RASPADA LI SE SDP NA SOCIJALNE DEMOKRATE I SKH?

Kandidat za predsjednika SDP-a Zlatko Komadina u razgovoru za Hinu govori o unutarstranačkoj kampanji, koja je ovoga putra počela oštrije nego ikad, HDZ-u i ideološkim podjelama u društvu, a na prozivke zbog napuštanja ministarske dužnosti nakon samo tri mjeseca uzvraća – “ako sam ja neuspješan, a oni uspješni, zašto su izgubili izbore”.

Naše kolegice i kolege pozivam na okupljanje. Moj habitus, retorika i poruke koje šaljem usmjereni su okupljanju, upravo zato da ne startamo iz podjela, da nema teških riječi. Na žalost ih je bilo, nadam se da ih u nastavku kampanje više neće biti. Nakon što završe izbori, SDP mora biti najbolja, u ovom trenutku, na žalost, oporbena stranka. Da bi bila uvjerljiva i imala povjerenje građana, prvo moramo vratiti povjerenje među sebe. Posljednjih smo godina, na žalost, gubili ljude u stranci, gubili smo koalicijski kapacitet, marginalizirali ljude, raspuštali organizacije. Takav model rada nikad nisam zastupao. Smatram da SDP treba mijenjati na način da bude demokratskiji i decentraliziran jer će takav biti prihvatljiviji. Danas nismo na vlasti jer nam je nedostajalo 100 – 200 tisuća glasova. Moramo imati retoriku i politike kojima će građani vjerovati, moramo vratiti birače koje smo negdje putem pogubili i koji postaju pomalo protestni birači, ne samo s naše strane, nego i sa strane HDZ-a i onda se događaju “mostovi”. Mi smo s vremenom iznjedrili niz stranaka ljevice, sastavljenih od naših bivših članova. Treba se pitati zašto su nas ljudi napustili, što se s nama događa i kakav je to način rada u SDP-u da ne možemo biti zajedno.

Živimo u 21. stoljeću i trebamo se okrenuti temama koje novo vrijeme donosi. Ne treba našu mladost opterećivati temama koje su zaključene u prošlosti. Ali kada pitate, reći ću ono što godinama govorim. Protiv sam politike partizana i ustaša. Imam jasne stavove o antifašizmu jer je Hrvatska na njemu utemeljena. To su naše vrijednosti, istaknute u preambuli Ustava koje, na žalost, nisu jasno pretočene u zakone, pa se kod nas može događati neoustaštvo, ksenofobija i protesti u tom smislu, odavanje počasti NDH i izjave visokih dužnosnika sadašnje Vlade o tome da je antifašizam floskula. Što se tiče vrijednosti, naravno da je tu svaki SDP-ovac u potpunosti na istoj strani, no nisam za korištenje podjela kako bi se ‘bildali’ politički mišići. Parlamentarni izbori pokazali su da su nam, na žalost, ustaše i partizani dobrodošli da ulovimo HDZ u smislu biračke podrške, ali tom retorikom nismo mogli dobiti dovoljnu podršku za većinu u Saboru, niti stvoriti koalicijski kapacitet da tu većinu bar postizborno možemo zatvoriti.

Da, među njima ima ljudi koji štuju ksenofobične i neofašističke vrijednosti. Teško mi je govoriti o imenima, ali to se može zaključiti po retorici, pa čak i gospodina Karamarka, a sada i nekih ministara. Grozi me da je retorika u Saboru sada tvrđa nego 90-ih, kada je nastajalo višestranačje. To ne može biti matrica na kojoj ćemo graditi politiku. Mi imamo jasne vrijednosti antifašizma, koje trebaju biti ugrađene u odgoj i obrazovanje, ali i biti obveza svih dužnosnika, i desnih i lijevih. Ne može desna opcija zazivati ustaštvo, a jedino lijeva imati pravo da brani antifašizam, jer to je vrijednost o kojoj se nema što raspravljati. Što se tiče obrane vrijednosti antifašizma, s HDZ-om sam se hrvao od davnih vremena, i nemam namjeru to posebno dokazivati, to je za mene aksiom. Niti je Milanović partizan, niti je Karamarko ustaša, obojica moraju biti antifašisti, a za Zorana znam da jest.

