Re: Asylum

by Ra Sat 20 Nov - 16:01

Imaš PP. :)

by metilda Sat 20 Nov - 18:33

@Ra draga

Imaš pp.

by Guest Sun 21 Nov - 9:48

metilda wrote:
Venus wrote:Da, i treba ih gnjavit :D
Ma čitam što sam napisala da ih je jako malo, no to nije baš sasvim precizno jer zbilja vjerujem da ih ima.

Ne znam što je, nije prehlada. Imala sam febru 38 popodne i noć, test na koronu je negativan. No, imala sam jedan doživljaj u febri. Probudila sam se rano ujutro, oko 4 i nešto. Zamolila sam da se riješim jedne muke koju nosim neko vrijeme, nikako skinut s ramena. Nakon toga sam meditirala i ponovo zaspala. Probudila sam se bez febre, malo zamantana, sa sitnom glavoboljom, afebrilna, sasvim solidnog općeg stanja. Baš dobro

Sigurno ima dobrih muževa, ja znam jednoga. Što se mene tiče to je najbolji muž na svijetu. Bog zna zašto ga je pozvao na ovu planinu zvanu karcinom. To je nešto između njih dvojice jer meni ne može biti bolji nego što već jest.

Pa Bogu hvala da nemaš koronu. I nadam se da ćeš se riješiti te muke. Ja svoje čim se pojave predam u Božje ruke, zamolim anđela čuvara da mi pomogne u hodu i sve se nekako posloži na dobro.

Da, snaga molitve..nisam zaboravila na nju, bez brige, već sam samo ponekad nestrpljiva, a tajming je bitan.
Plus takva sam, od rođenja, da uvijek hoću znati istinu, onu do srži (ray of light) jer tada znam što mi je činiti (ili ne činiti).

by Guest Sun 21 Nov - 9:52

Ra wrote:
metilda wrote:Svako prijateljstvo počinje maglovitim osjećanjem da smo se već negdje sreli.

Kao da smo davno bili braća. Čak kao da smo bili
blizanci. I zato je susret ponovno viđenje.
A kada se čovjek odvoji od prijatelja zna da je taj odlazak samo privid.

Negdje ostaje s njim zajedno, kao što je bio s njim zajedno i prije susreta.

Bela Hamvas

Bacilo me na stranicu 22. Bome... nije me dugo bilo.

Citirati ću jedan od tekstova koje sam tamo našla. Mislim da odgovara onom što planiram napisati, a ne znam kako započeti.

Dakle, Metka. :)

Danas sam se čula s Venus i rekla mi je dvije stvari.

Prva me jako rastužila.
Žao mi je zbog bolesti tvog supruga. Molim te pripazi da sad ne preuzmeš preveć tereta na svoja pleća. Pusti posao, pusti sve.
Sad pripazi prvenstveno sebe da bi mogla njemu pomoći kad bude najgore. Trebat će te, jaku i stabilnu.

Ako postoji bilo što, što mogu učiniti za vas, pomoći, ili barem olakšati, javi mi se.
Tu sam za nematerijalno ili materijalno. U PP-u ću ti poslati svoje kontakt podatke.
Možda neću pisati, ali ću te čitati.

Druga stvar, koju je ona usput spomenula, mene je posramila do kosti.

Prvo sam planirala da se samo ulogiram i javim ti se na PP, ali sam ipak odlučila sve napisati tu.
Javno sam te uvrijedila, red je da ti se javno i ispričam, a ne preko PP-a.
A mislim da može nekad nekome biti pokazni primjer (ono kad zabrije) kako se zapravo u svim borbama najviše i najčešće borimo s vlastitim demonima, kad od balvana vlastitog straha (ili kompleksa) ne vidimo dalje od svog nosa. :)

Bilo je prije neke dvije godine, kad smo se nas dvije dobro potkačile u nekoj glupoj raspravi gdje ti se omaklo da me nazoveš mojim starim nickom.
Izletjelo ti je (vjerojatno slučajno) još par zapravo nebitnih sitnica (jer si me znala od prije), ali sam bila uvjerena da to činiš namjerno.
Mislim da sam ti se tad javila na PP-u i prilično oštro priprijetila da to ne činiš. Nimalo lijepim tonom.
Nakon toga si zamijenila svoj nick Matilda mojim osobnim imenom.

