Asylum

Tako se obradujem kad me život iznenadi nečim lijepim. Jednim osmijehom. Lijepom riječi. Sitnicom iz srca. Kao da dobijem vjetar u leđa. Mali trenutak, a u njemu upisana cijela povijest. Ima nešto neprocjenjivo kad naučiš cijeniti male stvari. Primjećuješ ih i dobivaš sve više. Imaš mogućnost ispričati priču kakvu nitko prije tebe nije pričao. I nitko poslije tebe neće ispričati. Samo na tebi je odluka hoćeš li to učiniti.

Život je jedini kojega ne moraš čitati između redaka. Kod njega je sve jasno. Ljudi zakompliciraju stvari. Žele uvijek ono što nemaju. Kažu da misle na budućnost, a ne skidaju pogled s prošlosti. Svađaju se, a zapravo im je stalo. Obradujem se i kad me život iznenadi nečim teškim. Znam da je tad vrijeme da se podignem na jednu veću razinu. Života. Osjećanja. Iskustva. Jednostavno shvatim da je došlo vrijeme za nešto novo.

- Mario Žuvela

Rekli smo da je Sauron bio pali anđeo, strah i trepet Međuzemlja. Iako Tolkien to negira, moramo primijetiti da njegovo ime neodoljivo podsjeća na grčku riječ „sauros“, što znači reptil. Kao što zmija u rajskom vrtu vara Adama i Evu i nudi im plod sa Stabla spoznaje dobra i zla (usp. Post 3,1-7), tako i Sauron Prijetvorni (kako ga zove Aragornov rod – dunedaini) vara ljude i nudi im prstenove moći. Njegov simbol, jedno budno oko bez vjeđe, od davnina (Egipat) je simbol centara moći ovoga svijeta i tajnih loža zla (masoni).

Ali i Sauron Veliki je nekoć bio samo sluga jednog većeg zla. Prvog i najvećeg palog anđela imenom Morgoth (Crni Neprijatelj). On je slika Sotone. Kao i Lucifer, Morgoth je nekoć bio najsjajniji i najmoćniji od anđela, izvornim imenom Melkor. I kad je Eru pozvao Ainure (anđele) da s njime oblikuju svijet glazbom, Melkor nije htio pjevati u suglasju sa svima, već je počeo vlastite melodije.

U Uskrsnom hvalospjevu pjevamo u himnu: “O sretna krivico (felix culpa), koja si zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja (Krista).” U Silmarillionu je opetovano ovo načelo eukatastrofe da Bog dopušta zlo (Melkorov napjev i djelovanje) kako bi iz njega izrodio veće dobro (u konačnici  Utjelovljenje Druge božanske osobe).

Eru pušta Melkora da pjeva ali od njegove zle melodije (participacije na stvaranju Zemlje-Arda) čini instrument kojim stvara još divnije stvari nego je prije bilo zamišljeno i upliće ih u svoju finalnu i konačnu melodiju kojom sve pokriva.
 
Ali, gdje vidimo ovu eukatastrofu ljudske sudbine, Utjelovljenje Kristovo u Tolkienovu svijetu? Saznat ćemo u idućem, posljednjem članku iz ove serije o Tolkienu i Objavi. Govorit ćemo o zbirci knjiga Povijest Međuzemlja.

Danko Kovačević

Trebao bi

Ljudi vole drugima reći što bi trebali. Neki tako misle da imaju sjajne savjete kako bi se onaj drugi trebao ponašati, što bi trebao činiti. Neki pak misle da oni znaju kako se drugi trebaju odijevati, koje cipele nositi kako se češljati. Ima i onih koji misle da imaju sjajne političke savjete i da baš oni sa sigurnošću znaju kojim putem trebaju ići ovi ili oni političari. Ima i onih koji misle da je samo u njihovoj ladici Bog i da baš oni imaju moć čuvati Stvoritelja skrivenim od stvorenoga i od stvorenja. Neki su baš agresivni u tom dociranju. Mene je život naučio da gdje god je agresija - ispod nje je skriveni strah, duboke rane i mogući trulež.

