Goran Vojković mi hebe sve po spisku

Osobni osvrt

Ne znam za vas, ali moja familija se nije borila da nam nebo čuvaju Talijani. Pa ću svakome tko kaže da hrvatsku nadzvučnu komponentu treba ugasiti jer „nemamo para“, reći da je pizdun i izdajnik. Hrvatska treba suvremene avione, a MIG-ove smjestiti tamo gdje im je časno mjesto: u muzeje.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kako-su-hdz-i-sdp-unistili-lovacku-avijaciju/883120.aspx

Pizdun sam i izdajnik.

Struktura i lokacije HRZ-a i PZO-a (obratit pozornost na letjelišta)


-------------

Da ga hebeš za owo nam trebaju dwije stalne eskadrile tj dežurne pare ( Zagreb i Zemunik ) a za dwije eskadrile para nemamo.

Ode Dalmačija Talijanima he he he ...nama idu Eurotajfoni a wi se snalazite.

Autonomaši
Autonomaši (ili "tolomaši" - po splitskom dijalektu) odn. talijanaši - bili su politička grupacija koja je djelovala u Dalmaciji u 19. stoljeću i dijelom u 20. stoljeću. Zalagali su se za što veće političko i narodonosno udaljavanje Dalmacije od drugih hrvatskih krajeva, te za javnu uporabu talijanskog jezika i autonomiju Dalmacije kao svoje matične zemlje. Utemeljeni su 1860. godine, vođa im je bio splitski gradonačelnik Antonio Bajamonti.

Sadržaj

• 1 Korijeni autonomaštva
  
• 2 Pokušaji odnarođivanja
  
• 3 Pobjeda narodnjaka
  
• 4 Značenje pobjede narodnjaka
  
• 5 Iredentizam autonomaša
  
• 6 Vidi još
  
• 7 Izvori
  

Korijeni autonomaštva

Propašću Mletačke republike 1797., Dalmacija dolazi pod upravu Austrijskog Carstva. Dalmatinski gradovi koji su do tada stekli i zadržali određenu samoupravu sa simpatijama su dočekali izaslanike nove vlasti, izražavajući želju da se stave pod okrilje Ugarske kraljevske krune (pod kojom su bili u nekim razdobljima kroz srednji vijek, a sa kojom su osjećali prirodnu povezanost i zbog ostalih Hrvata), a ne austrijske. Carskom Beču se to nimalo nije dopalo, iako su Habsburzi (odn. austrijski car) bili sljednici obiju kruna. Nakon kratkotrajne habsburške vladavine (1797. - 1805.) u Dalmaciju dolaze Francuzi, da bi propašću Napoleonove vlasti 1813., ponovo došli Austrijanci. Njihovim ponovnim dolaskom počinje pokušaj odnarođivanja Dalmacije.

Pokušaji odnarođivanja

U Dalmaciju neprestano stižu austrijski činovnici i to uglavnom iz talijanskih dijelova carstva (cijeli sjeveroistočni dio današnje Italije). Trgovina, sudovi, sve državne institucije i sav promet održava se na talijanskom jeziku, škole su također talijanske (osim nekih pod okriljem Crkve). Stvoren je bio sloj stanovništva koji nikako nije želio čvršće povezivanje sa ostalim hrvatskim bićem u sklopu Carstva. Jedna od parola "tolomaša" je bila "Slaveni možda - Hrvati nikada". Na čelu autonomaške struje u Dalmaciji stajao je ugledni splitski političar, liječnik i gradonačelnik dr. Antonio Bajamonti. Bio je to sposoban čovjek jako obljubljen u tadašnjem Splitu i okolici. Na brojnim skupovima ljudi su ga slušali zaneseno, iako jedan dobar dio nije uopće razumio talijanski jezik. Za vrijeme njegovog načelnikovanja Split se jako razvio dobivši vodovod, lukobran, ribarnicu i mnoge druge sadržaje.

Pobjeda narodnjaka

Hrvatska misao u Splitu i Dalmaciji polako se, ali nezadrživo probijala u nacionalni duh. Kroz razne publikacije, dobrotvorna djelovanja, razne političke skupove isticala se narodna hrvatska misao. Narodni hrvatski pokret jačao je neprekidno. Na izborima 1882. godine po prvi put je izabrana hrvatska uprava grada. Vrijedi nabrojiti neke od hrvatskih političkih prvaka zaslužnih za hrvatstvo Splita. Luka Botić, Vid Morpurgo, Juraj Biankini, Natko Nodilo, Gajo Bulat, Dinko Politeo, Mihovil Pavlinović samo su neki od zaslužnih ljudi grada Splita.

Značenje pobjede narodnjaka

Pobjeda narodnjaka u Splitu silno je odjeknula u hrvatskim dijelovima Carstva, a posebno u samoj Dalmaciji gdje su tijekom idućih godina u svim gradovima osim Zadra pale sve ostale autonomaške vlasti. Nikada više nisu autonomaši vratili vlast u svoje ruke.