Bila sam šokirana do te mjere da mi nije palo na pamet da možda nas dvije imamo jednako ime.

Takva mogućnost mi se činila kao prevelika slučajnost, jer sam te već stavila u ladicu - loša osoba.
Vjerovala sam da na najzlobniji mogući način pokušavaš otkriti moje privatne podatke, da mi želiš napakostiti.
Strašno sam te izvrijeđala na jednoj temi. Uh, ono, baš ružno.
Oblije me rumenilo kad se sjetim što sam ti sve udijelila. Kristekrolju. :)

A ti si "glumatala" da ne znaš što mi je i imala si bezbroj upitnika iznad glave.

Sad mi je jasno, nisi glumatala. Stvarno ti nije bilo jasno zašto je poteklo toliko ružnih riječi s moje strane.

Metka, oprosti.
Popila si uvrede nepravedno i bezrazložno, samo zato što se zoveš kao ja.

Žao mi je. Jako.

Čuvaj se, ostani jaka... možeš ti to.
Ne bi ti On dao taj teret da ne zna kojom količinom snage raspolažeš.  <3

Ova situacija s imenom je fascinantna zapravo, u toliko puno smjerova. sunny

Svaka čast na otvorenosti i spremnosti da se iskreno podijeliš sa svima. Rijetki su takvi ljudi kao što si ti, Ra. Zato te i prevolim. <3

by metilda Sun 21 Nov - 14:56

Ra wrote:

Bacilo me na stranicu 22. Bome... nije me dugo bilo.

Citirati ću jedan od tekstova koje sam tamo našla. Mislim da odgovara onom što planiram napisati, a ne znam kako započeti.

Dakle, Metka. :)

Danas sam se čula s Venus i rekla mi je dvije stvari.

Prva me jako rastužila.
Žao mi je zbog bolesti tvog supruga. Molim te pripazi da sad ne preuzmeš preveć tereta na svoja pleća. Pusti posao, pusti sve.
Sad pripazi prvenstveno sebe da bi mogla njemu pomoći kad bude najgore. Trebat će te, jaku i stabilnu.

Ako postoji bilo što, što mogu učiniti za vas, pomoći, ili barem olakšati, javi mi se.
Tu sam za nematerijalno ili materijalno. U PP-u ću ti poslati svoje kontakt podatke.
Možda neću pisati, ali ću te čitati.

Druga stvar, koju je ona usput spomenula, mene je posramila do kosti.

Prvo sam planirala da se samo ulogiram i javim ti se na PP, ali sam ipak odlučila sve napisati tu.
Javno sam te uvrijedila, red je da ti se javno i ispričam, a ne preko PP-a.
A mislim da može nekad nekome biti pokazni primjer (ono kad zabrije) kako se zapravo u svim borbama najviše i najčešće borimo s vlastitim demonima, kad od balvana vlastitog straha (ili kompleksa) ne vidimo dalje od svog nosa. :)

Bilo je prije neke dvije godine, kad smo se nas dvije dobro potkačile u nekoj glupoj raspravi gdje ti se omaklo da me nazoveš mojim starim nickom.
Izletjelo ti je (vjerojatno slučajno) još par zapravo nebitnih sitnica (jer si me znala od prije), ali sam bila uvjerena da to činiš namjerno.
Mislim da sam ti se tad javila na PP-u i prilično oštro priprijetila da to ne činiš. Nimalo lijepim tonom.
Nakon toga si zamijenila svoj nick Matilda mojim osobnim imenom.

Bila sam šokirana do te mjere da mi nije palo na pamet da možda nas dvije imamo jednako ime.

