Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

by debotoijusto 18/5/2016, 07:00

Maknut je šator sa Savske ceste. S obzirom na činjenicu da je dominirao medijskim prostorom više od petsto dana, otišao je razmjerno tiho. Svoju misiju je ispunio. Kako su i sami prosvjednici koji su ga podignuli najavili: "Oba će pasti". I oba su pala. Prvo je predsjednik Josipović izgubio izbore, a potom mu se pridružio i premijer Milanović. Drugu svrhu šatorski prosvjed nije ni imao. I to je legitimno. Uvijek je legitimno prosvjedovati protiv vlasti. To zna biti za društvo iznimno toksično – baš kao što je bio slučaj s ovim prosvjedom – ali je istodobno i potpuno legitimno.
Na prvi pogled, šator sa Savske ima sva obilježja originalnog hrvatskog proizvoda. No, je li to zaista tako? Jesmo li samo mi osuđeni na takvu formu društvene aktivnosti ratnih veterana? Pitanje je to na koje bi vrijedilo pronaći odgovor jer ovo nije prvi put da ratni veterani imaju moć krojenja hrvatske politike. Sličnu moć imali su i za vrijeme druge Jugoslavije. U potrazi za odgovorom poslužit ću se primjerima iz povijesti političkog utjecaja ratnih veterana u Sjedinjenim Američkim Državama – primjerima iz kojih bi se dalo štošta naučiti.
Priču je najlakše započeti Američkom revolucijom, odnosno Ratom za neovisnost. Pred sam kraj tog rata, lipnja 1783. godine, Kongres je za vrijeme zasjedanja u Philadelphiji napala grupa od nekoliko stotina vojnika i veterana američke kontinentalne vojske zahtijevajući od još slabe konfederacijske vlasti podmirivanje dugova za plaće. Alexander Hamilton, jedan od najvažnijih očeva osnivača SAD-a, uspio je nekako nagovoriti pobunjene vojnike i veterane da dozvole Kongresu zasjedanje kako bi se izglasale potrebne mjere. Istodobno je, međutim, zatražio od pennsylvanijskih vlasti intervenciju lokalne milicije protiv prosvjednika. Kada su ga pennsylvanijske vlasti odbile, članovi Kongresa potajice su napustili Philadelphiju i premjestili svoje zasjedanje u Princeton u državi New Jersey. Iskustvo philadelphijske pobune vojnika i veterana Rata za neovisnost imalo je dalekosežne posljedice za američki ustav i odnos između civilnih i vojnih vlasti. Najvažnija od tih posljedica bila je formiranje saveznog distrikta na obalama rijeke Potomac. Poučeni pomanjkanjem volje i kapaciteta pennsylvanijske vlasti da intervenira i zaštiti Kongres od pobune vojnika i veterana, američki ustavotvorci odlučili su kreirati Washington D.C., u kojem Kongres do današnjeg dana jedini ima potpune ovlasti.

by debotoijusto 18/5/2016, 07:00

Koliko god je Američki rat za neovisnost bio bitan za uspostavljanje temelja SAD-a, rat koji je zapravo definirao suvremenu Ameriku bio je Građanski rat između sjevernjačke Unije i južnjačke Konfederacije. S više od tri milijuna vojnika i više od 800.000 mrtvih na obje strane, bio je to najveći rat u američkoj povijesti. Mnogi smatraju kako je tek s Rooseveltovim New Dealom počeo rast američke socijalne države, no to nije točno. Nakon završetka Građanskog rata počela je prava eksplozija socijalnih davanja ratnim veteranima i obiteljima poginulih vojnika Unije. Između 1880. i 1910. godine (dakle, 45 godina nakon završetka rata!) četvrtina saveznog proračuna bila je rezervirana za mirovine dodijeljene po osnovi sudjelovanja na strani sjevernjačkih snaga u Građanskom ratu. U tom razdoblju prava veterana i obitelji stradalnika postupno su se povećavala, i to u pravilu zahvaljujući Republikanskoj stranci koja ih je koristila kao moćno sredstvo izborne mobilizacije. U godinama nakon rata, veteranske organizacije nicale su američkim sjeverom kao gljive poslije kiše i osigurale si iznimno snažan utjecaj na lokalne ogranke Republikanske stranke i čitav politički sustav. Dovoljno je reći kako je jedno od glavnih obilježja izborne platforme demokrata Grovera Clevelanda koji je postao predsjednik SAD-a 1884. godine bila borba protiv lažnih ratnih invalida i korupcije u sustavu dodjele saveznih mirovina za stradalnike rata.
S postupnim odumiranjem generacije veterana Građanskog rata slabio je i pritisak na savezni proračun. Ipak, ostalo je institucionalno pamćenje da upuštanje u tako velikodušna socijalna davanja (i to populaciji čija je pripadnost definirana emotivno snažnim životnim iskustvom poput rata) može biti iznimno problematično. Upravo zbog toga američki veterani Prvog svjetskog rata nisu mogli računati na beneficije poput onih koje su bile dodijeljene veteranima Građanskog rata. Tek 1924. godine, nakon niza peripetija u Kongresu, izglasan je zakon kojim im je dodijeljena polica osiguranja u vrijednosti jednog dolara po danu službe u vojsci za vrijeme američkog sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu. Maksimalna vrijednost koju je veteran mogao dobiti bila je 625 dolara (oko 8000 dolara u današnjoj protuvrijednosti) – ali s isplatom tek 1945. godine! "Kupljeno i plaćeno domoljublje nije domoljublje", rekao je tom prilikom predsjednik Calvin Coolidge, koji se protivio čak i ovoj vrsti beneficije za ratne veterane.