Ništa ja ne moram, dragi moj. Potpuno sam slobodan. Ne moram ništa, a mogu - sve. U Onome koji me jača. Mi smo slobodni ljudi. Bog ljubi slobodu i za slobodu nas oslobodi. Ti, ja, možemo izabrati živjeti sveto, neporočno. Svijetliti i svjedočiti da je i tako moguće. Govoriti o Ljubavi, o smislu postojanja. Djelima pisati predivne priče ljepote Onoga koji sve čini lijepim. Ništa ja ne moram dragi moj i to je ono najljepše. Da u tom nemoranju izaberem gorjeti za ideale. Učitelja. A Boga nema tamo gdje nema ljubavi, jer Bog jest Ljubav.

Ništa ja ne moram, dragi moj.
A mogu sve. U Njemu.

Marin Miletić

Mnogo puta smo svjedoci da nije uvijek lako prihvatiti Božju volju, pogotovo kada se iz naše perspektive čini teška i bolna, ali je jedino rješenje.

Kada nešto nije onako kako smo zaželjeli i odlučili onda mi znamo postavljati bezbroj pitanja. Zašto ovo, zašto ono, zašto ja, zašto ne drugi? Ali Bog nam ne priča puno riječima, jer zna da čovjek može imati sve argumente i dokaze, i da opet neće vjerovati ako ne želi, ili s druge strane ako želi vjerovati, povjerovat će bez istih. Zato ne stavljaj upitnik tamo gdje je Bog odavno stavio točku. Povuci se u sebe i sačekaj dok se prašina vanjskog svijeta i sjaja smiri i tada ćeš vidjeti istinu.

Ne stavljaj upitnik tamo gdje je Bog odavno stavio točku. Mnoge stvari u svijetu su danas upitnik i ostat će pod pitanjem, ali u večini slučajeva problem je u nama, problem je što je naše srce maleno i ne može prihvatiti odgovor, što ne može primiti odgovor dok je okno kroz koje gledamo svijet nečisto. Bog želi očistiti naše srce da bismo razumijeli  zašto se stvari događaju kako se događaju. On nam na tim stvarima pomaže imati povjerenja u njega, učiti i rasti te tako doći do odgovora.


Ne stavljaj upitnik tamo gdje je Bog odavno stavio točku. Nekada više informacija i saznanja ne mijenjaju naše viđenje svijeta ako se nismo otvorili Bogu. S vjerom dobivamo odgovor na svaki „zašto“ i „kako“ u svijetu. S postavljanjem novih i dodatnih pitanja dolazimo do novih enigmi i sumnja, te se počinjemo vrtjeti u začarani krug iz kojega nema izlaza. Pitanje koje postavljamo nije često znak naše potrage za znanjem i istinom, nego znak ne prihvaćanja onoga što primamo.

Ne stavljaj upitnik tamo gdje je Bog odavno stavio točku. Kada povjeruješ u Boga iz daljnje perspektive vidjet ćeš da si dobio najbolji mogući odgovor. Shvatit ćeš da ti je Bog dao mnogo bolje od onoga što si i mogao zaželjeti i zamisliti, ali vjerojatno si ti u svojoj glavi imao sliku samo onoga što si želio i to te ograničilo. Zato vjeruj da ni sam ne možeš sebi zamisliti i dalji bolje od onoga što ti može dati Bog. Prihvati to!

Mario Žuvela

Ništa toliko ne pruža životno zadovoljstvo kao mogućnost da budeš ono što jesi. Ne moraš glumiti. Ne moraš se povijati. Ne moraš se dokazivati. Jednostavno živiš svoj život onako kako ti se živi. I kao da posve prirodno dolazi onaj osjećaj sreće na kojeg si dugo zaboravio. Ne trebaju drugi pisati pravila za tvoj život, niti govoriti ti kako se trebaš osjećati. Ne znaju oni što je u tebi. Ne mogu ni znati. A najčudnije od svega je što ni ti uvijek to ne znaš.