Takva mogućnost mi se činila kao prevelika slučajnost, jer sam te već stavila u ladicu - loša osoba.
Vjerovala sam da na najzlobniji mogući način pokušavaš otkriti moje privatne podatke, da mi želiš napakostiti.
Strašno sam te izvrijeđala na jednoj temi. Uh, ono, baš ružno.
Oblije me rumenilo kad se sjetim što sam ti sve udijelila. Kristekrolju. :)

A ti si "glumatala" da ne znaš što mi je i imala si bezbroj upitnika iznad glave.

Sad mi je jasno, nisi glumatala. Stvarno ti nije bilo jasno zašto je poteklo toliko ružnih riječi s moje strane.

Metka, oprosti.
Popila si uvrede nepravedno i bezrazložno, samo zato što se zoveš kao ja.

Žao mi je. Jako.

Čuvaj se, ostani jaka... možeš ti to.
Ne bi ti On dao taj teret da ne zna kojom količinom snage raspolažeš.  <3

Draga, hvala ti, divna si, samo jaki i veliki ljudi mogu se javno ispričati za svoje pogreške.

Ja sam jučer i jutros u gužvi i prvi put nisam stigla na Azil ali mislim da ne trebam ponavljati ono što sam ti napisala na pp.
Situacija s imenom je baš komična.

Glavno da smo je razjasnile.
Imaš novu pp.

by metilda Sun 21 Nov - 17:36

Uz današnji blagdan

KRIST KRALJ

Katolička crkva slavi svetkovinu Krista Kralja. No, ljudi imaju različita iskustva vlasti i autoriteta. Ako su ljudi doživljavali zle kraljeve, ako su vlast svojih roditelja i bližnjih doživljavali kao ropstvo, tada im govor o Isusu kao kralju stvara strah, oni imaju prema njemu averziju, njega se boje i ne mogu vjerovati da ih voli. Ako je netko doživljavao kako ga autoritet roditelja ljubi i pomaže, ako ga nitko nije ugnjetavao niti mu oduzimao slobodu, tada će mu riječ o Kristu Kralju donijeti još veće povjerenje, sigurnost i blagostanje.

Isus Krist može biti samo dobrohotan Kralj. Njemu pripada svaki čovjek. On je svakoga od nas stvorio i on je za sve nas dao život. On ne treba ljude za neku svoju korist, ne treba ljudsku slavu da bi postao slavan kao vladar i gospodar. On ne može izgubiti vlast, nitko ga ne može ugroziti, te stoga ne treba vojsku koja bi ga čuvala od naroda, ljudi ili bilo kojeg drugog kralja. On jedino može biti strog prema onima koji čovjeka napadaju, koji čovjeka ne vole ili ga žele zarobljavati. Jer čovjek je njegovo milje, on je njegova posebna privilegirana ljubav. Bog čovjeka neizmjerno voli i čezne da s njime druguje.

Stoga govor o Kristu kao kralju može čovjeku samo pomoći da se osjeća sigurnim, da se ne boji ni grijeha, ni pakla, ni neprijatelja, da se ne plaši ni vlastitog straha, ni smrti, ni patnje, ni bolesti, jer Krist nad svima vlada. Čovjek se ne mora bojati ni svih prijetnji suvremenog zagađenja prirode, ni ratova ni masakriranja, ne mora se bojati niti sudnjega dana niti propasti svijeta, jer Bog nad svime time suvereno vlada. Lik Krista Kralja stoga želi u ljude unijeti povjerenje, sigurnost, radost i slobodu da žive i da se svestrano razvijaju u životu. Sve ljudske vlasti više ili manje zarobljavaju, samo Božja oslobađa.

