‘Osovina sankcioniranih’: Što koči trgovinu između Rusije i Irana

Unatoč opetovanim memorandumima potpisanim između Irana i Rusije posljednjih godina, međusobna trgovina je opala do kraja 2023., prema novim podacima koje je objavila Rusija.

Rezultat je bio suprotan: trgovina između dviju zemalja pala je za 17% na 4 milijarde dolara do kraja 2023. Međutim, treba napomenuti da ova statistika ne uključuje vojno-tehničku suradnju, budući da se ona neće bilježiti ni u jednoj službenoj trgovinskoj statistici. Iran je opetovano zanijekao da Rusiji šalje oružje, unatoč tome što je Kijev izložio nekoliko bespilotnih letjelica i raketa na kojima piše “Made in Iran”, piše Forbes.

Pritom je već pri prvom pogledu na rezultate 2023. jasno da pad trgovine nema samo jedan uzrok. Uvoz iz Irana u Rusiju porastao je za 15,8 posto na 1,29 milijardi dolara, prema ruskim podacima. Odnosno, iranska roba nastavlja jačati svoje pozicije na ruskom tržištu. To uključuje jeftiniju robu široke potrošnje i autodijelove.

Problem leži u ruskom izvozu u Islamsku Republiku, koji je pao za 27,1 posto na 2,7 milijardi dolara, što je uzrokovalo ukupni pad robne razmjene.

Veliki ruski holdinzi su čak počeli kupovati keramički granit, katalizatore i rezervne dijelove za turbine, a ruski zračni prijevoznici sada popravljaju svoje zrakoplove u Iranu.

Trgovinski promet postupno postaje sve uravnoteženiji, a očekuje se da će sporazum o slobodnoj trgovini između Irana i Euroazijske ekonomske unije (EEU), potpisan prošle godine, dodatno potaknuti taj rast kada ga ratificira Rusija. Ali unatoč svoj pompi i ceremonijama koje se pripisuju novoj “Osovini sankcioniranih”, trgovinske prepreke i dalje koče rast i nedostatak kohezivne kontrole trgovine, uključujući podmićivanje i loše fitosanitarne uvjete, barem u slučaju Irana, posebno su otežali probijanje tržišta.

‘Osovina sankcioniranih’: Što koči trgovinu između Rusije i Irana

Ruski zračni prijevoznici sada popravljaju svoje zrakoplove u Iranu.

---

Za sada ih popravljaju al to neće tako biti u budućnosti.

Rezultati iz 2022. pokazali su rastući trend: rusko-iranski trgovinski promet porastao je za 20% na 4,9 milijardi dolara.

Međutim, rezultat je bio suprotan: trgovina između dviju zemalja pala je za 17% na 4 milijarde dolara do kraja 2023.

Uvoz iz Irana u Rusiju porastao je za 15,8 posto na 1,29 milijardi dolara, prema ruskim podacima.

Problem leži u ruskom izvozu u Islamsku Republiku, koji je pao za 27,1 posto na 2,7 milijardi dolara, što je uzrokovalo ukupni pad robne razmjene.

Podaci pokazuju da su 2023. prehrambeni proizvodi i poljoprivredne sirovine činili 81,1% ukupnog izvoza Rusije u Iran. Ali tako je već nekoliko godina. “Osnova ruskog izvoza su kukuruz, suncokretovo ulje i ječam. S vremena na vrijeme probije se pšenica, obično kada u Iranu propadne usjev”.

Stručnjaci se slažu da je pšenica uzrokovala pad ruskog izvoza u tu bliskoistočnu zemlju. “Iran je kupovao 3-4 milijuna tona pšenice iz Rusije, u prosjeku plaćajući 200-250 dolara po toni, tako da je izvoz pao za oko milijardu dolara”.

Ruski izvoz u Iran: 2,7 miljardi dolara i to uglavnom poljoprivredni proizvodi ( kukuruz, suncokretovo ulje, ječam i ponekad pšenica ako je u Iranu slabo rodila njihova pšenica ).

Iranski izvoz u Rusiju je 1,29 miljardi dolara i uglavnom jeftina roba široke potrošnje i autodijelovi itd.

Dakle 2,7 + 1,29 = 4 miljarde dolara

Po ovome je još uvijek ruski izvoz u Iran veći za jednu miljardu dolara s tim da ako im ne rodi pšenica onda poraste za još miljardu dolara promet tj prodaja ruske robe prema Iranu no pšenicu uvik može prodat Arapima i kmicama koji je nemaju tako da neće ostat neprodana pa mu to nije ni bitno previše.

Mnogim Irancima je njihova životna ušteđevina praktično nestala zbog pada vrijednosti domaće valute. Danas rial vrijedi 20 puta manje nego 2015. godine, kada je Iran potpisao nuklearni sporazum sa svjetskim silama. Od tada je njegova vrijednost pala sa 32.000 riala za dolar na sadašnjih 613.000 za dolar.

