Naši kućni ljubimci

Jedna od najstarijih pasmina - Tibetski terijer: Iznimno inteligentan i prijateljski nastrojen

TIBETSKI terijer je dugodlaki, čupavi pas srednje veličine koji, iako mu naziv govori suprotno, nije pravi terijer, već je dosta dobrodušnog i bezazlenog temperamenta te iznimno inteligentan.




TIBETSKI terijer je dugodlaki, čupavi pas srednje veličine koji, iako mu naziv govori suprotno, nije pravi terijer, već je dosta dobrodušnog i bezazlenog temperamenta te iznimno inteligentan.

Porijeklo

Radi se o jednoj od najstarijih pasmina na svijetu. Dolazi s Tibeta gdje je stoljećima služio kao cijenjeni pas čuvar, a zanimljivo je da se isključivo poklanjao, i to obično u znak zahvalnosti. Moderni uzgoj je počeo 20-ih godina prošlog stoljeća, a 1931. je Engleski kinološki savez započeo registraciju pasmine.

Izgled


Srednje je veličine, može se javljati u raznim bojama te je donekle sličan Shih Tzuu. Ima dugu dlaku koja mu pada preko lica i bujan rep. Dlaka je dvostruka, donja je mekana i vunasta, a gornja valovita ili ravna, nikada kovrčava.

Težina tibetskog terijera kreće se od osam do 14 kilograma, dok je idealna visina između 35,6 i 40,6 centimetara.

Svom planinskom porijeklu može zahvaliti neke fizičke značajke po kojima se razlikuje od ostalih pasmina. Ima jake stražnje noge te specifična stopala koja su vrlo plosnata i dlakava pa mu nije teško hodati po zahtjevnom terenu i snijegu.

Temperament

Radi se o vrlo inteligentnoj pasmini koja je dosta samostalna i dobrodušno nastrojena. Privržen je i vezan za obitelj te pokazuje empatiju prema osjećajima bliskih osoba. Voli društvo i zaigran je pa zna biti nestašan ako ga ostavite samoga.

Brz je i izdržljiv, ali voli i mentalne zadatke. Nije uvijek poslušan te ponekad odlučuje za sebe upravo zbog visoke inteligencije. Važno je da mu vlasnik pokaže tko je glavni jer bi pas u suprotnom mogao preuzeti vodstvo.

Rezervirani su prema neznancima i nisu uvijek obzirni prema djeci jer ih smatraju jednakima i ne popuštaju im.

Uvjeti i njega

Tibetski se terijer može prilagoditi različitim životnim uvjetima pa, uz dobar trening, može živjeti i u stanu. Ipak, voli aktivnost i pun je energije pa ga treba redovito šetati i po mogućnosti pustiti da se istrči.

Njegova duga dlaka zahtijeva posebnu njegu. Treba ga redovito četkati (svaki drugi dan) i kupati ga jednom tjednu. Dlaku u ušima i na šapama treba redovito šišati.

Turska angora, kao i sve ostale dugodlake mačke potječe sa Srednjeg Istoka iz područja Armenije, Turske i Afganistana, predjela nekadašnje Perzije.
Originalno najvjerojatnije potječe od radne domaće mačke koju su imali Tatari. Kako su oni često migrirali, a zajedno s njima i njihove životinje, mačka se proširila po ostalim okolnim područjima.
Pretpostavlja se da je turska angora jedna od prvih dugodlakih mačaka koja je u 16 st. stigla u Europu. Na žalost, ne može se sa sigurnošću tvrditi je li doista turska angora, s mutacijom gena nositelja duge dlake, poslužila kao polazište uzgoja dugodlakih pasmina mačaka u Europi.

više na: http://sfdh.hr/standard/opis-pasmine-kategorija-ii/turska-angora/

Posjedujem najobicniju macketinu, oholu, podlu i umiljatu 5 minuta dnevno. Obozavam mrcinu.

Čija je ova mrcina neznam...ali netko se pohvalio da ga ima..pa objavio sliku! Falalijepo...jest zanimljiv ali ja ga ne bi držao!