Re: Forumska stihoklepnica

by jack_reacher 12/2/2015, 21:09

dudu sam ja potkupio s ovim;

Forumska stihoklepnica - Page 5 MenageVodka_Featured

"bila jednom jedna mala matica,u svom selu držala se ko neka zlatica,htjela je da svaki momak za njom pati,takva je bila naša mati,nije ona bila loša cura al znala se držat ko neka pura,kad je ona zvala ture voljela je da svi u nju zure,imala je ona veliki san,a znala je povuć žestoko i Pan,mata hara razara,ko te sada dirka i pod prozorom svirka,ajde mala maty,ostavi svoje selo sad i dođi u zg grad,nemoj da te svlada tuga,znaš i sama da ne postoji duga.."

Lyrics

by Guest 12/2/2015, 21:14

bobster wrote:
"bila jednom jedna mala matica,u svom selu držala se ko neka zlatica,htjela je da svaki momak za njom pati,takva je bila naša mati,nije ona bila loša cura al znala se držat ko neka pura,kad je ona zvala ture voljela je da svi u nju zure,imala je ona veliki san,a znala je povuć žestoko i Pan,mata hara razara,ko te sada dirka i pod prozorom svirka,ajde mala maty,ostavi svoje selo sad i dođi u zg grad,nemoj da te svlada tuga,znaš i sama da ne postoji duga.."

Lyrics

Evo i tebi odgovor s, ma znaš odakle...grrrr x-|

:

Boby The Gay-

Boby The Gay,

bio je dečko sasvim okej,

nisu ga mučile razne fraze,

jer je znao da su riječi prolazne.

...Boby The Gay,

bio je dečko sasvim okej,

kada bi ga nešto duboko stislo

,on bi uključio samo play.

Boby The Gay,

bio je dečko sasvim okej,

vikendom bi otišao u disko,

i sve redom u mraku stisko.

Vrijeme ga nije mučilo,

sve dok se nešto nebi grčilo.

I tada bi

Boby The Gay,

rekao sebi-bit će sve okej! :)))......

by v_vlado 12/2/2015, 21:31

Sunce sija
meni grah prija
Prdi mi se jako
Jer sam puno žvako
Neka iz guze zraka
Nebojin se mraka
Zame nema srama
Kolko u grahu grama
...

by Guest 12/2/2015, 21:40

v_vlado wrote:Sunce sija
meni grah prija
Prdi mi se jako
Jer sam puno žvako
Neka iz guze zraka
Nebojin se mraka
Zame nema srama
Kolko u grahu grama
...

Samo ti Vlado prdi,

od graha samog

svima zasmrdi.

Jer grah je inače

divna biljka,

u dvorištu svakom

može da svirka.

Al gospoda neće

od graha da smrde,

radije će svoje

riječi da prde.

by Guest 12/3/2015, 16:54

mativka wrote:
dudette wrote:'el ti vidiš kako on nas kuri jednu na drugu?

Dudo draga,
u stihu se izrazi
nek i iz tebe izađu,
misaoni vrazi.
Bobi naš,
ko dijete je neko
danas kaže,
sutra to poreko.
Nema tebe, nema mene
dosada ga svlada,
pa od dosade mučne
malo i podbada.
No, ne zna on
da smo hladovina teška,
pustiti ga treba:
nek se sam sebi smješka!

bobster wrote:dudu sam ja potkupio s ovim;

Enlarge this image

Pa da onda i nazdravimo à trois! cheers

Forumska stihoklepnica - Page 5 3783?ancho=500&alto=500

Zdravice i pjesma idu mi bolje od stihova. flower

by v_vlado 12/3/2015, 20:02

mativka wrote:
v_vlado wrote:Sunce sija
meni grah prija
Prdi mi se jako
Jer sam puno žvako
Neka iz guze zraka
Nebojin se mraka
Zame nema srama
Kolko u grahu grama
...