Za razliku od nekih mojih kolega koji me kritiziraju, u SDP-u sam od njegova osnutka. Ne kažem da je trajanje kvaliteta, ali sigurno pokazuje stav. Od prvog dana živim iste vrijednosti, vrijednosti socijaldemokracije. Ako 25 godina vodim izborne bitke u ime SDP-a, ako najboljim rezultatima doprinosim stranačkom rejtingu, ako vodim Županiju koja je po ocjenama jedna od najuređenijih i najuspješnijih županija u Hrvatskoj, nije li to najbolji dokaz energije. Priznajem da imam mane, da nisam savršen kao neki moji kolege. Zastupam timski rad i tako se namjeravam ponašati i dalje. Ne mislim se baviti objedima kakvih je bilo ovih dana, gdje su neke moje kolege blaćene raznim epitetima iz naše faune. Nije ratno stanje, ovo su demokratski izbori unutar stranke i moramo ih voditi tako da ne štetimo ugledu stranke i povjerenju građana u SDP. Po meni, nije veći frajer tko dalje ili više pljune po HDZ-u. Važni su argumenti.

To bi bilo kvazi-preferencijalno glasovanje, surogat, izvedenica iz ničega u ništa. Moj program jest preferencijalno glasovanje, decentralizacija stranke, razmatranje proširenja modela “jedan čovjek – jedan glas” i na druge dužnosti, za delegate i kandidate za Sabor. Kad je riječ o ovome što je kolega Arsen Bauk predlagao za predstojeću konvenciju, pravila se ne mijenjaju usred igre, sve da su i genijalna, a ova to nisu jer su sužavala prava članstva. Samo jedan preferencijalni glas nije dobar model za izbor delegata, jer znači da će se glasati samo za najpoznatijeg, a znamo da je to u svakoj sredini bivši ministar. To nije bila nikakva demokratizacija, nego promjena pravila usred igre i “navlakuša” za nas koji smo za demokratizaciju stranke kako bismo se izjasnili protiv. Mi jesmo bili protiv jer smo odmah shvatili što je to, a na kraju su sami predlagači povukli prijedlog.

To ne bi bili ni Blair ni Varoufakis. Naravno da čovjek ima uzore i svaka čast ljudima koji pronose socijaldemokraciju u svojim zemljama, prije svega u EU, ali isto tako, živimo u svijetu koji više nije liberalan, nego je na sceni neoliberalni kapitalizam. Mi smo dužni u retorici, a pogotovo u provedbi, još se više zalagati za načela socijaldemokracije, prije svega toleranciju i solidarnost, brigu za čovjeka. Mi u SDP-u nismo dovoljno brinuli ni o vlastitim članicama i članovima, nismo ih dovoljno uključivali u odlučivanje. U vlastitim redovima nismo dokazali obrazac socijaldemokratskog ponašanja, a u ostvarivanju uvjeta za Hrvatsku kao socijalnu državu još smo na početku. U Europi vladaju uvjeti sve surovijega neoliberalizma, u kojima se maksimiziraju profiti kompanija, sve manji broj pravnih i fizičkih osoba raspolaže sve većim društvenim bogatstvom, a ogroman broj građana ima sve manje i postaju sve siromašniji. Taj proces se događa i u Hrvatskoj. Vlada Kukuriku koalicije zaboravila je Plan 21, a socijaldemokratske poteze vukli smo tek u zadnjoj godini mandata, kada smo donijeli zakone koji su se ticali kvalitete života građana, poput onoga o “švicarcu”. To je bilo prekasno jer građani nisu osjetili efekte u tolikoj mjeri da bi nam dali veću podršku na izborima. Građani moraju jasno vidjeti rezultate i znati kako dalje namjeravate upravljati brodom, pri čemu je najvažnija vjerodostojnost kroz usta naših čelnih ljudi, pogotovu kad imaju odgovornost vlasti.

Primjerice, meni nikad mi ne bi palo na pamet uvesti outsourcing u javna poduzeća i ustanove. Država mora poslovati po načelu uravnoteženih prihoda i rashoda, ali outsourcing je otpuštanje pomoćnih radnika, koje onda zapošljavaju privatne tvrtke, koje zaradu mogu ostvariti jedino kroz smanjenje plaća. To, po meni, socijaldemokrati ne rade. Ako nemate dovoljno radnih mjesta ne možete provoditi takve projekte, posebno uz ovakvu stopu nezaposlenosti mladih, koja pada u velikoj mjeri zbog iseljavanja.

