina ilegalno u gradu je postala i oruzana formacija sastavljena od civila dragovoljaca ali i njih ej bilo svega dvadesetak od kojih dio nije bio ni naoruzan..zato su se morale osnovati pricuvne policijske postaje u okolnim nesrpskim selima a prigradskim naseljima prekopakri(najvise) i nesto u filipovcu organizirane su naoruzane interventne grupe sastavljene od civilnih dragovoljaca te je bilo nesto gardista...da interveniraju u slucaju napada an grad...sa tako malobrojnim snagama i slabije naoruzanim pakrac se nasao nasuprot vise od 2500 tisuce dobro naoruzanih pripadnika srspkih paravojnih snaga i teritorijalaca koji su s enalazili u okupiranom dijelu pakraca,po okolnim brdima i srpskim selima...nedaleko od pakraca u srpskom selu brezovcu bila je smjestena manja jna jedinica...sve je ukazivalio da bi pakrac mogao pasti vrlo brzo u srpske ruke...ako tu dodamo i jaku petu kolonu u samom gradu sve je islo u prilog agresoru osim motivacije gdje su branitelji bili u prednosti makar bili malobrojni....zasto agresor nije uspio u prvom velikom napadu osvojiti pakrac mada mu je islo sve u prilog bar debela vecina..neki analiticari pripisuju i tome da je agresor podcijenio branitelje pakraca...pa u prvom napadu nije sikoristio sav napadacki potencijal nego je napao sa polovicom svojih snaga...i to na svega tri pravca...mada su mu tada na raspolaganju bila i jos dva pravca ulaska u grad...greska agresora je bila sto je na pravac napada onaj prema postaji u pakracu uputio i vecinu napadackih snaga...vjerujuci da ako zauzmu postaju da ce sve drugo lako ici od sebe..no srecom zapovjednik postaje pravilno ej ocjenio takve namjere agresora pa je ojacao obrambene punktove oko postaje i u tom dijelu pakraca prepustajuci neprijatelju samo poneki dio cisto zbog nedostatka ljudstva ili procjenivsi da ne bi mogao nesto braniti sa puno uspjeha ili ucinkovitosti a ljudske zrtve bi mogle biti vece sto si nije mogao priustiti u takvoj situaciji zbog manjeg broja ljudi...na druga dva pravca neprijeatelj nije uputio jace snage kao na onom prvom pravcu racunajuci valjda a vjerojatno raspolazeci sa informacijama u stanju broja branitelja u gradu da na tim pravcima nece naici na veci otpor a ako i naiođe da ce ga brzo slomiti..no to ej bila racunica bez pokrica...jer na tim pravcima upravo su intervenirali dragovoljci i gardisti iz prekopakre...te su vec na pocetku zaustavili agresora...odlucnim otporom jedini uspjeh sto ga ej agresor psotigao bilo je zauzece bolnice jer na tom pravcu je bilo tek nekoliko redarstvenika u obbrani..no dolaskom dragovolajca i gardista agresor je brzo istjeran iz bolnice i vracen na pocetne polozaje...ti uspjesi dragovoljaca poseremetilu planove neprijatelja a ni pravac napada onaj prema postaji niej isoa bas glatko bez obzira sto su na tom pravcu ubacili i dva borbena oklopna vozila..zauzeli su tek dvije ulice...koje sun ionako takticki bile prepustene neprijatelju..napad i sa gavrincie je odmah u zacetku zaustavljen pa je neprijatelj ostao zbunjen takvim otporom malobrojnih dragovoljaca...ali nije ni mirovao..uvuidjevsi d abi im napaed mogao propasti u pocetku agresor pojacava svoje snage na pravcu napada prema psotaji kao i napad sa gavrinice...trpeci sve zesce napade imajuci i zrtava među sobom zapovjednik postaje zove u pomoc zagreb da posalje dodatne snage...nakon poziva odmah krecu specijalci iz smjera daruvara i kutine...ali oni su bili jso poprilicno udaljeni a i cekala ih ej borba sa odmetnickim snagama koje su bile na tim pravcima...neprijatelj je preko veza cuo taj poziv i odlucio ej da aktivira i ona dva pravca napada sa kojeg nije krenuo prvi napad...cuvsi te informacije zapovjednik postaje naređuje dragovoljcima i gardistima da prebace dio snaga na taj prostor ali sitovremeno ukljucujse se u napad i peta kolona u gradu..uvidjevsi gotovo bezazlen polozaj i da prijeti d ace gard pasti bez obzira na junacki otpor zapovjednik postaje primjenjuje zadnje sredstvo varku ili laznu informaciju..te znajuci d aga ovi prisluskuju veli svojim podređemia, na terenu da pruze jaci otpor jer d aje nekoliko stotina specijalaca na samom ulazu u grad iz smjera daruvara i lipika...sto unosi zabunu u redove agresora..koji privremeno obustavlja napade na nekim pravcima a slabi napad prema pravcu postaje..lazna informacija unosi dijelom paniku među agresore pa neke paravojne postrojbe i teritorijalci svojevoljno napustaju polozaje i vracaju se na pocetne pozicije...to daje vremena zapovjedniku i kriznom stozeru da regrupiraju trenutacne snage i ojacaju polozaje koji su bili kriticni a istovremeno d as eda vremena i probijanju specijalaca prema gradu..kad je neprijatelj shvatio da ej to bila varka vec je bilo kasno da nesto ucine jer doista vec su se do tad neke specijalne snage probile do pakraca i stupile u borbu sa preostalim agresorskim snagama