Samo ti Vlado prdi,
od graha samog
svima zasmrdi.
Jer grah je inače
divna biljka,
u dvorištu svakom
može da svirka.
Al gospoda neće
od graha da smrde,
radije će svoje
riječi da prde.

Jesi dobra,svaka čast....pusa...,...

by Guest 12/4/2015, 09:18

Hvala Vlado! :shy

Inspiracija i dobro raspoloženje, odrade svoje

by v_vlado 1/14/2016, 22:22

Lažo što kažu
Lažu što mažu
Lažu gdje zinu
Lažu kad stanu
I laž ima kraj
zauvijek znaj....

by v_vlado 3/12/2016, 06:30

Trči mi miš po kući
Idem ga čekićem tući
Miško brzo uteće
A čekam ga cijeli veče
Iz rupe name viri
Ko i nekad pioniri
Žao mi ovog mišjeg stvora
Ali mora van iz mog dvora
Zovem micka da riješi stvar
A on očekuje dar
E mačko lovče loš
Miško ti pobježe u koš
Izbacim ja mačku i miša
Neka ih pere hladna kiša...

by **kic** 5/14/2016, 00:45

Vegvísir wrote:
mativka wrote:
Vegvísir wrote:
mativka wrote:
Vegvísir wrote:
mativka wrote:
Vegvísir wrote:
mativka wrote:
Vegvísir wrote:stih mi je lijen, usporen i mlitav
prelijeva se sporo i rasteže k'o žvaka
niz prste klizi, tust i gust
bespomoćan i tih: ščepala ga fjaka

Moj stih gori, užaren i blistav
kriknuo bi, poput nekog slova lista
kroz misli treperi, razumom svladan
bespomoćan i tih: osjeća se jadan.

Osjeća se jadan?
Možda je snažnih emocija gladan
Emotivno prazan stih forma je puka
Na pašnjake s razumom! Sloboda stihu, nek mine ta muka!
Nek treperi i dalje, žari i blista
Migolji i vrluda, k'o kišna glista

Kišni dani su po svuda
kažu neki, da im je muka.
Al stih moj po kiši vuče
slova neka, misli suče.
Bit će da je forma neka,
emotivna prazna deka.
Tko pročita, znat će
što koga čeka,
bit će....

Dok stoji na kiši, stih sve manji, uži i tiši
Tišti ga usud, sudba i kob
Hoće li doživjeti staračku dob?
More ga strahovi i bremenite misli
Što kažu proročanstva i Pitija?
Previše dvojbi; od muke odo' piti ja!

Mani se Pitije, proročanstva nekih
otvori oči, i prestani piti.
Živi danas jer za sutra ne znaš
Stihom svoju priču, pokušaj sliti.
U njedra, u srce,
onome tko sluša
bit će da je baš taj neki,
tvoja srodna duša.

Otvorene oči u svijetu su mana
Stih je slijep, emocija mu je hrana
Jednom je ljenčina lijena na hrpi sijena
Sutra je svirepa i brza hijena
Ne traži on srodnu dušu ni priču
Samo ga slušaj: slova riču!

Ali svijetom sljepoća hara
što će biti ako je i stih
pun osjećaja mana.
Ne pristajem na to, ne,
da postanem nekome samo ego hrana.
Stiha osjećaja neću se odreći
radije ću u vječnu postelju leći.

Nikakav ego
Ta sam ti je rek'o da emocije su hrana!
Sljepoća jača sva ostala čula
Ako ne traži priču nije mu duša k'o usahla grana

Nipošto, ne!
Ni zamak, ni toranj ni bjelokosna kula
Ekspresiji glasnoj kontinuirano teži
Danju ciči, viče, reži

Al' mrkli mrak mračno je pao što magnetom privlači sne
Hitro se razodjene i rastegne
Navlači deku i puhne svijeću dok u krevetu smiren leži
Trenutak mine, treptaj tišine
Hypnos već gleda kako stih sneno pred razumom bježi

by v_vlado 9/14/2016, 19:48

radim ko konj
i ovdje nema rime
al ima žuljeva
....