(Oaze života - Tomislav Ivančić)

by metilda Sun 21 Nov - 19:33

Uostalom, bezbrojni krajevi svijeta su prazni, Europa je sve praznija, čitavi gradovi nestaju. Razgovarajte s bilo kojim čovjekom u Hrvatskoj, uvijek ćete čuti kako će vam biti zlo, kako očekuju samo zlo, kako je teško živjeti. Ali mu recite da je to iluzija njegova duha, da je to laž koju je on prihvatio od medija i recite mu kako će sutra biti bolje, kako će oni biti još zdraviji, oni će vas pogledati i, kad povjeruju, preobrazit će se. Trebamo ljude koji vjeruju u dobro, koji vole čovjeka, koji vjeruju u budućnost Zemlje. Promjena svijeta, sloboda od zagađivanja zemlje i prirode može doći samo ako se promijeni čovjek, a ne ako uništimo čovjeka. Uništimo li čovjeka, i priroda je mrtva. Ne samo domaći ljubimci, nego i domaće životinje, zrak i sve oko nas plače nad čovjekom koji umire. Jer čovjek je upravitelj i njegovatelj prirode, on odgovara za prirodu i treba prirodi dati mogućnost da se razraste. A to može samo čovjek koji vjeruje u dobro, u budućnost, u život. Govorite čovjeku da je on kriv za uništavanje i trovanje prirode, govorite mu da nas previše ima, govorite da ne ćemo imati novca i da se ne ćemo moći prehraniti i on će postati mrzitelj prirode i sebe i svega, cijela će priroda biti tužna i umirati zbog čovjeka. Kad je čovjek radostan, sve se oko njega raduje. Njegova depresija deprimira cijelu prirodu, svaki kamen i zvijezde na nebu. Potrebni su nam ljudi koji vjeruju, ljudi koji su dobri, ljudi koji vole čovjeka.

(Hagioterapijska antropologija - Tomislav Ivančić)

by metilda Mon 22 Nov - 6:30

Venus wrote:
Da, snaga molitve..nisam zaboravila na nju, bez brige, već sam samo ponekad nestrpljiva, a tajming je bitan.
Plus takva sam, od rođenja, da uvijek hoću znati istinu, onu do srži (ray of light) jer tada znam što mi je činiti (ili ne činiti).

Nisam zaboravila na ovo, samo nikako stići komentirati. Dobro jutro Venus, dobro jutro svima.

Da, snaga molitve. Otkrit ću nešto, jer vjerojatno mnogi misle da ja izmolim 10 krunica dnevno. Ali ja zapravo molim neprestano na jedan sasvim drugačiji način. Cijeli svoj život, življenje, bivstvovanje na razini trenutka prikazala sam kao molitvu. Sve svoje radosti patnje, uspjehe, neuspjehe - prikazala sam kao molitvu. Kad molim onda se obraćam Isusu koji je nevidljiv kraj mene. Isto tako anđelu čuvaru. Svojim riječima. Šutim kad mi se šuti. Znam da On proniče i moju šutnju i da mu ništa o meni nije skrito.
Ali najljepša molitva koju molim je svakodnevna misa. Prilikom Pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv na oltar silazi cijelo Nebo. Violator bi upitala znam li ja to ili vjerujem jer mi je netko rekao. Netko je uistinu to rekao i ja sam pročitala i moja spoznaja je to trenutno prihvatila kao jedinu i logičnu istinu. Toliko je bilo logično da nisam imala potrebu ni preispitivati. Rijetko propuštam misu, samo onda kad sam spriječena nerješivim okolnostima.
I ja sam nestrpljiva, ili bolje reći bila nestrpljiva, no Bog me je fino isklesao neispunjavanjem mojih želja. Sada znam da će ih sigurno ispuniti na način koji je meni neshvatljiv, ali ga strpljivo čekam.