Na danasnji dan 21.8.1991 također uz događaje u Zapadnoj Slavoniji i pokrenutu agresiju na Pakrac,Daruvar,Okucane,Grubisino polje ponovno nakon kraceg zatisja i banisjki srpski teroristi i paravojne formacije pokrenule su jace napade na banijske gradove i hrvatska sela.Tako 21.8.1991 biljezimo prvi jaci napad na Topusko,ponovno je napadnuta Hrvatska Kostajnica a i Hrvatska Dubica.Srpski teroristi nisu postedjeli neka hrvatska sela u okolici Sunje a i u Petrinji je sve nemirnije jer je tzv.JNA i rezervisti i teritorijalci poceli sa oruzanim provokacijama sa vojnog poligona 'Vasil Gacesa' te su otvarali vatru po obliznjim stambenim objektima naravno u kojem su zivjeli Hrvati jer su znali u sto pucaju.Ipak najzesce je napadnuta Hrvatska Kostajnica i Hrvatska Dubica.Na Hrvatsku Kostajnicu je ispaljeno preko pedeset minobacackih projektila i pucano je iz protu zrakoplovnih topova sa okolnih brda i sa bosanske strane a zabilejzeno je i snajpersko djelovanje sa bosanske strane na polozaje garde kod mosta koji djeli hrvatsku i bosansku kostajnicu.Prvi put jace ej napadnuta i Hrvatska Dubica na koju je ispaljeno tridesetak minobacackih mina iz smjera okupiranog dijela ove opcine a cula se rafalna pucnjava prema hrvatskoj dubici sa bosanske strane.Na sve te provakacije garda i mup nisu odgovorili kako u Hrvatskoj Kostajnici tako ni u Hravtskoj Dubici.Napad na Hravtsku Dubicu smatra se da je koordiniran sa napadom srpskog agresora na podrucju obliznje Zapadne Slavonije tako da se sprijeci moguce slanje vojne pomoci napadnutim mjestima u zapadnoj Slavoniji a napose u smjeru obliznjeg Jasenovca koji je cesto na meti srpskog agresora i sa hravstke ali jos vise sa bosanske strane.Pojacana je aktivnost i banja luckog korpusa na tom prostoru koji sve vise dovlaci snage na podrucje uz bosansku obale save i tako logisticki pa i topnistvom podupire teroriste sa hrvatske strane obale Save i Une.Pojacana djelatnost i napadi agresora zabiljezeni su i u Sjevernoj Dalmaciji gdje su srpski teroristi minobacacima i drugim oruzjem napali podrucje Kijeva i Vrlike te na prostoru sela Kruševa kod Obrovca.Zabiljezeni su na ovom podrucju i ucestali preleti agresorskih zrakoplova vjerojatno u msiiji izviđanja hrvatskih obrambenih polozaja sto bi moglo ukazivati da bi agresor na ovom podrucju mogao ubrzo izvesti i snaznije napade ili vecu vojnu operaciju.Ni istok Slavonije nije mirovao,sve jace su oruzane provokaciej na podrucju Vukovara,Baranje i Osijeka.Na Vinkovce je ispaljeno nekoliko projektila iz smjera Mirkovaca narocito na podrucje grada koje se nalazi blizu Mirkovaca.na podrucju Like također zamjeceno je jace angaziranje neprijatelsjkih snaga,prometovanje vojnih kolona tzv.JNA u smjeru i iz smjera okupiraniog podrucja kao i prebacivanje ljudstva agresora narocito na podrucju Otocca sto tamosnjem Kriznom stozeru daje na znanje da se i na ovom podrucju agresor sprema izvesti jace napade.Ocito je iz ovih izvjesca i napada vidi da je agresor gotovo na cijelom podrucju Hrvatske u zavrsnoj fazi priprema za otvorenu agresiju na Hrvatsku.

kakva je situacija u to vrijeme bila u hravstkim obrambenim snagama..gardi,mup-u,NZ i raznim dragovoljackim civilnim postrojbama...sto se tice poglavito vojne opreme ne bas sjajna dapace u neku ruku vrlo teska...i brojnost naspram agresora je bila mala..ne zbog motiviranosti hrvata i drugih dobronamjernih ljudi nego upravo zbog nedostatka oruzja i druge vojne opreme...sve je jso bilo na nekoj poluimprovizaciji..zatim sto s etice vojnog obrazovanog kadra tu ej mozda bila i najdelikatnija situacija...tu su realno hrvati bili u povecem deficitu ne samo prema srbima vec mozemo reci i pred drugim narodima..u to vrijeme imali smo tek nekoliko skolovanih casnika koji su ili prebjegli iz jna ili su bili umirovljeni...oni su mozda bili dobitak za glavni stozer ali velik deficit je bio sa nizicm skolovanim casnickim kadrom narocito na terenu sto se moglo itekako osjetiti...tesko je u ono vrijeme bilo realizirati sve zamisli glavnog stozera kad je gotovo niej iamo tko sprovesti na terenu narocito sto se tice garde,NZ...mup ej jos imao nesto skolovanih ljudi...taj nedostatak osposobljenog vojnog kadra mogao s enajvise osjetiti upravo u kolovozu i rujnu 1991...gdje su agresori i zauzeli najveci dio teritorija ili okupirali...tek poneka mjesta u hravtskoj koja su bila pogođena direktnom agresijom i napadima imali su dobar obrambeni sustav vecina ne..srecom nekad su improvizacije donijele i pozitivne ucinke...u nekim mjestima..predsjednik tuđman je uvidio da dolaze teski trenuci za Hravtsku te je odlucio u drugoj polovici kolovoza obici neka krizna zarista i dati braniteljima i narodu podrsku...odlazio je u krajeve tada direktno pogođenima agresijom kao petrinju,hrvatsku kostajnicu,novsku,vinkovce,vukovar,otocac,sibenik...uvjerio se direktno na terenu da stanje nije sjajno...da ima motivirane branitelej i narod ali da nema oruzja,osposoblejnih ljudi koji mogu organizirati kvalitetnu obranu...zato vec na terenu odlucuje se na jacu mobilizaciju narocito dragovoljaca...na najteze terene salje osposbljene kadrove i daje oruzja koliko je u onom trenutku bilo...narocito na kriticna mjesta se salju dijelovi gardisjkih brigada...tuđman trazi da se sto brze osposobi i Narodna zastita u tim krajevima,trazi da s epojacaju blokade vojnih objekata koje su se nalazile u blizini kriznih zarista ili na samim crtama..da se ogranici kretanje vozilima tzv.jna narocito prema okupiranom dijelu...salje poziv casnicima hrvatima koji su jos u jna da napuste jna..u sto vecem broju i prikljuce se hrvatskim obrambenim snagama..isti poziv upucuje i umirovljenim casnicima jna nesrbima ali i srbima koji s ezele staviti na raspolaganje u obranu domovine... svi napori tuđmana u to vrijeme dijelom su urodili plodovima..pred kraj kolovoza 1991 dolazi do najveceg priliva dragovoljaca u hrvatske postrojbe...kao i u NZ..ljudi koji su se do tad neckali a imali su svoje osobno naoruzanje stavljaju ga na raspolaganje hrvatskim postrojbama..zabiljezen je i veci broj prebjega casnickog kadra hrvatske nacionalnosti iz jna...od kojih s edio odmah stavljao na raspolaganje u hravstke postrojbe sto je an ejdan ancin ojacavalo organizacijske obrambene sposobnosti hrvatskih psotrojbi narocito na terenu...dolaze i hrvati koji su imali u naobrazbu u drugim vojskama narocito legiji stranaca i stavljaju s ena raspolaganje hrvatskoj vlasti...sve je to na ejdan ancin iz dana u dan poboljsavalo obranu i hrvatske postrojbe i to se dijelom osjetilo na terenu..ali ipak i dalje je ostao najveci problem-oruzje...koje prakticno dolazilo na kapaljku...bez oruzja nekog veceg pomaka nije moglo biti bez obzira na motiviransot i poboljsanaj u sustavu obrane... sve se teze dolazilo i do oruzja iz inozemstva sto zbog nedostatka novca jer dio novca je vec tada odlazio na zbrinjavanje sve veceg broja prognanika,poprabku ostecenja a i za financuiranej osnovnih potreba drzave i naroda..jer zbog ratnog stanaj pala je industrijska proizvodnja...sve je to znao i agresor preko svojih obavjestajnih snaga...i zato je odlucio koncem kolovoza i pocetkom rujna poduzeti jace napadne operacije da sto vise naudi hrvatskoj i hrvatskim obrambenim snagama...zato od 25.kolovoza.1991 zapocinje otvoreni napad zdruzenih snaga terorista,srpskih paravojnih formacija i tzv.jna od istoka hrvatske do juga...