Iredentizam autonomaša

Gubitkom vlasti u gradovima, a samim time i političkog utjecaja autonomaški prvaci polako napuštaju dotadašnji politički smijer. Njihov novi pravac djelovanja je iredentistički - priključenje Dalmacije Italiji.U tom pravcu njihovo djelovanje se vidi i u događajima oko priključenja Zadra Italiji nakon 1. svjetskog rata, a i tijekom 2. svjetskog rata gdje su dolazak okupatorske talijanske vojske na hrvatsku stranu Jadrana dočekali sa oduševljenjem, stavljajući se potpuno u službu okupatora.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Autonoma%C5%A1i

Ostaćemo bez avijacije a pobijedili smo u ratu i imamo pola miliona branitelja .....mašala...

Ostat čete bez Dalmačije ...najbolji i najelegantniji način da was odhebemo.

Srednji i južni Jadran air poličing Talijanima ..........a wi u Zg se wozajte u črnim limuzinama.

Odheb je lansiran.

A tko ti wlada nebo ili dijelom njega taj ti wlada i držawom tj ti dijelom držawe.

Elegantan način da se Dalmačija kao regija udalji od čentralizirane Hrwatske.

NIt orali nit kopali a odhebali was u troskoku preko noči a wi nemožete ništa

v_vlado wrote:Ostaćemo bez avijacije a pobijedili smo u ratu i imamo  pola miliona branitelja .....mašala...

jes' vidio, ako smo mi tak'i kakva je onda ta Titina Armija bila...a ćerala i okupatore i izdajnike nekada...jes bruka

Tito nije imao awijačiju u ww2.

Pored čentralizirane Hrwatske ( Zagreb ) drugi neprijatelji izgledaju super.

Očito je da se nešto dešawa dole .....owo su wam samo preteče autonomaša ...ne ide a kad ne ide AJ BOG.

Most nezavisnih lista (MOST), politička je stranka nastala krajem 2012. godine u Metkoviću.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Most_nezavisnih_lista

Mi Italiji a wi možete i u pičku materinu ako očete.

Odhebat če was.

Jedino u Dalmačiji nema jakih autonomaških stranaka al to je trik jer je SPlit wažio i za projugoslawenski grad pa :




Uwalit če wam kajlu samo tako ......nečete moč niti pregowarat o dečentralizačiji.

RayMabus wrote:Tito nije imao awijačiju u ww2.

Pored čentralizirane Hrwatske ( Zagreb ) drugi neprijatelji izgledaju super.

Rudi Čajavec

- Partizanska eskadrila - ( jača nego ova ukro sranja sada)


[ltr]Rudolf Rudi Čajavec (Zgošća pokraj Kaknja, 1. travnja 1911. - Klašnice pokraj Banje Luke, 4. srpnja 1942.), jedan od prvih pilota zrakoplovstva NOV-a, Narodni heroj.
Rudolf Rudi Čajavec je rođen 1. travnja 1911. u Zgošći pokraj Kaknja. Otac Pavo i majka Anka, osim Rudija, imali su i sina Dragutina te kćerke Paulu i Olgu.
Nakon završene gimnazije, postaje student Pravnog fakulteta u Beogradu. Tu nastavlja suradnju sa studentskim pokretom, te zbog aktivnog sudjelovanja u studentskim demonstracijama, bio je zatvoren i mučen u zatvoru "Glavnjača". Po završenom studiju, radi u Ministarstvu poljoprivrede u Beogradu. No, zbog neslaganja sa vlastima, poslije izbora u svibnju 1935., premješten je iz Beograda.
Iste godine odlazi u vojsku koju služi u Novom Sadu. Tu se 1936. usavršava do stupnja zrakoplovnog potporučnik-pilota. Službovao je u raznim ustanovama, a 1939. odlazi u Francusku u želji da doktorira pravne znanosti na sveučilištu u Sorboni.
Slijedom okolnosti, te kapitulacije Francuske, vraća se u domovinu gdje dobiva namještenje u Splitu. Poslije kapitulacije Jugoslavije, travnja 1941., nalazi se u Banjoj Luci kao šef "Ureda za kolonizaciju", kada je i mobiliziran u zrakoplovstvo NDH. Otamo uspostavlja vezu sa narodno-oslobodilačkim pokretom, pronalazi način i dostavlja municiju, sanitetski materijal i važna obavještenja na slobodni teritorij.
U banjolučkoj zračnoj luci povezao se s Franjom Kluzom (pilotom) i Milutinom Jazbecom (zrakoplovnim mehaničarem), s kojima priprema prelijetanje na slobodni teritorij. To im i uspijeva 23. svibnja 1942., kada zrakoplovom "Potez 25" Franjo Kluz slijeće u zračnu luku "Urije" kod Prijedora, među partizane. Istog dana, sletio je i Rudi s mehaničarem Jazbecom u zrakoplovu "Breguet 19".
To je bio začetak stvaranja partizanskog zrakoplovstva, te jedinstven slučaj u svijetu, da je pokret otpora u okupiranoj zemlji posjedovao vlastito zrakoplovstvo.
Tijekom prvog borbenog leta 4. srpnja 1942. Rudi Čajavec baca letke iznad Banje Luke i napada zračnu luku „Zalužani“.[/ltr]

[ltr]-------------------------------------------------------[/ltr]



[ltr] Inače Tito je oborio dva američka aviona iznad Jugoslavije ( Slovenija) pa su ovi prestali narušavati zračni prostor.[/ltr]

Ne kužite wi taj mentalni sklop .....to wam jako dugo trpi , trpi , trpi .....i kad widi da ne ide aj ča ADIO BARAKA.




eu , nema graniča ....Italija utječajna ..........služi kao otpor Zg ...wiše Italije manje ZG.

pa rasprawljajte sa Italijanima da nečete.