by Guest 10/13/2016, 20:17

Tipkan na mobu... A mozak mi radi brže od prstiju, pa neman volje išta pisat...
;)

by Guest 10/27/2016, 14:48

Evo jedna stara (pošto neman novih)...

maison des fous

glava

zubi u vjetru
nedostaju maleni komadi sunca

zvijezde nek žmirkaju u nekoj drugoj priči

jonathanove crno-bijele pokretne slike
ne može se očaj izmisliti iz ničega
on obitava u mojim porama
tu je još od onih kiša nostalgije
nikad se neće ti dani vratiti
nestale su staračke pjege
i gluhonijemi anđeli
ne lebdi ni onaj miris
nema ga više
naslonio se na kamene kipove i sniva

odlučila si
cijedi se voda
dok natapaš ručnike
i stare krpe
ne mogu te gledati
othrvaj se porivu
ugasi plin
ugasi ga
ugasi

razlomljen
i pognut
hoću li ikad vidjeti
tko se krije u sjenama mojih želja
rastočen
plutam
pogleda uperenog ka nebu
ptice lebde ponosno
dok tonem
na samo
dno

the orange days are over

nemoj je više crtati
u nježnim tonovima
ona sad pripada tuđem ludilu
nek' joj dojka opet blješti na suncu
opet je u njoj ono staro dijete
gledaj kako se nevino smije

slušaj kako svira
crveni barcode blues
u košnici očaja i besparice
jebeni sam rob minimalca
nemam novca za snove
samo za improvizaciju
i am just a dreamer
ti si annik
nema svjetla za nas
al' drži mi ruku draga
nek' nisam sam u ovom
sivom svijetu tuge
tako mi treba tvoj dodir
uzmi i ostale zvijezde
za kojima
žudiš

(ali samo jedna se voli)

poput
izboranih leptira
letimo prema biljkama mesožderkama
nesvjesni opasnosti koje leže pred nama
i još gore
u nama
mi plešemo u izlomljenim mislima
nema straha za nas
smisao je ionako nepostojeća imenica

grizeš mi srce
malena

opet one jebene puške

rasap

kapi

naša prošlost se
skriva u prašnjavim slikama
u flashbackovima sinapsi
sve one meduze
i šarene slike djetinjstva
izrone
iz naše glave
i izađu kroz prste naše
da udahnu zrak
i opet ožive

boje su intenzivne
dok ih gledam ispod oka
s umrljanom bradom od kavijara
kao da gledam u duplu cijev nestanka
očekivam prasak a nema ga
iščekivanje
najgore je kad iščekivaš kaznu
koja je
neumitna
i polako
dolazi
i samo iščekivanje
je uvijek gore od same kazne
očekujem inspiraciju da se rodi ispod mog šešira
a nje nema
nema je i gotovo
i zvono zvoni
zna se kome
meni
i proljeću
tuga je uvijek brža od sreće

mislim na sva ona prošla lica
fragmenti mene su u njima
i ja sam sazdan od drugih
mozaik sam svojih bližnjih
kao što sam njihov tvorac
melankolija klizi
polako
i mene baš briga
mislim o sunčanim danima ljeta
jer oni dolaze
tu su

još jedna silovana mrtva djevojka
još jedan monstrum hoda među nama
ili smo svi mi monstrumi
karikature ljudi
sve je otišlo
u pogrešnom smjeru
ponovno u pećine
crtajmo po zidovima
jedimo sirovo meso
mržnja i očaj
su samo
dva lica straha
ljubavi mi treba
zvonki smijeh slatke bubamare
more zapljuskuje orgulje
dok se gledamo tiho