A sad mozemo reci o prvom sluzbenom napadu i agresiji zdruzenih srspskih paravojnih formacija,teritorijalaca,jna na hrvatsku..ona pocinje 25.8.1991..frontalnim napadom tih snaga a u tom napadu napadnu je desetak hravstkih gradova i niz hrvatskih sela na kriznom podrucju...zabiljezene su i oruzane i druge provokacije tzv.jna i na ajmo rec uvjetno slobodnom teritoriju hrvatske...napadnuti su tog dana vukovar,podravska slatina,pakrac,topusko,sunja,slunj,saborsko,otocac,krusevo,kijevo,vrlika,sinj..svi napadnuti oruzano i do strane jna i od strane srpskih paravojnih formacija...istovremeno napadnuta su i ova manja mjesta...tordinci,jankovci,tenja,ernestinovo,vocarice,stari grabovac,jasenovac,gornji vidusevac,hrastovac,sv.rok,lovinac,rupe kod skradina,maljkovo...dakle vidljivo ej da je ovo prvi veliki napad zdruzenog agresora...istovremeno na uvjetno slobodnom dijelu teritorija isti dan snage tzv.jna provociraju iz svojih vojarni i vozila u prolazu kroz naseljena mjesta...oruzana provokacija iz vojarni u bjelovaru,krizevcima,karlovcu,varazdinu,sisku,zadru,gospicu,virovitici...ocito ej sve bilo kordinirano da se razvucu hravtske snage...no u ta dva dana 25 i 26.8.1991 agresor nije uspio ovladati onim gradovima i selima koje je napao a koji su pruzili odlucan otpor...uspjeh im je bio i manje od polovicnoga s obzirom koju su silu upotrijebili...zauzeo je neka manja mjesta poput kijeva,vrlike,dijela opcine jasenovac i novska te dva hrvatska sela na podrucju slunja...svi gradovi koji su napadnuti ostali su pdo kontrolom hrvatskih snaga..najzesce ej bilo u vukovaru i na podrucju kijeva i vrlike...gdje ej neprijatelj upotrijebio sve rodove..od oklopnih postrojbi,zrakoplova,topnistva,rijecne flotile...to je narocito upotrebljeno na vukovarskom podrucju kao i na podrucju sela kijeva i gradica vrlike...dok se vukovar junacki odhrvao..na zalost agonija kijeva i vrlike nastavila se nakon okupacije agresora...intersantno tog 25.8.1991 tuđman je posjetio do tada najcesce napadanu hrvatsku kostajnicu a prije toga petrinju...dan poslije je otisao na podrucje novske i nove gradiske...tu neprijatelj nije znacajnije djelovao...

21.8.1991.....je datum vrijedan iz domovinskog rada..kada su pripadnici zng-a,redarstvenici i dragovoljci NZ iz slavonskog broda zaustavili vlak koji ej prevozio jna opremu,oruzje...to ej bio vrlo rizican podhvat jer na vlaku su bili oklopni transporteri,minobacaci,pzo topovi,velik broj razlocitog streljiva i pedesetak vojnika tzv.jna kao vlako pratnja...zbog sve jace agresije na podrucju slavonije i sve vise zrtava ali i zbog loseg stanja sa oruzjem slavonsko brodski dragovoljci i pripadnici zng-a odlucili su se na taj poduhvat da se docepaju tako dragocjenog oruzja i pomognu sa time u zaustavljanju agresije narocito koja je trajala tih dana na podrucju zapadne slavonije..a opasno je prijetila da ugrozi i samo podrucje slavonskog broda...no problem za takav poduhvat je predstavljala i jaka vojarna tzv.jna u slavonskom brodu koaj ej bila udalejna od zeljeznickog kolodvora svega kilometar zracne linije..sa druge strane u bosanskom brodu u to vrijeme bio je i poveci broj rezervista jna koji su također mogli napasti slavonski brod...akcija s emorala izvesti jako brzo i sa iznimno motiviranim i spremnim dragovoljcima..u toj akciji ej određeno da sudjeluje oko sto pedeset draagovoljaca gardista,redarstvenika i pripadniak NZ...akicja je osmisljena ili plan je napravljen tako da u samoj akciji zauzimanja vlaka sudjeluju specijalci iz slavonskobrodske postaje i dio gardista iz tek ustrojene slabvonskobrodske brigade...jer je zauzimanje vlaka zahtjevalo brzu intervenciju i uncikovitost...pripadnici NZ i dio gardista su otisli kao pojacanje na punktove oko vojarne a dio ih je ojacao polozaje kod mosta na savi te napravio grudobrane na nasipu prema bosanskom brodu...temeljni redarstvenici su na polozajima u centru grada..a dio je osiguravao siri prsten oko zeljeznickog kolodvora...