Iran je dodatno razbjesnio zapadne zemlje, isporučivši Rusiji bespilotne letjelice koje Moskva koristi u invaziji na Ukrajinu.

Značajan pad iranske valute – za jedan dolar potrebno 613.000 riala

Bankarski problemi

Problemi u međusobnoj trgovini zapravo su puno širi od problema s opskrbom pšenicom. Pokazalo se da je ruski izvoz u Iran u 2023. bio manji nego ne samo prošle godine, već i godinu prije toga, kada je ta brojka dosegla 3,08 milijardi dolara.

Nakon ukrajinskog rata koji je započeo 2022., s brojnim posjetima Teheranu i unatoč glasnim izjavama o razvoju suradnje, to nije dovelo do pojave novih kategorija ruske robe na iranskom tržištu i nije promijenio strukturu izvoza iz Rusije.

Kritični problem za ruske izvoznike ostaje nedostatak učinkovitog sustava za poravnanje trgovinskih transakcija. “Znam ruske tvrtke koje žele izvoziti kukuruz u Iran, ali ove godine su odlučile ne surađivati ​​s Irancima jer ne mogu ponuditi ništa drugo osim ‘šeme kofera’ za dogovore”, rekao je stručnjak.

Ruske banke već duže vrijeme prenose sredstva u Iran preko Mir banke, koja je podružnica Bank Melli. VTB i Sberbank također su započeli suradnju, ali su oklijevali potvrditi izvješća o svojim novim uredima u Teheranu. Međutim, sve se svodi na to da Iran ima dva tečaja: državni i tržišni. Mir je orijentiran na državnu stopu. Kao rezultat toga, svakim prijenosom ruski poduzetnik gubi 20-25%. Sve trenutne usluge poravnanja idu preko Mir sustava – drugog načina još nema.

Jasno je da je pri takvim stopama nošenje gotovine isplativije od transfera, što Iran pak pokušava izbjeći dok se pogoršava kriza oko njihove valute rijala. Parov kaže da se radi na rješavanju situacije, ali dosadašnji prijedlozi zvuče bolje u teoriji, nego u praksi.

Predstavnici Rusije i Irana potpisuju nove sporazume, ali zapravo se ništa ne mijenja. Šarov predlaže preračunavanje u zlatnom ekvivalentu ili stvaranje ruske banke u Iranu koja nudi konkurentne stope prijenosa.

Iranski rijal

Podijeljen je na 100 dinara , ali zbog niske kupovne moći rijala dinar se praktično ne koristi. Dok se POS terminali koriste u Iranu, zemlja ne sudjeluje ni u jednoj od velikih međunarodnih kartičnih mreža zbog sankcija između nje i Sjedinjenih Država. Putnicima se umjesto toga savjetuje da ulože novac na račun lokalne prepaid kartice.

Iako se opisuje kao (međubankarska) "tržišna stopa", vrijednost iranskog rijala strogo kontrolira središnja banka. Državno vlasništvo nad zaradom od izvoza nafte i njenim velikim rezervama , nadzor akreditiva , zajedno s tekućim – i kapitalnim računom odljeva – odljevi omogućuju upravljanje potražnjom. Središnja banka je dopustila da rial nominalno oslabi (4,6% u prosjeku u 2009.) kako bi podržala konkurentnost nenaftnog izvoza.

Službeni u odnosu na slobodne tečajeve (rijali po američkom dolaru):

2014 25.780,2 32,385
2017 33,127 59 500
2018 42.000 135.000
2019 42.000 129 500
2020 42.000 253.940
2021 42.000 273.080
2022 41.850 427.000

---

Trenutno Iran ima tri tečaja; tečaj otvorenog tržišta, službeni tečaj i NIMA tečaj.

Što je tečaj otvorenog tržišta?

Ovo je tečaj koji najtočnije odražava koliko je riala potrebno za kupnju jednog američkog dolara.

Što je NIMA stopa?

NIMA je perzijski akronim za online valutni sustav koji je pokrenula Središnja banka Islamske Republike Iran (CBI) u travnju 2018. Jednostavno rečeno, to je tržište na kojem iranski izvoznici mogu prodati svoju zaradu u stranoj valuti za iranske rijale. Tečaj NIMA daje veću vrijednost rialu od tečaja otvorenog tržišta.

Pa zašto bi itko koristio NIMA stopu ako je to lošija ponuda od otvorenog tržišta?

Izvoznici to koriste jer moraju. NIMA je osnovana kako bi osigurala da CBI ima dovoljno strane valute za plaćanje uvoza hrane, lijekova i druge humanitarne robe čak i kada iranski rijal brzo deprecira.