by debotoijusto 18/5/2016, 07:01

Dolaskom Velike depresije početkom 1930-ih, mnogi ratni veterani – kao, uostalom, i mnogi drugi Amerikanci – završili su na prosjačkom štapu. U ljeto 1932. godine, četrdesetak tisuća veterana i članova njihovih obitelji fomiralo je tzv. Bonus armiju, koja je krenula u marš na Washington i tražila hitnu isplatu njihovih polica osiguranja. Formirali su šatorsko naselje i kampirali u glavnom gradu SAD-a mjesec i pol dok ih washingtonska policija i redovna vojska nisu izbacile. Vojnim jedinicama koje su razbucale šatorsko naselje zapovijedao je nitko drugi do budući heroj Drugog svjetskog rata, general George Patton, i to po naredbi republikanskog predsjednika Herberta Hoovera. Stranka Abrahama Lincolna, koja je desetljećima politizirala pitanje posljedica Građanskog rata i koristila veteranske beneficije za izborni probitak, pritisnuta ekonomskom krizom i proračunskim deficitom evoluirala je tako u svoju potpunu suprotnost.
Dakle, sve ovo čemu smo u protekle dvije godine bili svjedoci kada su u pitanju braniteljski prosvjedi – već je viđeno. Posljedice braniteljskih prosvjeda ugrađene su u temelje političkog sustava najstarije zapadne demokracije. Američke stranke, pogotovo Republikanska stranka, politikantski su koristile svoju ratnu povijest i dodjelu veteranskih beneficija – sve dok ih Velika depresija nije nagnala na potpuni zaokret. Pouka američke priče za nas je jasna. Do promjene u politici prema braniteljskoj populaciji može doći jedino iz dva razloga: dovoljnim protekom vremena ili teškom ekonomskom krizom. Budući da naša osmogodišnja ekonomska kriza nije donijela nikakve pozitivne pomake na ovom pitanju (naprotiv!), izgleda da smo osuđeni na još nekoliko desetljeća šatora sa Savske makar ga tamo više nema.

http://forbes.hr/ekonomija/iako-ga-vise-nema-sator-sa-savske-jos-ce-dugo-biti-tu/

by Kermit 18/5/2016, 07:32

Šta će sad sa zapišanim šatorom? Vukovarci ga ne žele, vratiti ga ne mogu u takvom buđavom stanju, Klemm je na Kubi, ono...

by Guest 18/5/2016, 10:08

Muzej..??'..vremenom ce mu cijena rasti,a neke buduce generacije ce dushu prodati za taj sator... jocolor

by sitting_bull 18/5/2016, 12:02

taj šator je samo izvanjska slika mentalnog sklopa cirkusanata koji su u njemu nastupali i zaplotnjaka koji su zbog svojih političkih interesa duhovni oci griješnog začeća šatora...

by Antijunak 18/5/2016, 14:36

debotoijusto wrote:Koliko god je Američki rat za neovisnost bio bitan za uspostavljanje temelja SAD-a, rat koji je zapravo definirao suvremenu Ameriku bio je Građanski rat između sjevernjačke Unije i južnjačke Konfederacije. S više od tri milijuna vojnika i više od 800.000 mrtvih na obje strane, bio je to najveći rat u američkoj povijesti. Mnogi smatraju kako je tek s Rooseveltovim New Dealom počeo rast američke socijalne države, no to nije točno. Nakon završetka Građanskog rata počela je prava eksplozija socijalnih davanja ratnim veteranima i obiteljima poginulih vojnika Unije. Između 1880. i 1910. godine (dakle, 45 godina nakon završetka rata!) četvrtina saveznog proračuna bila je rezervirana za mirovine dodijeljene po osnovi sudjelovanja na strani sjevernjačkih snaga u Građanskom ratu. U tom razdoblju prava veterana i obitelji stradalnika postupno su se povećavala, i to u pravilu zahvaljujući Republikanskoj stranci koja ih je koristila kao moćno sredstvo izborne mobilizacije. U godinama nakon rata, veteranske organizacije nicale su američkim sjeverom kao gljive poslije kiše i osigurale si iznimno snažan utjecaj na lokalne ogranke Republikanske stranke i čitav politički sustav. Dovoljno je reći kako je jedno od glavnih obilježja izborne platforme demokrata Grovera Clevelanda koji je postao predsjednik SAD-a 1884. godine bila borba protiv lažnih ratnih invalida i korupcije u sustavu dodjele saveznih mirovina za stradalnike rata.
S postupnim odumiranjem generacije veterana Građanskog rata slabio je i pritisak na savezni proračun. Ipak, ostalo je institucionalno pamćenje da upuštanje u tako velikodušna socijalna davanja (i to populaciji čija je pripadnost definirana emotivno snažnim životnim iskustvom poput rata) može biti iznimno problematično. Upravo zbog toga američki veterani Prvog svjetskog rata nisu mogli računati na beneficije poput onih koje su bile dodijeljene veteranima Građanskog rata. Tek 1924. godine, nakon niza peripetija u Kongresu, izglasan je zakon kojim im je dodijeljena polica osiguranja u vrijednosti jednog dolara po danu službe u vojsci za vrijeme američkog sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu. Maksimalna vrijednost koju je veteran mogao dobiti bila je 625 dolara (oko 8000 dolara u današnjoj protuvrijednosti) – ali s isplatom tek 1945. godine! "Kupljeno i plaćeno domoljublje nije domoljublje", rekao je tom prilikom predsjednik Calvin Coolidge, koji se protivio čak i ovoj vrsti beneficije za ratne veterane.

Američki građanski rat nije bio nikakav rat nego brutalna agresija jače i moćnije Unije na međunarodnu priznatu Konfederaciju.

by Sponsored content

Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu

Re: Iako ga više nema, šator sa Savske još će dugo biti tu