23.8.1991...zabiljezen dolazak oko 200 rezervista ili teritorijalaca na vojni poligon tzv.JNA 'Vasil Gacesa' kod Petrinje.Oni su dosli u dva autobusa i pet kamiona iz smjera okupiranog dijela petrinjske opcine.Istovremeno sa tim dolaskom u obliznjem Peckom dolazi do obnavljanja sukoba kada su srpski teroristi iz okolnih uporista ispalili na Pecki desetak minobacackih granata i djelovali teskim strojnicama po selu.Također zamjeceno dovozenje pojacanja u ljudstvu i tehnici tzv.JNA na polozaje u blizini sela Kijevo gdje je dopremljena jedna baterija minobacaca 120 mm kao i raspoređivanje sest oklopnih transportera u blizini sela Kosore kod Vrlike.Također na podrucju Vukovara agresor pojacava svoje redove ljudstvom i tehnikom a sve su ucestaliji i preleti agresorskih zrakopolva iznad Vukovara i tog diejla Slavonije.U Zapadnoj Slavoniji ne jenjavaju sukobi koji se sire tim podrucjem.Kod Pakraca je nesto mirnije uz sveprisutne provokaciej agresora sa okolnih brda i polozaja snajperima,protuzrakoplovnim topovima kao i povremenim ispaljivanjem tromblonskih mina u smjeru polozaja garde i mup-a.Situacija kod Okucana sve se vise komplicira i sve zesci s napadi i provokacija agresora prema polozajima hrvatskih obrambenih snaga,također na ovom podrucju Okucana kao i Nove Gradiske zamjeceno je pregrupiranje agresorskih snaga a zabiljezeno je prebacivanje dijela snaga banja luckog korpusa kod Stare Gradiske na to podrucje.Ni kod sela Saborsko u Lici ne miruje.Iz smjera Licke jesenice na selo je ispaljeno preko trideset mina razlicitog kalibra sto je prouzrokovalo veliki stetu na obiteljskim i gospodraskim objektima a nastradala su i tri civila koji su ranjeni od kojih je jedan u zivotnoj opasnosti svi su rebaceni u obliznji Slunj.

Na sjednici Vlade nacionalnog jedistva i predsjednika Tuđmana odluceno ej da predsjednik Tuđman vec danas pocne sa posjetom i obilaskom ugrozenih podrucja velikosrpskom agresijom.Njegov posjet pocinej sa danasnjim danom i obilaskom pripadnika zng-a,mup-a i NZ koji sudjeluju u nadzoru vojnih objekata tzv.JNA u Zagrebu.Obici ce polozaje zagrebackih branitelja kod vojarne jna na Borongaju i Dugom Selu.Sljedeci dan predsjednik Tuđman sa pratnjom odlazi na podrucje Banije i posjetio ej gradove Sisak,Petrinju,selo Pecki i Hravtsku Kostajnicu.Nakon Banije odlazi na podrucje Zapadne Slavonije konkretno Novske i Nove Gradiske.Taj posjet je pomno palniran i organiziran u kratkom vremenu zbog sve jace i vidljive agresije velikosrpskih snaga kao moralna i svaka druga pdorska braniteljima u tim krajevima kao i narodu u cjelini.Sve je to trebalo isplanirati u tajnosti da neprijatelj prije ne dozna pravce kretanja predsjednika,clanova vlade,zapovjednika mup-a,garde.U tom slucaju sigurno bi poduzeo sve da ubije ili napadnu predsjednika Tuđmana i njegovu pratnju.Tako da su branitelje kdo zagrebackih vojarni posjetili u predvecerje kada je vidljivost smanjena pa potencijalnim teroristima i snajperistima meta niej vise tako uocljiva.Put na Baniju vodio je alternativnim sigurnosnim pravcima i manje prometnima.Narocito od Siska do Petrinje,Peckog i Hrvatske Kostajnice.Ipak najrizicniji put je bio od Hrvatske Dubice do Hrvatske Kostajnice kaom jedini jos koliko toliko slobodni cestovni pravac koji ej upak na pojedinim dionicama bio izravno ugrozen od srpskog agresora i terorista kako sa hravtske tako i sa bosanske strane.