by metilda Mon 22 Nov - 6:50

by metilda Mon 22 Nov - 7:02

by metilda Mon 22 Nov - 7:53

by metilda Mon 22 Nov - 15:55

A man married a beautiful girl. He loved her very much. One day she developed a skin disease. Slowly she started to lose her beauty. It so happened that one day her husband left for a tour. While returning he met with an accident and lost his eyesight. However, their married life continued as usual. But as days passed she lost her beauty gradually. Blind husband did not know this and there was not any difference in their married life. He continued to love her and she also loved him very much. One day she died. Her death brought him a great sorrow. He finished all her last rites and wanted to leave that town.
A man from behind called and said, “Now how will you be able to walk all alone? All these days your wife used to help you”. He replied, “I am not blind. I was acting because if she knew l could see her skin condition due to a disease, it would have pained her more than her disease. I didn’t love her for her beauty alone, but I fell in love with her caring and loving nature. So I pretended to be blind. I only wanted to keep her happy”.
Moral: When you truly love someone, you will go to any extent to keep your loved one happy and sometimes it is good for us to act blind and ignore one another’s short comings in order to be happy. The Beauty will fade with time, but heart and soul will always be the same. Love the person for what he/she is from inside, not from outside.

by metilda Mon 22 Nov - 16:54

"Bolje je zaplakati, nego biti ljut. Jer ljutnja povrijedi druge, dok suze tiho prolazeći kroz dušu čiste srce"...

sv. Ivan Pavao II.

Dogodilo se. Ljutnja je navrla kao erupcija vulkana i jako sam povrijedila prijatelja. I sve ove riječi o ljubavi zazvučale su mi tako isprazno a ja sama sebi tako licemjerno.

Prijatelju dragi, oprosti!

by metilda Tue 23 Nov - 8:03

Ima u životu loših dana kada pokušavaš razumjeti što si loše napravio. I koliko se god pitao pravog odgovora ne nalaziš. Jer ga nema. Jer nisi ti kriv. Jednostavno, dogodi se da se stvari poslože na krivi način. Da ljudi u tvojoj blizini imaju loš dan, pa ga prenesu i na tebe. Da stvari ne ispadnu onako kako si zamišljao iako si sav trud uložio. Ne brini tada! Nemoj očajavati u tim danima. Nisi ti kriv. Pokaži tada još više ljubavi prema sebi. Više razumijevanja.

I shvati da su ti potrebni takvi dani. Kao zrak. Da naučiš cijeniti one dane u kojima te ništa ne boli. I u kojima se ne događa ništa posebno. Dane u kojima te netko nazvao prijateljem i ponudio ti pomoć. Potrebni su ti ti dani da otkriješ ljepotu dana koje nazivaš običnima i shvatiš da u njima ništa nije obično. Bit će u životu loših dana, ali ne podiži u njima ruku na sebe. Živi jednostavno. S puno nade. I s vjerom da iza teških dana dolaze neki lijepi dani.

- Mario Žuvela

by metilda Tue 23 Nov - 9:39

"Volite poniznost i jednostavnost!"
Sv padre Pio

by metilda Tue 23 Nov - 11:43

Bog ne želi da se bojiš svojih slabosti nego da se suočavaš s njima. On želi da budeš pobjednik danas i da vidiš kako si jak kad si ispunjen Njim i Njegovom snagom. Tada ne postoji grijeh, slabost, problem i situacija u kojoj ti ne bi mogao pobijediti. Kreni danas s tim pouzdanjem. Bog gleda na tvoju borbu a ne slabosti.

by metilda Tue 23 Nov - 12:59

Na forumu najaktivnija i najčitanija tema o koroni. I najburnija, valjda je zbog toga i čitana.
Povremeno je otvorim, sve isto kao i na početku, jedino nema Ere. Valjda je živ i zdrav.
I navija za Austriju.

by metilda Tue 23 Nov - 13:53

Nema Mate odavno. :_|

by metilda Tue 23 Nov - 15:47

Ne moraš raditi sve za druge, ne moraš biti najbolji roditelj, najbolji radnik u firmi, biti u vrhunskoj formi...
Kad se tvoje tijelo umori, malo će se ljudi sjetiti što sve činiš.
Daj sve od sebe za druge, ali ne zaboravi ni na sebe.
Učini nešto i za sebe, radi ono što voliš, šetaj, idi u park, posjeti kino, spavaj, pazi na sebe, voli se i učini nešto od srca samo za sebe.
Briga za druge je lijepa, ali ako ne brineš o sebi, tko će to učiniti?
Djeca će odrasti, posao će uvijek pronaći zamjenu, kuća će se opet zaprljati, ali za sebe nećeš imati drugu priliku...
Odmori se, zaslužuješ to.