Istra ....autonomaši owo ono ....postoje .....al ih je prpa Italije ....preblizu su

Slawonija ....autonomaši al opet Srbi preko puta owo ono ....opet wezuju se uz Zg.

Tko nema autonomaše ?




A NIJE GA PRPA ?

Režite, gospodo političari, drugdje, ne na avijaciji i samo nemojte plakati da se u 122 milijarde kuna proračuna nema gdje rezati, jer viđamo vas svaki dan kako se doslovno kurčite u preskupim pratećim kolonama po Zagrebu kao drug Tito. Što ne bismo imali nove avione, a da se gospoda političari voze u Ladama iz 1985.?

-----------------------------------

Čak če i autor owog teksta uskoro skužit ono šta i ja  : odheb je lansiran,

A wi čete skužit da to šta nema autonomaških stranak u Dalmačiji ne znači da je ona sigurna tj neče se odwojit ..............dapače :

Yehudi wrote:

RayMabus wrote:Tito nije imao awijačiju u ww2.

Pored čentralizirane Hrwatske ( Zagreb ) drugi neprijatelji izgledaju super.

Rudi Čajavec

- Partizanska eskadrila - ( jača nego ova ukro sranja sada)


[ltr]Rudolf Rudi Čajavec (Zgošća pokraj Kaknja, 1. travnja 1911. - Klašnice pokraj Banje Luke, 4. srpnja 1942.), jedan od prvih pilota zrakoplovstva NOV-a, Narodni heroj.
Rudolf Rudi Čajavec je rođen 1. travnja 1911. u Zgošći pokraj Kaknja. Otac Pavo i majka Anka, osim Rudija, imali su i sina Dragutina te kćerke Paulu i Olgu.
Nakon završene gimnazije, postaje student Pravnog fakulteta u Beogradu. Tu nastavlja suradnju sa studentskim pokretom, te zbog aktivnog sudjelovanja u studentskim demonstracijama, bio je zatvoren i mučen u zatvoru "Glavnjača". Po završenom studiju, radi u Ministarstvu poljoprivrede u Beogradu. No, zbog neslaganja sa vlastima, poslije izbora u svibnju 1935., premješten je iz Beograda.
Iste godine odlazi u vojsku koju služi u Novom Sadu. Tu se 1936. usavršava do stupnja zrakoplovnog potporučnik-pilota. Službovao je u raznim ustanovama, a 1939. odlazi u Francusku u želji da doktorira pravne znanosti na sveučilištu u Sorboni.
Slijedom okolnosti, te kapitulacije Francuske, vraća se u domovinu gdje dobiva namještenje u Splitu. Poslije kapitulacije Jugoslavije, travnja 1941., nalazi se u Banjoj Luci kao šef "Ureda za kolonizaciju", kada je i mobiliziran u zrakoplovstvo NDH. Otamo uspostavlja vezu sa narodno-oslobodilačkim pokretom, pronalazi način i dostavlja municiju, sanitetski materijal i važna obavještenja na slobodni teritorij.
U banjolučkoj zračnoj luci povezao se s Franjom Kluzom (pilotom) i Milutinom Jazbecom (zrakoplovnim mehaničarem), s kojima priprema prelijetanje na slobodni teritorij. To im i uspijeva 23. svibnja 1942., kada zrakoplovom "Potez 25" Franjo Kluz slijeće u zračnu luku "Urije" kod Prijedora, među partizane. Istog dana, sletio je i Rudi s mehaničarem Jazbecom u zrakoplovu "Breguet 19".
To je bio začetak stvaranja partizanskog zrakoplovstva, te jedinstven slučaj u svijetu, da je pokret otpora u okupiranoj zemlji posjedovao vlastito zrakoplovstvo.
Tijekom prvog borbenog leta 4. srpnja 1942. Rudi Čajavec baca letke iznad Banje Luke i napada zračnu luku „Zalužani“.[/ltr]



[ltr]-------------------------------------------------------[/ltr]





[ltr] Inače Tito je oborio dva američka aviona iznad Jugoslavije ( Slovenija) pa su ovi prestali narušavati zračni prostor.[/ltr]

To oni televizori bez boje...sad imamo Vivax...

Longi, nisu ti baš Novaljci sretni što si ih među Dalmatince svrstao...a niti za Olibljane nisam siguran...sve ti je zapadno od Dikla više Fiumani đir...

jasambrend wrote:Longi, nisu ti baš Novaljci sretni što si ih među Dalmatince svrstao...a niti za Olibljane nisam siguran...sve ti je zapadno od Dikla više Fiumani đir...

Ok ..Kwarner i Lika su zapadnije.