Na dansnji dan dogodio se tezak zlocin kod Zute lokve dakle 24.8.1991...kad su u postavljenoj zasjedi do strane marticevaca i terorista ubijena cetri policajca dok ej peti tesko ranjen..oni su iz postavljenje zasjede pucali na sluzbeno vozilo mup-a u kojoj se nalazilo pet policajca u redovnoj ophodnji na krizanju otocac-zuta lokva...na licu mjesta usmrceni su odmah redarstvenici Mile Vranic,Vinko Krznaric i Zdravko Vukovic dok su se ranjeni redarstvenici Drago Toljan i Darko Murat izvukli iz auta.Darko Toljan je pokusao pucati u pravcu odakle se pucalo na ophodnjo ali automatska puska nije mogla djelovati jer su meci ostetli spremnik sa mecima.Teroristicki zlocinci su i dalje pucali u smjeru sluzbenog vozila i na zalost opet pogodili Toljana koji ej ovaj put na licu mjesta preminuo.Peti redartsvenik Darko Murat iako tesko ranjen uspio se nekako dovuci do prvog zaklona i udaljiti se sa teskom mukom kroz sumarak..ubojice nisu krenule za njim...nego su napustile popriste zlocina..Murat se dovukao do prve kuce u kojoj mu ej pruzena pomoc te su ukucani obavjestili sto se desilo kdo Zute lokve..ubrzo su stigli redarstvenici iz Otocacke postaje tj ophodnja koja ej bialnajbliza a također iz Brinja je krenuo konbi sa drudim redarstvenicima.Također nakon dolaska redarstevnika dolaze i dva oklopna transportera te pinzgauer sa desetak vojnika tzv.JNA.Oni zajedno sa mup-om su napravili uviđaj na mjestu zlocina istovremeno drugi redarstvenici su krenuli u potragu za zlocincima koji su dosli iz smjera Vrhovina ili nekog obliznejg srpskog sela koje se nalazilo na okupiranom dijelu.Dva oklopna transportera tzv.JNA udaljila su se od poprista zlocina nekih dvjestotinjak metara u oba smjera ali interesantno nisu usmjereli oruzje tj teske strojnice prema smjeru do kud je ophodnja napadnuta tj.okupiranom dijelu nego sa jednog transportera strojnica je uperena na policijski kombi koji ej od transportera bio udaljen stotinjak metara i u kojem su se nalazila tri redarstvenika dok je iz drugog transportera koji se nalazio na suprotnom karju do prvog strojnica usmjerena prema neokupiranom djelu.Vojnci iz pinzgaurea pod punom ratnom spremom su zajendo sa nekoliko redarstvenika osiguravali mjesto zlocina ali vidjela se svojevrsna napetost između redarstvenika i vojnika tzv.jna a narocito ej bio gotovo bezobrazan podoficir jna vođa ove grupe koji ej ensto stalno mahao rukama,vikao..i vidljivo ej bilo da ej bio vidno nervozan.Pogotovo interesantno sto su se ova dva oklopna transportera i pinzgauer sa vojnciima pojavili dvadesetak minuta nakon napada kad se zna da su se zaputili iz vojarne u otoccu treba im do ovog mjesta vise od pola sata.Dakle postavlja se pitanje gdje su se ovi nalazili u trenutku zlocina ali velika vjerojatnost je da su se nalazili na cesti prema Vrhovinama sto daje veliku vjerojatnost da su mozda bili zastitnica teroristima u slucaju da nesto krene po zlu za njih i d as emozebitno umjesaju u sukob kao svojevrsna 'tampon zona' između dvije starne sto ej do tad bila praksa.njihovo prisustvo na mjestu zlocina i nervoza pokazuje da nesto znaju a ne zele reci ili nisu zadovoljno sto je ejdan svjedok ovog muckog napada prezivio i sto li je on vidio.Vojnci i transporteri su se zadrzali na mjestu zlocina oko trideset minuta d abi se odjednom pokupili i opet uputili gle cuda u smjeru okupiranog teritorija.Kako redarstevnici pricaju podoficir je preko motorole sa nekim kontaktirao i odjednom na njegov znak rukom su se pokupili bez ijedne rijece i uputili u smjeru u kojem su napadaci pobjegli.No tri novinara iz rijeckog novog lista i jedan iz radio otocca su smogli hrabrosti sjeli u auto i zaputili suu smjeru u kojem su otisli pripadnici jna bez obzira na upozorenja pripadnika mup-a d anije dobro ici kamo su krenuli jer mogu i oni upasti u zajsedu a moguce da njih pucaju i ovi iz tzv.jna sto su tu bili.Ipak novinari su otisli i njihov put dugo nije trajao jer su nakon kilometar i pol zamjetili onda dva transportera koji su se ovaj put razmjestili na dva uzvisenja sa obje strane lokalne ceste poluzaklonjeni borovom i bukovom sumom...također vojnici iz pincgauera su sjedili kraj jednog transportera i to su novinari krisom uslikali i vratili se nazad.Sutradan nakon ovog teroristickog cina Otocac i Gacka dolina su zestoko napadnuti i sa okupiranog podrucja a i iz smjera vojarne jna u gradu Otoccu.Ispaljeno je preko tisucu projektila a Otocac i prigradska naselaj tucena su i protuzrakoplovnim topovima.Kasnijim uviđajem utvrđeno je d aje pucano i sa polozaja gdje su s enalazila ona dva oklopna transportera od jucer na obliznja hrvatska naselja.Dakle jasno ej bilo d a je ova skupina tzv.jna sudjelovala ili su na neki nacin pomagali ovaj terorsiticki zlocinacki napad na ophodnju mup-a istovremeno sutradan su sa svojih polozaja pucali po obliznjim hrvatskim naseljima a mogli su jer su s enalazili na samol liniji ili crti razgranicenja.

