Pitanja za dečke i cure

Za energiju se slazem.....umno mislim da ne bi bilo nekih većih odstupanja....tješim se bar...jedino ako bi mi zivot toliko u kurcu bio da bih upala u depru...

Zagy wrote:Za energiju se slazem.....umno mislim da ne bi bilo nekih većih odstupanja....tješim se bar...jedino ako bi mi zivot toliko u kurcu bio da bih upala u depru...

tako je

i ako bi on bio neki krelac, s kojim ne bi mogla otvoreno razgovarat tako kao sad mozes s muzem, zamisli koja frustracija

Freemind on nije....ali je dobar covjek,tako da mislim da i ne bi bilo tako strasno....valjda. ..:D

betty.boop wrote:

Zagy wrote:

betty.boop wrote:

Zagy wrote:Ne mogu a da se ne zapitam bi li bila ista osoba da sam se udala 2000 u 2 sela dalje za bivšeg zaručnika...

odgovor je jednostavan - ne 

i dalje bi bila zagy, al s drukcije usmjerenom energijom :)

Kako mislis to de pojasni?

pa situacija bi bila razlicita, osoba s kojom bi bila i gro drugih faktora bi ucinili da budes neka druga zagy

zivjela bi okruzena drugacijim energijama nego sad i na drugi nacin bi ih ispoljavalja, usmjeravala, koristila

jednostavno bi to bio jedan drugi put na zivotnoj stazi

svako nase djelovanje, stvara novo raskrsce alternativnim mogucnostima.
recimo, ovaj moj upis privucete za prcitat i ne naslonis se na ruzinavu ogradu, a ja odoh pisat i ubije me struja jer nisam promijenio fidovku.no da ti nisi napisala text prije, algortam bi se promienio...
i samo na ovom forumu ne rai mi tipkovnia na mobu kakotreba.

Djelovanja da....mi pricamo o unutrašnjim promjenama

Ka sam mislila da je bio neki los lik

Slabić i kukavica ali kao covjek ok...

Braćala wrote:(...) niti bih mogao da tudje dete prihvatim kao svoje...

Sad mi tek ovo upalo u oko. Možeš li obrazložiti zašto? Naravno, ako želiš.

Vegvísir wrote:

kic wrote:svako ima svoju predstavu i definiciju ljubavi, samo sto se danaz dogadja da se sve to a priori odbacuje zbog skupljanja nekih iskustava, mislim da je glavni simptom ipak da se u ljubavi ili zaljubljenosti rasteze neki prag boli i patnje koji sa strane promatracu, well ludicrous..

Zapelo mi za oko ovo kad si spomenuo patnju. Još jedan zanimljivi moment (i jao, odlične li teme!) je kako se kod dijela religioznih osoba upravo religijom perpetuira patnja upravo samom religijom i kako ne bi izašli iz užasnog braka jer to je njihov križ. Patnja se uzdiže na razinu blaženstva; ovozemaljsko jobovsko iskušenje koje će se isplatiti tamo, negdje, jednom, u vječnosti.  "Nema ničega od čega bi tijelo patilo, a da se duša ne bi okoristila." ili kako ono kaže Ujević, nešto u stilu "i katkad su mi drage moje rane, jer svaki jecaj postat će zlatnik, a moje suze dat će đerdane" (da, znam da je to jedan drugi kontekst, ali mislim da je, ako već ne u potpunosti značenjski, onda barem izražajno tako fino uklopljiv ovdje!)  

Ja s druge strane kažem: Dolje patnja! Na galge s njom!

heh, meni je malo teško, glupo je reći, ali teško mi je razmišljati o tome, jer me vraća na moj default, filozofiju nekog, besmisla..

jer, ideologija je određena u svijetu danas kao perfidan pojam tj svaka je označena kao lažna, i što reći za sastavne dijelove ideologije - ideje onda? ako stanemo nogama na zemlju i pogledamo oko sebe, shvatiš da svaka situacija govori samo za sebe, i ne može nikad biti rekonstruirana..

iz patnje nekim čudom nekad dolazi do inverzije, tj stvaranja, i to ne mogu pojmiti zašto, a to je u stvari čudo, i ne mogu dovoljno naglasiti riječ čudo :) 

odricanje od patnje a priori je američki heretizam koji govori da možeš stvoriti sebe iz ničega, no ako pogledaš naše predake tj najveće antičke kuće mitologije: grčke i egipatske (ali i druge), uvijek postoji nešto iznad svega -uključujući i Bogove- a zove se: sudbina, a to je realan pogled u stvari, nisi rođen u vakumu nego: u određenom vremenu, od određenih roditelja s određenim društvenim statusom, rođen si u ratu ili miru, u gradu/selu, maloj/velikoj obitelji, i na desetke drugih faktora je u igri, ta gledala si Andrei Rubleva, bi li on stvarao svoju umjetnost u sretnom i mirnom društvu? mislim da bi se danas opijao na nekom ruskom kolodvoru ili igrao igrice po vazdan nije bitno, tako da smo u stvari na suprotnim stranama because human nature pursues strife..

svašta sam nadrobio, ali nije mi lako pisati o tim stvarima, pročitao sam tvoj post i otišao vježbati i razmišljao, pa sam skužio da u 10min se u svijesti više izvrti misli, nego u nekim čitavim knjigama...