Postoji jedna snažna sila u svijetu. Čovjek kojemu se dugo govorilo što mora misliti, govoriti, raditi, osjećati. Jednom kad se taj čovjek probudi postaje snaga koju više ništa ne može zaustaviti. Ljudi koji su dugo prolazili kroz mrak shvatili su da ih svjetlost nije čekala na kraju tunela, čekala ih je cijelo vrijeme s drugog kraja njihovog bića. A samo je jedno trebalo, shvatiti da ti nitko ne treba reći tko si, što ti je činiti i gdje se nalazi tvoja sreća. Sve što trebaš je biti svoj.

- Mario Žuvela

Piše jedan suprug i otac...

Dok je moja supruga spavala pored mene, ja nisam mogao zaspati i u jednom trenutku dobio sam obavijest na mobitelu... Neka djevojka mi je poslala zahtjev za prijateljstvo na Facebooku.

Prihvatio sam poziv i poslao joj poruku s pitanjem "Tko ste vi, poznajemo li se?"
Ona je odgovorila: "Hej, to sam ja, zar me se ne sjećaš? Čujem da si se oženio?"
Bila je to jedna djevojka iz mladosti.
Pisali smo neko vrijeme i u jednom je trenutku napisala... "Znaš, znam da ovo ne bih smjela pisati, ali svejedno mi još uvijek nedostaješ. Nikada nisam prestala misliti o nama."

Nekako mi je godila ta poruka, ali sam se uznemirio, zatvorio sam razgovor. Što sam trebao napisati natrag? Kako reagirati?

Pogledao sam naše dijete, i ono je čvrsto spavalo.

Dok sam gledao suprugu, pomislio sam - spava tako mirno i sigurno.

Ponekad se naljuti na mene, ponekad joj me je dosta. Ponekad mi je dosta nje.
Ponekad ne razgovaramo i svašta si izgovorimo.

Sve te misli su mi pale na pamet, pa sam uzeo telefon i pritisnuo "blokiraj".

Prestrogo? Možda, ali moja supruga me je prihvatila ovakvog kakav jesam, stala je sa mnom pred oltar i izgovorila mi je da, bila je spremna podnositi me kada sam bio najgori, istina ni ona nije savršena, ali sam siguran da me bez obzira na sve voli. Zato sam odlučio tako naglo završiti ovaj razgovor.

Tada sam se smirio, okrenuo sam se prema njoj i zaspao...

(Nepoznati heroj)

Ima nešto neopisivo u tome kada ti je sadašnji trenutak bitan. Kada pišeš priču o životu koji se ne živi u nekom izgubljenom vremenu, već u ovom sada. Raduju te stvari i ljudi na dohvat ruke. I srca. I ne treba ti više. Nije to neki umjetni svijet. Već prirodni. Gdje se iza osmijeha stvarno nalazi osmijeh. Iza lijepe riječi stvarna želja da budeš dobro. Netko će ti danas pokazati svoje osjećaje. Budi čovjek i cijeni to! Velika je stvar što je netko pred tobom ogolio svoju dušu. Uzvrati ako možeš.

Postoji mogućnost da se danas dogodi nešto lijepo. Jer život uvijek sprema nova iznenađenja. No neće sve doći na brzinu. Ništa vrijedno tako ne dolazi. Ti trebaš rasti. Sazrijevati. Mijenjati se. Tvojim strpljenjem sve u ovom svijetu postaje bolje. Ne stoj u blizini ljudi koji gase tvoj osmijeh. Pronađi one kraj kojih goriš od života, radosti, sreće. Nemoj da jednog dana žališ što uz takve nisi proveo više vremena. Danas je tvoja prilika. Iskoristi je!

- Mario Žuvela

Umro čovjek i dođe u čistilište.
Opazi mnogo satova obješenih na zidu. Znatiželjno upita anđela:
- Oprosti, ali što znače svi ti satovi na zidu?
- Vidiš, svaki čovjek ima svoj sat. Za svaku laž koju kaže kazaljka se pomakne za pet minuta.
- Zgodno, a bi li mogao vidjeti sat našeg trgovca?
- O, ne. Taj sat se nalazi kod sv.Petra.
- A zašto?
- Služi mu kao ventilator.