Što je "službeni" tečaj u Iranu?  

Službeni tečaj je  vladina subvencionirana stopa koja vrednuje rial daleko, daleko iznad stope otvorenog tržišta. Trenutačno se službeni tečaj koristi samo za uvoz osnovnih dobara.

Višeslojni valutni režim i neuspjeli napori da se on ukine također su igrali ulogu u neprekidnoj devalvaciji iranskog rijala tijekom godina.


Zašto Iran ima tri devizna tečaja?

Iranski rijal

Dok se POS terminali koriste u Iranu, zemlja ne sudjeluje ni u jednoj od velikih međunarodnih kartičnih mreža zbog sankcija između nje i Sjedinjenih Država.

Iako se opisuje kao (međubankarska) "tržišna stopa", vrijednost iranskog rijala strogo kontrolira središnja banka. Državno vlasništvo nad zaradom od izvoza nafte i njenim velikim rezervama , nadzor akreditiva , zajedno s tekućim – i kapitalnim računom odljeva – odljevi omogućuju upravljanje potražnjom. Središnja banka je dopustila da rial nominalno oslabi (4,6% u prosjeku u 2009.) kako bi podržala konkurentnost nenaftnog izvoza.

Službeni u odnosu na slobodne tečajeve (rijali po američkom dolaru):

2019 42.000 129 500
2020 42.000 253.940
2021 42.000 273.080
2022 41.850 427.000

---

Trenutno Iran ima tri tečaja; tečaj otvorenog tržišta, službeni tečaj i NIMA tečaj.

Što je tečaj otvorenog tržišta?

Ovo je tečaj koji najtočnije odražava koliko je riala potrebno za kupnju jednog američkog dolara.

Što je "službeni" tečaj u Iranu?  

Službeni tečaj je  vladina subvencionirana stopa koja vrednuje rial daleko, daleko iznad stope otvorenog tržišta.

Trenutačno se službeni tečaj koristi samo za uvoz osnovnih dobara.

Ruske banke već duže vrijeme prenose sredstva u Iran preko Mir banke, koja je podružnica Bank Melli. VTB i Sberbank također su započeli suradnju, ali su oklijevali potvrditi izvješća o svojim novim uredima u Teheranu. Međutim, sve se svodi na to da Iran ima dva tečaja: državni i tržišni. Mir je orijentiran na državnu stopu. Kao rezultat toga, svakim prijenosom ruski poduzetnik gubi 20-25%. Sve trenutne usluge poravnanja idu preko Mir sustava – drugog načina još nema.

Jasno je da je pri takvim stopama nošenje gotovine isplativije od transfera, što Iran pak pokušava izbjeći dok se pogoršava kriza oko njihove valute rijala. Parov kaže da se radi na rješavanju situacije, ali dosadašnji prijedlozi zvuče bolje u teoriji, nego u praksi.

Predstavnici Rusije i Irana potpisuju nove sporazume, ali zapravo se ništa ne mijenja. Šarov predlaže preračunavanje u zlatnom ekvivalentu ili stvaranje ruske banke u Iranu koja nudi konkurentne stope prijenosa.

Zašto bi uopće netko ovima prodao pšenicu, kukuruz, ječam i suncekretovo ulje a općenito poljoprivredne proizvode a šta iranska vlada smatra uvozom osnovnih dobara i onda kad to tamo plaćaš a ovi moraju kad uvoze u Iran ti obračunava po svojoj lažnoj stopi koja je 20 do 25% manja od stvarne ( onu za koju taj rial možeš zamijeniti za druge valute na tržištu poput dolara, eura, jena, juana itd ) i ujedno taj rial gubi cijelu svoju vrijednost u samo zadnjih godinu dana a u zadnjih 9 godina izgubii je vrijednost za 20 puta ?


Službeni u odnosu na slobodne tečajeve (rijali po američkom dolaru):

2014 25.780,2 32,385
2017 33,127 59 500
2018 42.000 135.000
2019 42.000 129 500
2020 42.000 253.940
2021 42.000 273.080
2022 41.850 427.000

Predstavnici Rusije i Irana potpisuju nove sporazume, ali zapravo se ništa ne mijenja. Šarov predlaže preračunavanje u zlatnom ekvivalentu ili stvaranje ruske banke u Iranu koja nudi konkurentne stope prijenosa.

---

Neće pristat na to zato šta oni neke godine imaju žita a neke ne i ovako odbiju bilo koga da ih ne zatrpa jeftinijim žitom iz uvoza a ako im ne rodi onda cijena žita skaće pa se trgovcima isplati i njima prodat čak i kad ovi sebi uzmu proviziju od 20-25% jer si uvezao u njih u državu.

Riješenje ti je da im vratiš istom mjerom pa digneš carine na uvoz automobila i autodijelova pa nek oni uvoze.