Svoju Vladu podržavam, a kad ste na vlasti, onda nećete govoriti protiv svojih, ako ste iole korektan član stranke. I onda, kad je puno šutnje, guranje pod tepih, taj tepih se podiže i onda tek kad dođu unutarstranački izbori progovorimo o tome. Sve je to zato što naše politike nismo komunicirali tamo gdje je trebalo, u stranci. Prije nego što smo ih artikulirali na stranačkim forumima i tijelima, mi smo znali čitati u medijima o potezima koje namjeravamo poduzeti. Kratko sam bio ministar, razloge ostavke neću ponavljati. U tri mjeseca ne može se ocijeniti je li netko uspješan ili neuspješan. Građani su na izborima pokazali da mi to nisu zamjerili, izabrali su me s 54 posto, a stranački kolege na konvenciji sa 75 posto glasova, neposredno nakon te ostavke. Mogao bih biti zločest pa reći da je iza mene još sedam-osam mojih kolega otišlo iz Vlade, a za ove koji su ostali reći da su izgubili izbore. Ako sam ja bio neuspješan, a oni su bili uspješni, zašto onda nisu dobili izbore? U svom izbornom programu kolege upućujem da se zapitamo jesmo li mi pobijedili na izborima. Jesmo li pobijedili na predsjedničkima, lokalnima, dvama euroizborima?

Pregovarao sam godinama, na razini županije, ali i na državnoj razini. Stojim iza onoga što kažem i to ljudi poštuju. Da je bilo po mom, danas bi IDS i dalje bio s nama u koaliciji, pa ne bismo morali tumačiti da imamo isti rezultat kao HDZ tek ako pribrojimo IDS, koji formalno nije išao s nama. Zašto nisu? Mogli su i trebali. Meni prigovaraju da nisam vodio listu u osmoj izbornoj jedinici. Vodio sam je dva puta i to najuspješnije u Hrvatskoj, a ovoga puta nisam upravo zbog pitanja vjerodostojnosti. Pa ne mogu voditi listu nakon četiri godine, a ne izvršiti ni jedno izborno obećanje koje sam dao u osmoj jedinici, pogotovo jer se nisam slagao s politikom moje stranke prema SDP-u Istre, koji je dva puta raspuštan, niti politikom prema IDS-u. Zauzimao sam se za decentralizaciju, Žutu lokvu, Istarski ipsilon, prugu do Zagreba i dalje prema Mađarskoj. Sada pogledajte nakon četiri godine, jesmo li mi ispunili ta obećanja? Da idem na izbore i kažem biračima da sam lagao prije četiri godine? Vjerodostojnost je u politici najvažnija, bez vjerodostojnosti ne možete dobiti povjerenje građana, ali ni svojih stranačkih kolega. Nisam makijavelist, ne mislim da je sve dopušteno da bi se postigao cilj, pa nisam ni pobornik ovako vođenih poslijeizbornih pregovora, da se sve može potpisati samo da biste došli u poziciju vlasti ili prokazali da je netko “blentav”. Ne pregovaraš s figom u džepu, nego iskreno i realno, da ti ljudi vjeruju, da želiš stvoriti koaliciju prije svega za bolju Hrvatsku. Zapitajmo se jesu li bili suglasni da stupimo u koaliciju s HDZ-om ili da koketiramo s HDSSB-om? Mi smo imali jednoglasnu odluku Glavnog odbora da će mandatar biti kolega Zoran Milanović i da nećemo u koaliciju s HDZ-om, a onda se na Predsjedništvu pila okrenula naopako. Tražio sam da se ponovo sazove Glavni odbor, a čak i da je on glasovao za tripartitnu koaliciju, želim da se jasno zna da sam protiv koalicije s HDZ-om u bilo kojoj verziji. Postoji linija preko koje se ne prelazi, ako treba bolje je časno otići u oporbu nego nečasno osvojiti vlast.

Špekulira se da se kao predsjednik stranke ne biste kandidirali i za premijera, nego da biste to mjesto prepustili nekom drugom?

Danas biramo predsjednika SDP-a, a o premijeru ćemo govoriti kad budemo u situaciji parlamentarnih izbora. Želim kao predsjednik stranke biti na terenu, sa članovima. Uključiti ih, čuti i vidjeti. Više ljudi koji se međusobno poštuju, više zna i pobjeđuje. SDP ima puno kvalitetnih i pametnih ljudi koji mogu biti i premijeri i ministri. U svom političkom programu se zauzimam i za predizbore u stranci pa će stranka odlučiti tko će biti naš premijer. Mi smo već u stranci imali taj model, kada kandidat za premijera nije bio predsjednik SDP-a, nego Ljubo Jurčić. Dakle, taj je model u SDP-u već postojao.