Mama, molim te, mogu li danas spavati kod bake?
Čuo sam danas u vlaku kako dijete pita majku,
no dok sam se okrenuo da vidim dijete koje me je jednom rečenicom vratilo u prošlost,
već ga nije bilo, izašlo je sa majkom...
Kada je to vrijeme tako brzo prošlo?
Mi odrasli zatrpani smo smo dosadnim prioritetima.
Svakodnevno se borimo za nešto, a da ponekad ni sami ne znamo niti što želimo, a i ako znamo što želimo, ne znamo zašto to želimo i tako iz dana u dan.
I onda jedna ovakva rečenica i sjećanje na bakin dom u kojem smo pronalazili sve što nam je potrebno i svu sreću, ispunjenje, mir u srcu i sigunost...
Bakina kuća mjesto je na kojem kazaljke sata provode vrijeme s nama i minute prolaze bez žurbe.
Bakina kuća mjesto je gdje su najobičniji tanjur juhe i domaći kruh s mlijekom najukusnija jela na svijetu. A okus domaćeg soka od višnje bolji je od najskupljeg soka iz trgovine.
Bakina kuća mjesto je na kojem poslijepodne može vječno trajati, a opet nismo opterećeni, i stalno je mir u srcu, osmijeh na licu i glava puna mašte.
U bakinoj kući sve postaje tako moguće ... sve je tako jednostavno, a opet miriše na ljubav, na lipu i na šumske jagode.
Bakina kuća je mjesto gdje pronalazimo ostatke djetinjstva i života naših roditelja.
Ovaj luksuz, posjetiti baku, nažalost više nemam priliku...
Ostat će mi samo u mojim uspomenama...
Ali kad bih mogao sanjati jedan san... i vratiti se u neki trenutak života, mislim da ne bi ni malo dvojio, već bih zamolio: Mogu li danas spavati kod bake?
(Nepoznat autor)

Ima jedna stvar koju svako jutro zaboravljaš: Jak si, prijatelju! Nećeš vidjeti idealnog života, niti savršenih ljudi. Većinom ti ni vrijeme neće biti naklonjeno. Ali možeš reći sebi: Prošao sam sve bitke prije, pa ću proći i ovu. Ne slušaj ljude koji žele da se bojiš, da sumnjaš, da padaš. Da odustaneš. Postoje na tebi neka krila koja te mogu vinuti visoko. I povezana su s tvojom vjerom u sebe. Dovoljno je da kažeš „Mogu i hoću.“ I sve je drugačije.

Jesi li zbog svega što ti se izdogađalo zaboravio živjeti? Sanjati? Budućnost ima mnogo imena ali najvažnije je ono za koje se ti odlučiš. Nemoj kretati u novi dan, a da nisi donio čvrstu odluku. Svijet je lijep kad iz tebe sija zahvalnost. I ljudi postaju drugačiji kad i ti pokažeš svoje bolje lice. Ima nešto u tome da si jednostavan, prijatelju. I život ti odmah pojednostavni stvari. Guraj naprijed kako god bilo. Život voli jake ljude, a ti si među njima. Znaš li zašto? Zato što si to odlučio.

- Mario Žuvela

Tijelovo

Danas slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili Tijeovo.

Najljepša, najiskrenija, najdublja, najnesebičnija, najpotpunija... priča o ljubavi sazdana je u malom komadiću kruha, hostiji.

Isus u svijetu nije ostavio nekog svog činovnika, osobu za odnose s javnošću ili tajnika da bude u svetohraništu i da sluša naše jadikovke, molitve i zahvale. On sam je prisutan. Sam Bog je prisutan u maloj hostiji. U svakom svetohraništu, bilo gdje na svijetu, prisutan je sam Bog. To nam govori ovaj dan, Tijelovo. Isus je prisutan i ostao je među nama kao što je obećao: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Mt 28,20)

Često nismo toga svjesni i često Isusa u Euharistiji uzimamo zdravo za gotovo. Zahvalimo mu danas što je s nama u Euharistiji, i ako je moguće provedimo vrijeme s njim pred Presvetim.