Odricanje od patnje je ko plovidba bez vjetra....stajanje u mjestu....ne?

e, ali nema svak istu sposobnost, ni volju djelovanja

nekome je boost, sto drugom ponor

Zagy wrote:Odricanje od patnje je ko plovidba bez vjetra....stajanje u mjestu....ne?

od patnje se ne mozes odrec

mozes se nosit s njom na razlicite nacine

Postoji ipak ljudi koji maximalno izbjegavaju patnju i idu uvijek linijom manjeg otpora.....na to sam mislila.....

to je onda zivot na rezervi, da

Da upravo tako.....prazan hod...

Ja naprotiv trebam svoju porciju drame.....

rezerva, prazan hod, ler ... eto nas opet na autima :D

.

kic wrote:heh, meni je malo teško, glupo je reći, ali teško mi je razmišljati o tome, jer me vraća na moj default, filozofiju nekog, besmisla..

jer, ideologija je određena u svijetu danas kao perfidan pojam tj svaka je označena kao lažna, i što reći za sastavne dijelove ideologije - ideje onda? ako stanemo nogama na zemlju i pogledamo oko sebe, shvatiš da svaka situacija govori samo za sebe, i ne može nikad biti rekonstruirana..

iz patnje nekim čudom nekad dolazi do inverzije, tj stvaranja, i to ne mogu pojmiti zašto, a to je u stvari čudo, i ne mogu dovoljno naglasiti riječ čudo :) 

odricanje od patnje a priori je američki heretizam koji govori da možeš stvoriti sebe iz ničega, no ako pogledaš naše predake tj najveće antičke kuće mitologije: grčke i egipatske (ali i druge), uvijek postoji nešto iznad svega -uključujući i Bogove- a zove se: sudbina, a to je realan pogled u stvari, nisi rođen u vakumu nego: u određenom vremenu, od određenih roditelja s određenim društvenim statusom, rođen si u ratu ili miru, u gradu/selu, maloj/velikoj obitelji, i na desetke drugih faktora je u igri, ta gledala si Andrei Rubleva, bi li on stvarao svoju umjetnost u sretnom i mirnom društvu? mislim da bi se danas opijao na nekom ruskom kolodvoru ili igrao igrice po vazdan nije bitno, tako da smo u stvari na suprotnim stranama because human nature pursues strife..

svašta sam nadrobio, ali nije mi lako pisati o tim stvarima, pročitao sam tvoj post i otišao vježbati i razmišljao, pa sam skužio da u 10min se u svijesti više izvrti misli, nego u nekim čitavim knjigama...

Takvo poimanje ideologije je još jedan zanimljiv moment o kojem sam razmišljala i zapravo mi nekad bude jako zanimljivo vidjeti kako čak i ljudi koji zaziru od bilo kakvog spominjanja Marxa zapravo kada govore o ideologiji koriste baš isključivo marksističko poimanje ideologije kao lažne i iskrivljene svijesti. Nekako se nitko ne sjeti one sociološki neutralne definicije ideologije kao skupa vjerovanja i ideja koje imamo o svijetu, društvu i čovjeku u njemu kojim se nastoji ili održati ili promijeniti postojeći poredak. U raspravama kad se želi diskreditirati sugovornika će se često reći da on ima ideološko mišljenje, za razliku od, jel'te našeg ideološki čistog i ispoliranog. Teško je priznati da svi, ali aspolutno svi, zastupamo na neki način neku ideologiju.

Što se tiče patnje, u mnogočemu se slažem i daleko od toga da ne mislim da ona može biti i generator kreacije, dapače! Upravo na tu temu sam na Književnosti i jeziku stavila isječak iz Houellebecqovog eseja Najprije, patnja. I religijski koncept samožrtvovanja radi kreacije je nevjerojatno zanimljiv (npr. u lurijanskoj kabbali kroz tzimtzum koji vrši Ein Soph ili opak Odinova samožrtva u nordijskoj mitologiji). Tako da želim reći da mi cilj nipošto nije bio banaliziranje, već prikazati jednu manifestaciju naučenih obrazaca kojima se patnja prihvaća kao inherentna, nužna i obećanje koje neprovjerljive ostvarivosti čime se umjesto kreacije održava status quo.

Zagy wrote:Ja naprotiv trebam svoju porciju drame.....

uvijek kazem da je bolje imat zivot redovito ispunjen manjim trzavicama jednako kao i sretnim trenucima, nego puno velike srece i onda puf ! tragedija

I nije bio muski

Trzanje.....dobra rijec....:D



Meni uvijek brada padne do koljena kad čitam veg.....kao da ptičice cvrkucu,cista simfonija rijeci.....:D