Sutra ce biti godisnjica pogibije jos ejdnog legendarnog reportera i snimatelaj Zarka Kaica.Ocito je kolovoz mjesec bio poguban za novinare opcenito ali i za dvojicu mozda najboljih reportera i snimatelaj u to vrijeme HTV-a i opcenito medija.Zarka Kaica i Gordana Lederera.Njih dvojicu ej krasila neizmjerna hrabrost ali i ljubav prema Hrvatskoj i hrvatskim braniteljima.Nalazili su s euvijek u pravo vrijeme i na pravom mjestu kad ej trebalo snimiti ratne snimke i kadrove sukoba,tragedije i borbe za Hrvatsku,to ih je na koncu i kostalo zivota.Zarko Kaic je ratne 1991 najvise snimao po Slavoniji konkretno u istocnoj Slavoniji koja je u to vrijeme postajalo najkriznije zariste sukoba na podrucju Hrvatske.Njegov kolega Lederer je vecinom snimao po Banovini koja je uz Slavoniju tada bila u pocetnoj fazi otvorene agresije najbrutalnije izlozena napadima agresora pa je bio red da se i dvojica ponajboljih snimatelja i reportera nađu tamo i gdje ej najteze.Zarko Kaic prije same pogibije nalazio se na terenu istocne Slavonije,njegove snimke su obisle Hrvatski i svijet a snimao je najteze trenutke i borbe u Tenji,Dalju,Erdutu,Aljmasu,Borovu naselju,Mirkovcima ponekad nalazeci se i sam sa kolegama u izravnoj pogibelji.Na pšrimjer u Tenji kad se desio sukob sa srpskim teroristima 7.7.1991 gotovo se nasao opkoljen sa nekoliko gardista od strane tzv.jna i terorista pokusavajuci snimiti sto bolje kadrove ne mareci da se izlozio mogucoj pogibelji.Zabiljezio je ranjavanje nekolicine gardiste,doslovce u tom trenutku cetnici su mu bili na stotinjak metara i srecom brzom intervenicjom garidsta taj napad je odbijen a kaic se povukao sa ranjenicima i gardistima na sigurnije podrucje.Također snimio je pocetne borbe u Dalju 1 kolovoza 1991,pokusao je doci i do policijske postaje u Dalju ali su ga sprijecili gardisti i redarstvenici u tom opasnom naumu posto je postaja vec bila gotovo okruzena cetnicima i tenkovima JNA.Iz Dalaj isti dan se povukao sa gardistima i redarstvenicima na podrucje Aljmaša i snimio potresne scene zbjega u šlepovima.No njegov avanturisticki duh ga je konacno odveo u pogibelj 28.8.1991 u Brijestu kod Osijeka kada ga je agresor iz oklopnog vozila tzv.JNA pogodio iz teske strojnice sa transportera kada je pokusao snimiti divljanje oklopa tzv.JNA po ulicama ovog prigradskog osjeckog naselja koje se nalazilo uz sam tub zloglasnog poligona 'C' iz kojeg je napadan Osijek i Brijest a iz kojeg su se izdasno oruzjem i logistikom pomagali cetnicki terorsiti u obliznjim srpskim selima i uporistima a napose u Tenji i Bijelom brdu.Taj dan kao da je po obicaju Zarko Kaic i njegov pomocnik imali nepogresiv osjecaj da ce se nesto lose desiti u Brijestu i kod poligona 'C' pa je iz osjecke htv-ove redakcije krenuo prema Brijestu.Makar je na samom ulazu uBrijest dobio preporuke od redarstevnika i pripadnika NZ da niej dobro da se u tom trenutku krece po Brijestu jer prolazi kolona oklopnih vozila iz osjeckih vojarni tzv.jna u smjeru poligona 'C'.Uzgred prilikom kretnje te kolone desili su se i ozbiljniji incidenti na tom putu kada su oklopna vozila gazila i gurala automobile uz cestu ili provocirajuce manevrivala po Brijestu namjerno ispitujuci kako ce reagirati hrvatski branitelji i civili da bi imali razlog za otvoren napad.U toj koloni nalazio se i poveci broj srpskih rezervista i teritorijalaca koji su tada svakodnevno odvozeni ili u osjecke vojarne ili na poligon 'C' tj u Tenju.Kako svjedoci kazu mogli su se vidjeti ti rezervisti ili bolje receno cetnici kako su bili nabrijani da isprovociraju sukob.Taj dan u Brijestu nije bilo mnogo branitelja zbog ponovnog izbijanja sukoba sa agresorom kod Tenje i Sarvasa pa je dio redarstvenika,gardista bio prebacen iz Brijesta kao ispomoc u Sarvas i Tenju.Tako da su u Brijestu ostali svega desetak redarstvenika i nekoliko desetaka pripadnika NZ koji nisu bili opremljeni za jaci sukob sa tzv.JNA ako se ovi odluce za sukob pogotovo sto u tom trenutku gotovo nitko niej imao protuoklopno naoruzanje.Takvim informacijama najvjerojatnije su raspolagali