Stjepan Ivan Horvat

metilda wrote:

Ra wrote:

metilda wrote:Ra

Metka, lijep vikend ti želim. :)

I tebi, Ra.
Kako nisam zaposlena meni je svaki dan i svagdan i blagdan. Malo radim, malo odmorim uz knjigu ili forum, pečem kolače i vrtlarim što su mi najugodniji poslovi. Svaki dan odem na misu pa se i po tome svagdani ne razlikuju od nedjelje. Uživam u životu, ali trebalo je proći puno godina da to naučim. A učim ponešto svaki dan.

Pozdrav i blagoslov!

E tako ću i ja kad odem u mirovinu. I još svašta nešto što stoji po strani i čeka svoj red.   

Od svega navedenog vrtlarenje te džemovi i marmelade su nešto čega se nisam odrekla ni sada, a povremeno čak i stignem nešto od toga vikendom i praznicima. 
Neki dan sam eksperimentirala upravo s jagodama, metvicom, acetobalsamicom i bazgom. Iznenađena sam finoćom okusa te kombinacije. 

Za ostalo mi jednostavno ne ostaje puno vremena. Za sada. 
Ali nije da se žalim jer uživam i sada. Volim svoj posao i ako imam ugodno radno okruženje stvarno ga s guštom radim.
Ali, nije lako biti ni domaćica. 
Ja sam bila samo tri godine i mogu ti reći da mi ta uloga nije bila niti malo laka. 
Bila sam svima cijeli dan na raspolaganju... odvozi, dovozi, serviraj, pospremi, operi, očisti, dodaj, donesi, odnesi, kupi, oboji, zašij, okopaj, pakiraj, raspakiraj, zovi majstora, plaćaj račune i još bezbroj 'nebitnih' poslića koji se nigdje ne mogu zavesti kao posao, ali pojedu i vrijeme i živce i snagu. 

I onda sam upala u prvu zamku za domaćice -postaneš žrtva vlastite obitelji. 
Moji su se svi odreda bili opustili u tolikoj mjeri da sam se osjećala poput sluškinje. Nekako sam ja uvijek bila zadnja za sve, jer su se bili navikli da su oni važniji jer nekud moraju ići, a ja, eto, imam cijeli dan na raspolaganju. Navečer bi svi sjedili i odmarali, a ja sam donosila grickalice, sokiće, skakala na svačiju želju jer sam kao odmarala cijeli dan. 

Druga zamka u koju sam upala je ta što nisam znala tražiti novac za svoje potrebe nego sam čekala da se drugi sjete. 
Je možeš misliti što su se sjetili. 
Meni kao da ništa nije trebalo, jer ne moram na posao, ne moram u školu, ja ne zarađujem, a to što sam radila po cijeli dan po kući i u vrtu nekako nije imalo vrijednost kao kad doneseš novac doma.  

Treća zamka je što sam se ja bila previše opustila. Ono ne idem nikud ne treba mi frizura, ni odjeća, ni kozmetika, ni sve one sitnice koje ženi trebaju kad ide raditi...

I onda sam rekla stop i prihvatila prvi posao koji mi se ponudio. Uhhh kako mi je laknulo. 


Ma sve kućanske poslove radim i sada, ali je drugačije jer uključim i druge, barem u neke poslove koje prije nisu niti pomirisali.

Vjerujem da si ti vremenom izbjegla barem neke od tih nedostataka biti kućanica i da si se izborila za ravnopravno mjesto u obitelji.


Eh, da, blagoslovljeno ti bilo Tijelovo. :)

Ra wrote:
Vjerujem da si ti vremenom izbjegla barem neke od tih nedostataka biti kućanica i da si se izborila za ravnopravno mjesto u obitelji.


Eh, da, blagoslovljeno ti bilo Tijelovo. :)

Hvala Ra. 

Danas je bio bajkovit dan pa od jutros nisam svraćala na forum.

Razmišljam, otkad sam pročitala tvoj post, o svojoj karijeri domaćice i shvatila sam da je imala tri faze. Prva – kad sam rađala djecu i bila godinama na porodiljnom, druga – kad sam istovremeno vodla knjigovodstvo od doma i treća – kad sam ostavila knjigovodstvo i potpuno se posvetila obitelji.  U prvoj fazi sam imala toliko obaveza da nisam imala vremena razmišljati ni o čemu. Ova druga faza, kad sam imala posao, i to moram priznati unosan posao, bila je najteže razdoblje mog života i Bogu hvala da je sad samo daleka uspomena. Tako da mi moja novčana samostalnost baš ništa nije značila u smislu poboljšanja kvalitete života. Treća faza, u kojoj sam sada, divan je dio mog života i zahvalna sam Bogu što me je doveo do nje.