Stjepan Ivan Horvat

Zato se ja danas cijeli dan izležavam. 🤭

by metilda Tue 23 Nov - 19:56

Ima neko vrijeme koje se zove vrijeme za sebe. Dragocjeno vrijeme. Nabijeno tišinom s mnogo emocija. Stojiš tako i ne brineš mnogo o tome što govore i rade drugi. Nemaš neku posebnu adresu gdje trebaš stići. Osim one unutarnje. Gdje misliš da sve poznaš, a zapravo si najmanje tu. Jer te život vrti na sve strane. Juriš gdje te treba i ne treba biti. I pokušavaš svakome biti sve. A čemu sve to? Jer te onda najmanje ima tamo gdje te jedino treba biti – u samom sebi.

Ima to neko vrijeme u kojem rasteš iznutra. Sazrijevaš. Gdje si na nekom rubu između onoga što jesi i što želiš biti. Gledaš svijet kako se oko tebe mijenja. Ne priča ti se puno. Ne zapitkuje. Znaš da mnoge stvari nisu onakve kakve trebaju biti, ali si odustao od pokušaja da mijenjaš svijet. Jedino u čemu još ustraješ je to da taj svijet ne promijeni tebe. Da duša ostane onakva kakva je bila. Obraz. Karakter. Ako to uspiješ, veliku si stvar učinio.

- Mario Žuvela

by metilda Wed 24 Nov - 5:13

Bit kršćanske poruke jest obraćenje. Znači da ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije. Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed.
Propao ti je posao? Nemoj očajavati nego započni drugi. Ostavio te bračni drug? Podigni glavu i shvati da sad počinje novi način života i vašeg braka a to je da za njega moliš, Bogu zahvaljuješ i tako stojeći pred Bogom otvorena srca vratiš svog bračnog druga. Prijatelj te izdao? Počni još jednom s njim razgovarati. Već si sto puta odlučio da nećeš riječima i govorom pogriješiti, a opet te jezik prevario? Ne uznemiruj se. Odluči još jednom i to odlučnije, čitavim srcem. Molio si pa nisi dobio? Ne brini se. Moli sada još upornije. Opet si pao u teški grijeh, kojeg te stid ispovijedati? Nemoj tako. Shvati da je bit kršćanskog života ne da si bez grijeha, nego da se protiv grijeha boriš, a i kad padneš, da se ispovijedaš i tako ih uništiš. Napravio si odluke da ćeš učiti, da ćeš napraviti neki posao, da ćeš se s nekim sastati, a već nekoliko puta nisi to ispunio? Ništa zato, odluči ponovo. Bolestan si i misliš da se više ne možeš izvući? Za Boga nema nemogućih situacija. Moli ga, uzmi najbolje lijekove i vjeruj da možeš ozdraviti. Opominješ svoju djecu ili učenike u školi po ne znam koji put, a oni su uvijek isti? Ništa zato, tvoje je da opominješ. Doći će trenutak kad će se oni popraviti. Nekad treba kamen udarati devedeset i devet puta i tek stoti put on se raspukne.

Nije na tebi da dokineš bolesti, da dokineš grijehe, nije na tebi da budeš samo uspješan, da budeš uvijek vjeran, da te svi hvale. Tvoja prava bit je u tome da ne vjeruješ nijednoj negativnosti, neuspjehu, nijednoj katastrofi, nijednoj smrti. Iz svega postoji izlaz. To je obraćenje.

Tomislav Ivančić

by Sponsored content