i ovi na poligonu 'C' i njihovo zlokobno manevriranje i provokacije usmjerene su bile vjerojatno na provociranje sukoba sa braniteljima Brijesta gdje bi zbog nadmocnih snaga vjerojatno u planu imali okupirati ili bar dobro razrusiti ovo naselje koje im ej bilo najveca smetnja posto kako smo rekli nalazilo se uz sam poligon.Taj dan vjerojatno po planu umjesto kolona d aje usla na poligon sa oklopnim vozilima oni su nekoliko oklopnih vozila razmjestili na ulaz u Brijest,u sam centar mjesta kao i na ulaz u poligon.Kod oklopnih transportera ostavili su od deset do dvadeset pripadnika rocnog satsava tzv.JNA te rezervista.Pokusavajuci da uvjere zapovjednike oklopnih vozila da po dogovoru moraju s emaknuti iz mjesta i otici na poligon ophodnja redasrtvenika je sama sebe dovodila u neposrednu zivotnu opasnost ali izbora nisu imali ili nekako prisliti da se vrate u poligon ili ce doci do otvornog sukoba u kojoj posljedice mogu biti katastrofalne kako za sam Brijest tako i za branitelje,civile,znajuci da su u puno nepovoljnijem polozaju spram agresora redarstvenici su pokusavali izlazuci se na puskomet uvjeriti sve arogantnijeg agresora da se vrate na poligon.Sve je to snimao i Zarko Kaic pokusavajuci docarati dramatiku.Naravno to je snimao sakriven od ubilackih pogleda agresora.Naravno sve je to zahtjevalo i određen rizik da se snime sto bolji kadrovi pa je tako Zarko u centru Brijesta pokusao snimiti odlazak dvojcie redarstvenika prema trima oklopnim vozilima koji su se stacionirali u centru.U tom trenutku Zarko injegov pomocnik zauzimaju polozaj za snimanje kod nekih borova i grmlja pokusavajuci istovrmeno snimiti sto bolej kadrove ali ostati i nezamjeceni sto im na koncu nije uspjelo.Jer ih je zlocinac ili zlocinci zamjetili sa oklopnog transportera i bez upozorenja otvorili vatru iz teske strojnice prema mjestu gdje su se Kaic i ekipa nalazila.Nastala je opca pomutnja,redarstevnici pouceni iskustvom bacili su se u obliznji kanal,instiktivnbo je reagirao i Nikola Kristic novinar koji se bacio iza nekog automobila ali na zlu srecu meci iz strojnice su pogodili Zarka Kaica kojeg su usmrtili a tesko ranili njegovog pomocnika.Nastao je kaos,zlocinci su jos nakon toga ispalili nekoliko rafala sa oklopnih transportera po okolnim kucama i na sve sto se pokusalo kretati a pridruzili su im se i ovi iz poligona 'C' odakle su s etakođer culi pucnjevi vjerojatno iz pjesackog naoruzanja.To je prestalo nakon 5,6 minuta dolaskom jednog voda gardista iz smjera Osijeka koji su zauzeli polozaje u okolnim ulicama pa je odjednom nestala 'hrabrost' agresorskih zlocinaca u i oko oklopnih vozila koji su se brze bolje djelomicno u polupanicnom nastupanju povukli ili otisli u kilometar udaljen poligon 'C' a odmah iza njih i sotatak kolone koji se nalazio na ulazu u Brijest projurio je prema poligonu.Na zalost poslejdice njihovog divljanja tog dana po Brijestu bio ej poginuli snimatelj Zarko Kaic,tesko ranjen je bio njegov pomocnik a bilo ej nekoliko lakse ranjenih civila i pripadnika NZ i veca materijalna ostecenja po obiteljskim kucama u centru Brijesta od ispaljenja metaka iz teskih strojnica.Posliej su se iz zapovjednistva zloglasnog poligona 'C' pravdali da su pokojnog Zarka Kaica zamjenili za gardistu sa protuoklopnim bacacem koji se spremao ispaliti rakeu prema oklopnim vozilima.Naravno da do zamjene nije moglo doci jer su agresori bili dobro upoznati da se u tom trenutku ne nalaze vece hrvatske snage a kamoli da se tu nalaze neke 'protuoklopne grupe' kako su se pokusali opravdati.Ocito su zamjetili novinare a smatrali su ih nepozeljnima koji bi mogli pokvariti vec izrađen plan.uostalom prije dolaska agresorske kolone u Brijest zlocinac pukovnik Boro zvani 'konj' koji ej bio zapovjednik osjeckog garnizona striktno ej zapovjedio da ne zeli novinare na pravcu kretanja ove kolone kao ni u blizini poligona i da je zapovjedio otvaranje vatre ako se koje 'sumnjivo lice' a napsoe novinari nađu u blizini kuda bi se kretala kolona.Dakle sama ta zapovjed demantira da se radilo o 'gresci' agresora.