Isto tako sam zahvalna na tome što nisam napravila pogreške koje spominješ. Ili sam imala ludu sreću ili obilje Božjeg blagoslova, moja porodica je uvijek cijenila moj rad bilo na poslu, bilo kućanske poslove koje obavljam. A da to sa strane može izgledati čudno, pokazao mi je moj zet kad je mojoj kćeri rekao da mu je neugodno gledati koliko nastojim svakome ugoditi i da mu se čini da ja služim drugima i ponižavam se. Ja naprotiv u tome potpuno uživam, a ono što on nije primijetio jest ljubav i zahvalnost kojom me svi zbog toga obasipaju, počev od muža, svakog djeteta, a posebno ljubav koju mi on sam pokazuje a da toga nije niti svjestan.   

I zaista je ta uzajamna ljubav i uvažavanje nešto najdragocjenije što imam.  

Isto tako nisam napravila pogrešku mnogih kućanica pa se zapustila. Neću reći da se šminkam jer to nikada nisam radila, ali volim se lijepo obući pa sam i po kući lijepo obučena, a kamoli ne kad izlazim van. A izlazim van svaki dan, prije svega na svakodnevnu večernju misu a nakon mise ostanem, posebno ljeti, u druženju s prijateljima ili s mužem u gradu. Obitelji je simpatična ta moja sklonost lijepoj odjeći pa svako malo dobijem od njih neki poklon koji upotpuni moju garderobu.  

Možda najbolje vidimo svoj život kad nam netko drugi ukaže na sve probleme koje pojedini status donosi. Ne želim reći da u mom životu nema problema, ali ima neka divna sklonost u meni da sve probleme predam u Božje ruke i oni se na neki čudesan način riješe. Možda je to i iskustvo sakupljeno godinama. U svakom slučaju, ja sam izuzetno sretna domaćica, zahvalna na svakom trenutku života, bilo prošlom, bilo sadašnjem i vjerujem da će s približavanjem trenutka sastanka s Vječnim ta sreća samo rasti.  

Želim i tebi svu sreću i Božji blagoslov! Hvala ti što si me posjetila.

Život je jednostavan kad sam urediš granice svog svemira. Kad smjestiš u njega par dobrih ljudi. Na koje se uvijek možeš osloniti. I dopustiš sitnicama da raduju tvoje srce. Kad naučiš čuvati one koje voliš i paziti na one koji vole tebe, shvaćajući to kao najveće umijeće života. Zamiriše život na dobre stvari kad počneš izbjegavati mjesta na koja svi idu, a nekoj tihoj oazi dadeš prednost. I osjetiš koliko duša može uživati kada je u samoći.

Stvarno ne treba mnogo za sreću. Samo prebrisati one stare uvrede koje si davno čuo, laži kojima su te varali, ružna sjećanja zakopana u dnu bića i ljude koji su samo koristili tvoje dobro srce. I početi svoju priču pisati ispočetka. S novom stranicom započeti sve novo. Pozabaviti se malo više svojim snovima. I napraviti predah od svijeta koji uvijek negdje žuri. Tvoje će biti samo ono što si spreman učiniti, za što si se spreman boriti. Iz petnih žila. Iz svega srca. Tada je sav tvoj svemir.

- Mario Žuvela

"Ne možeš se vratiti natrag i promijeniti početak, ali možeš početi tu gdje jesi i promijeniti kraj!"

Clive Staples Lewis

Jednom trebaš ozbiljno shvatiti pitanje tereta kojeg nosiš. Strahovi, brige, problemi od jučer, promašaji? Jesu li vrijedni da ih nosiš i u novi dan? I prljaš ovu ljepotu koja te danas okružuje? Trebaju li ti grčevi koje si jučer imao? Treba li ti stres? Samosažaljenje? Poznaješ li neko mjesto gdje se sve te stvari mogu samo odložiti i otići? Kao jedan nepotreban teret kojega više ne želiš nositi u svoju budućnost? Jer znaš da zaslužuješ bolje.