rukujemo se pognutih glava
obriši te proklete suze
kristalni obzor uranja u nas
dok naše izmučene duše vrište
omotane našom šutnjom
mrtav je
san je mrtav
prilagodimo se ovom užasu što viri
iz smrdljivih kontejnera
iz plastičnih prljavih boca
u nedostatku morala
u klanjanju solventnom bogu

this is a weeping song
sjajni pištolji
nerazuman svijet
otkinuti od utrobe naši strahovi žive
sa vlastitom sviješću
nemarni smo jedni prema drugima
ne mislimo ni o vlastitim problemima
postajemo slamnati psi
što zavijaju
na odraz u ispišanim lokvama
čekajući godota
a godot je vjeran sebi
ne mari on za nas
možda i dođe
kad nam bude
trebao
voštani
oproštaj

ne pitajte se što je maison des fous
sve to leži na dnu naopakog akvarija
poput zlatne ribice
mjenjajući se
svakog trena
ponekad u sobi bez prozora
a ponekad u ogromnom stakleniku obasjanom suncem
i djeca pjevaju narančastim glasovima
a sunce sjaji
postajući
noć
i mjesec
što krvari
uhvaćen u mrežama duše
i mi se smijemo tugujući
sreća je slatka
kao da je sama tuga

malena djeca se žrtvuju po starim pravilima
greške odraslih se teže vide kad se čita iz Knjige
poštuj besmisleno i nepostojeće sa zidnih murala
nek' zvecka oružje i nek' se čuje glas mržnje
tada se lakše gube opipljive konture pravih razloga
stapaju se poput kapljica u nepregledni ocean
uvijek treba čitati između redaka nametnute svijesti
zaroniti u podsvijest meduza kao u ono nježno ljeto 85.-e
treba vidjeti pravi razlog koji žele skriti od nas
udahnuti stvaran svijet koji se urušava
al' i to urušavanje je sloboda koju sanjam
smije li se još uvijek sanjati ili trebam odrasti
vi odlučite dok vas napuštam; moja ruža me treba

sjetno sunce pada u more
i nestaje
annik
voliš li me

--------------------------------

zalijevam
crnu rupu
gdje je nekad
njeno korijenje
u tišini
raslo
nema je
ne treba me više

more je prekrasno
dok divlja na pučini
pjev orgulja me umiruje
lepršavom imaginarnošću

28.01.2008.

;)

by **kic** 4/8/2017, 09:03

ad nauseam
vjecni zakone
propasti svih
odnosa i stvari,
treba ti je*at majku.
ad infinitum..

:^0

by **kic** 8/6/2017, 11:31

na pločici velika osa
otvaram prozor
i puštam je van

by **kic** 8/28/2017, 14:59

na šanku se
od prolivene pive
napaja crna buba..

by **kic** 9/30/2017, 19:06

niz ulicu leti
crni macak za jednom
zelenom bobom

by **kic** 12/9/2018, 15:04

na prstima se
miješa crvena od
krvi i šipka divljeg

by **kic** 12/9/2018, 18:43

veceru zove
moj stari, ajmo skupa
isprljat tanjire

by **kic** 5/27/2019, 13:46

i trn i ruža
rastu iz istog korijena
moja, ljubičice..

by Guest 11/26/2019, 22:48

Krive su rijeke

Svaka obala ima svoj put,
rijeka je tek veza između njih
Putuju one, dok rijeka stoji
u istom smjeru, a protiv svih

Rijeka se malo uvrijedila,
Kamo će one, bez da je zovu?
O zar ne znaju da i ona želi,
u neku veliku avanturu novu?!

Sjeti se rijeka što joj je činit,
Svojom ljepotom zadivi ljude,
Požele oni na obalu drugu,
Da se i od tamo ljepoti čude.

Zarobe obale mostovima
I dođe kraj dugom putovanju,
A rijeka poteče, sama bez njih,
zahvalna gluposti i ljudskom neznanju.

Opet Ra
Davnog dana gospodnjeg kojeg se više ni ona ne sjeća, ali se pjesmice sjetila....:)

by Sponsored content