Nekoliko izjava pok.Zarka Kaica za vrijeme agresije

'Kad bi se ratovalo samo srcem mi bi ovaj rat dobili za tjedan dana ali na zalost nije tako..'

'Gledam nemoc nasih gardista,padaju granate na njih i oko njih,pucaju iz tenkova,minobacaca a oni ne mogu odgovoriti,imaju samo te puscice a kukavicki cetnici se skrivaju'

'Na listi sam za odstrijel.Kako znam?Pa moja kamera je moje oruzje to agresor najbolje zna,imaju sve podatke o meni,ja svakako necu biti među zarobljenim ako do toga dođe'.

Dragan Krička,tonski snimatelj koji s etog tragicnog dana nalazio uz Zarka Kaica bio je uz Kaica kad je poginuo i sam stradavsi jer je bio tesko ranjen u trbug i lijecnici su se borili za njegov zivot ipak za razliku od Zarka je prezivio,prica o tom nesretnom događaju.

'Nalazili smo se u studio Osijek gdje smo pripremali materijal da posaljemo u Zagreb koje smo snimili prethodnih nekoliko dana.Do nas je dosao novinar Sasa Kopljar i rekao da ima informcaciju kako iz osjecke crvene kasarne treba izaci oveca kolona vozila jna koja bi trebala otici u nepoznatom pravcu pa bi to mogla biti zanimljiva situacija jer se uvelike suskalo da se jna i srpske paravojne formacije izvesti najajci napad na Osijek do tad i da ta kolona nije jos ejdna u nizu s obzirom da se radi o desetak transportera,tenkova te nekoliko kamiona.Zarko nam je tada rekao a imao je gotovo nepogresiv instikt da bi ta kolona trebala najvjerojatnije otici na poligon 'C' posto je koji dan prije toga na taj poligon svoje zapovjednistvo prebacio i pukovnik Bora 'konj' pa se vjerojatno radi o izvlacenju dijela naoruzanja i ljudstva na taj poligon.Također Zarko je rekao a koji se vec pomalo dobro razumio i u ratnu strategiju da jna polako pikira na osjecko naselje Brijest koje se nalazi uz sam poligon kao smetnju i da bi vrlo brzo mogli tu izbiti sukobi.Zarko,kopljar i ja sjeli smo u sluzbeni automobil i uputili smo se zurno u Brijest da snimimo materijal a cilj nam je bilo snimiti kolonu a culi smo da se u koloni nalaze i rezervisti a oni su uvijek bili problem i da nije nemoguce da dođe do incidenta u Brijestu a mozda i sukoba.U Brijest smo dosli okolnim putevima posto smo dobili informacije od Kriznog stozera Osijeka da je Bora najvise prijetio sto se tice novinara da ih en zeli u blizini sto nam ej bio putokaz da sigurno nesto smjeraju i nismo pogrijesili.Vec i prije ulaska u Brijest rezervisti,oklopnjaci su radili probleme,gurajuci parkirane automobile u stranu okrecuci zlokobno cijevi prema rijetkim prolaznicima ili stambenim objektima.Na ulasku u Brijest parkirali smo automobil na zahtjev policijske ophodnje te smo dobili kao zastiti dvojicu pripadnika lokalne NZ koji su nas zaubilaznim putovima doveli do centra Brijesta gdje je bio i najveci dio te kolone.Primjetili smo da su policajci i pripadnici NZ u borbenom polozaju i da uopce gotovo i nema civila na ulicama.Poligon 'C' je bio udaljen od centra tek koji kilometar i u njemu se nalazio velik broj tenkova,transportera,topova,minobacaca a po informacijama i oko 250 vojnika od kojih su najvecim dijelom rezervisti a rocne vojske je bilo malo.Da su htjeli udariti na Brijest on bi bio sravnjev u roku pet minuta ali tada taj dan nitko nije garantirao da nece a sve je upucivalo da bi se to moglo i desiti.Na to je upozoravalo sto se cula pucnjava i eksplozije u nedalekoj Tenji kao i prema Sarvasu a i taj dan zrakoplovi su ovo podrucje nadlijetali dva puta.Prije samog snimanja otisli smo u mjesno zapovjednistvo NZ(narodne zastite) raspitujuci se u kakvom je stanju obrana Brijesta u slucaju napada.Nismo dobili obecavajuce odgovore.dobili smo informacije da je dio snaga sa ovog podrucja morao zurno biti prebaceno prema Tenji i Sarvasu jer je prijetilo da cetnici zauzmu kompletno Tenju i da s eprobiju prema Sarvasu.Tu u Brijestu bilo je u tom trenutku svega pedesetak ljudi pod oruzjem sto je bilo apsolutno nedovoljno da sprijeci ucinkovito moguci napad u prvom redu iz poligona 'C' kao i iz ove kolone.Nakon toga smo otisli ponovno u centar i zauzeli sto bolje pozicije za snimanje a cinio nam se prikladan jedan borovik koji se nalazio u blizini gdje su se nalazili transporteri.Sasa Kopljar je u tom trenutku hrabro rekao zarku i meni 'idemo brzinski napraviti poneki kadar dok nas ne uoce'.Mi smo pristali jer zasto da se skrivamo svoji smo na svome nikoga ne napadamo.U tom trenutku prema transporterima upucuju se dva policajca na pregovore i sasa kaze hajde da to odmah snimimo mozda uhvatimo nesto zanimljivo ali rekao je da ce on prvi izaci a da tarko i ja jos ostanemo iza grmlja i snimamo njega da se ipak previse ne izlozimo.Tek sto smo snimili prve kadrove a to ej trajalo mozda dvadesetak sekundi odjedanput odjeknu rafali u prvi mah sam ostao zbunjen i vidim Sasu Kopljara kako se baca na tlo kraj nekog automobila vidim Zarko je odmah cucnuo ali istog trenutka osjetim jake udarce u prijedelu trbuha padam na tlo polako gubim svijest ali imam toliko snage da vidim kako Zarko lezi potrbuske na tlu sa licem okrenutim prema zemlji,makar u takvom stanju znao sam da je i on pogođen,nisam znao sto je sa sasom ali koliko sam bio jos prije svijesti ipak sam cuo njegovu galamu trazio je pomoc,rafali su i dlaje odjekivali sve jace i tada padam u nesvijest.Probudio sam se na intenzivnoj njezi osjecke bolnice i prvo sto sma pitao sta je sa zarkom i Sasom.Na zalost dobio sam odgovor da je Zarko ubijen a da Sasa nije tesko ozlijeđen'.

Srpski agresor koncem kolovoza 1991 poduzeo je napade opseznih razmjera i Hrvatzska se nasla u otvorenom ratu i agresiji.Sjeverna Dalmacija doslovce gori..9 kninski korpus pod vodstvom generala nikovica i ratka mladica u saveznistvu sa marticevciam i drugim srpskim paravojnim formacijama napale su hrvatske snage na vise pravaca a najjace udare trpe podrucje Kod kijeva,Vrlike i na pravcu prema Sinju,također napade trpe Krusevo,Jesenice sjeverno od Obrovca a agresor je krenuo u napad na hrvatska sela sjeverno od Skradina te na miljevacki plato i drnisko podrucje.I Lika je na udaru agresora zestoko se napada podrucje Otocca i gacke doline a u Gospicu i oko Gospica je tesko stanje,narocito je kriticno na podrucju Lovinca i Sv.Roka koji su vec danima pdo neprestanim udarima agresora a dobar dio hrvatskog stanovnistva tog kraja primorano je napustiti svoje domove i spas potraziti preko velebitskih vrleti u primorju.Na Baniji je ratno stanje vec redovno.Pod topnickim udarima nasla se opet Hrvatska Kostajnica kao i Sunja.Kod Topuskog je vec otvoreno novo krizno zariste.U Petrinji se sve vise kuha i svakodnevne provokacije od strane tzv.jna su vec postale svakodnevnica a u okolici Petrinje srpske paravojne formacije vrse pljacku napustenih hrvatskih sela te teroriziraju preostale Hrvate a neke i ubijaju.U zapadnoj Slavoniji kao i u istocnoj vodi se pravi rat.Trenutno najuuzarenije podrucje sukoba u zapdbnoj Slavoniji ej okucansko i novogradisko.Tu neprijatelj pokusava staviti autocestu pod svoju potpunu kontrolu ali branitelji uspjesno odolijevaju jakim napadima makar su an nekim diejlovima morali se iz starteskih razloga povuci pa su dijelovi autoceste pali pod privremeni nadzor agresora ipak ni oni nemaju potpunu kontrolu jednostavno pat pozicija je na tom podrucju.U istocnoj Slavoniji najteze je na podrucju Vukovara,Osijeka i dijela Baranje gdje su agresorski zrakoplovi izveli nekoliko napada i nanjeli ogromne materijalne stete i prouzrocili nove ljudske zrtve ali nije mirovalo ni agresorsko topnistvo koje je tuklo po polozajima branitelja u slobodnom diejlu Baranje oko Bilja i po samom Bilju a neke granate su pale i na osjecko podrucje.na vukovarskom podrucju agresor je topnistvom gađao trpinjsku cestu i dio borova naselja a iz Brsadina je ispaljeno nekoliko projektila u smjeru Nustra.