Jedino mjesto s kojeg ih moraš maknuti su tvoje misli. Kako? Misli danas malo o boljim stvarima. Prisili se na to ako ne ide. Zabavi se sitnicama koje dušu vesele. Pogledaj na one dobre ljude koje je život stavio na tvoj put. Ne dopusti prošlosti da te izjeda. Kao što tjeraš dosadne muhe koje oblijeću tvoju glavu, potjeraj i te misli. Ostavi se tereta koji ti ne treba, problema koje ne možeš riješiti. I živi kao da danas sve započinje. Ako tako uspiješ, vjerojatno i hoće.

- Mario Žuvela

Pisac i pjesnik James K. Flanagan, 3. rujna 2012, neočekivano je umro od srčanog udara. Ali, samo nekoliko mjeseci prije smrti svojim je unučićima od kojih najmlađe imalo pet, a najstarije 11 godina, napisao dirljivo pismo kako bi im prenio ono što je naučio za svog života. Pismo Jamesa K. Flanagana javnosti je predočila njegova kći Rachel. Pismo je oduševilo sve koji su ga pročitali.

“Dragi Ryane, Conore, Brendone, Charlie i Mary Catherine,
Moja mudra i razborita kći Rachel natjerala me da zapišem neke savjete za vas, važne stvari koje sam naučio o životu.
Počinjem ovo pismo 8. travnja 2012., točno na moj 72. rođendan.
1. Svatko od vas Božji je dar vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, posebno kad u vašem životu zapušu hladni vjetrovi sumnje i obeshrabrenja.
2. Ne plašite se nikoga i ničega što vam stoji na putu da svoj život živite punim plućima. Slijedite svoje nade i snove bez obzira na to koliko su teške ili koliko se "drukčije" činile drugima. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebali jer neprestano razmišljaju o tome što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni! Izbjegavajte pesimiste koji slušaju vaše snove i pokušavaju vas obeshrabriti. Učinite to! Najgora stvar u životu je pogledati iza sebe i reći: "Mogao sam, htio sam, trebao sam". Riskirajte i griješite.
3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i žele vas držati u uvjerenju da su iznad svih ostalih. Ne vjerujte im. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i svi mi drugi. Uvijek propitujte autoritete, ali budite oprezni kako će to činiti.
4. Napravite popis stvari koje želite učiniti. Putujte, naučite neku vještinu ili jezik, upoznajte nekog posebnog. Neka lista bude duga i svake godine učinite nešto. Ne odgađajte to za sutra jer to je najsigurniji način da to ne učinite. Ne postoji sutra, ne postoji "pravo" vrijeme, postoji sad.
5. Ne zaboravite staru irsku poslovicu: "Hvalite djecu i ona će cvjetati!"
6. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – posebno slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je naše suosjećanje.
7. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su natjerali ili prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i baš kao što su započeli rat olovkom i papirom, na isti ga način završavaju. Ako su ratovi plemeniti, kako to da ih ne vode vođe koje su ih započele?
8. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije. Nisu im potrebne baterije ili utičnice, svuda mogu s vama.
9. Budite iskreni.
10. Putujte: uvijek, a pogotovo kad ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili kad se stvari "poslože". To se nikada ne događa. Danas izvadite putovnicu.
11. Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, bit će i teških trenutaka, ali posao vam mora biti uživanje. Ne uzimajte poslove samo zbog novca, osakatit će vam dušu.
12. Ne vičite. To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
13. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti “vidjet ćemo” kada želite reći “ne”. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
14. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
15. Živite u skladu s prirodom: izađite na svjež zrak, idite u šumu, u planine, na more, u pustinju. To je važno za vašu dušu.
16. Posjetite Irsku. Tamo je rođena duša vaše obitelji. Posjetite zapad: Roscommon, Clare i Kerry.
17. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.”
18. Budite zahvalni. Stara irska poslovica kaže: "Ovo je dan u našim životima i nikada se neće ponoviti". Svaki dan živite imajući to na umu.

Vaš djed James.