Doživotna robija ili...

Kako sam zadnjih godina češće čula istu izreku od različitih ljudi, nekako mi zaslužuje posebnu temu.

Oženjeni muškarci: "da postanem slobodan više se nikad ne bi ženio..." 

Nisu forma i papir obavezni, pa ipak živimo u društvu gdje to postoji (službeno tagiraš nekog da je tvoj/tvoja...)
Zašto se ne bi ženili ako je vanbračna izjednačena sa bračnom, u stvari svejedno je.

Gledajuć njihove žene primjećujem da su neke ušle u rutinu, neke se bore same sa sobom, neke sa vremenom i prevelikim očekivanjima od sebe i drugih, neke su se pretovarile obavezama (jer one znaju za svoju obitelj najbolje - "helikopter majke"), nekima od njih fali ona životna iskrica - negdje su se putem pogubile, neke se vrte ko hrčci na koloturniku u svakodnevnom životu. Pa se pitam koji je razlog tome, jesu li odustale od sebe/njega, doživljavaju li svoje muževe zdravo za gotovo, utapaju li se u karijeri da ne razmišljaju, koliko stvarno rade svakodnevno na tom odnosu...je li takav brak jedna vrst doživotne robije onda..? 

Meni osobno životarenje i osjećaj zarobljenosti u bilo kom obliku nije nešto što bi mi se sviđalo, možda sam zato u ovom periodu života sama i nisam baš mjerodavna haha Svejedno, bez obzira na negativnosti oko sebe idealistički naivno vjerujem da je moguće dugoročno imati odnos koji je zanimljiv, da nije ubitačan, dosadan i zarobljavajući..šta mislite..

jučer sam gledao na YT neko Pervanovo gostovanje na TV-u prije par godina, i nekako je kroz monolog došao do teme ljubavi, i kako je ljubav većinom upravo žrtva i to je ono što je razlikuje od drugih stanja: strasti, zaljubljenosti, afekcije, simpatiziranja..

kad je ljubav u pitanju, dolazi teret, dolaze situacije kad moraš žrtvovati nešto od sebe, svoje slobodno vrijeme, svoje ciljeve, svoje novce itd- jer želiš sačuvati nešto veće od sebe..

ali to je na kraju i nešto što nas čini višim bićima u odnosu na animalnu prirodu nagona i prohtjeva i djelovanja po vanjskom impulsu, jer imamo osjećaj za savjesnost i unutarnji red, osjećaj za viši red..

danas su generacije sve više razmažene, i ne razumiju žrtvu, i na kraju uvijek biraju sebe, što je isto evolucijski objašnjivo.. no mislim da više gube tom linijom razmišljanja.

venus wrote:Meni osobno životarenje i osjećaj zarobljenosti u bilo kom obliku nije nešto što bi mi se sviđalo, možda sam zato u ovom periodu života sama i nisam baš mjerodavna haha Svejedno, bez obzira na negativnosti oko sebe idealistički naivno vjerujem da je moguće dugoročno imati odnos koji je zanimljiv, da nije ubitačan, dosadan i zarobljavajući..šta mislite..

Znam jedan takav par. Ona mlada, on stariji, ima brak iza sebe, sad je s njom, hodaju, putuju, ne misle se uzimati, ali lipo im... stvar izbora, ali i mogućnosti.

Sve je u biti do toga kaj želiš u životu.

kic wrote:danas su generacije sve više razmažene, i ne razumiju žrtvu, i na kraju uvijek biraju sebe, što je isto evolucijski objašnjivo..  no mislim da više gube tom linijom razmišljanja.

Baš naprotiv, to je retrogradno... Sam si gore reka, distinkcija između ljudske i animalne prirode je požrtvovanost.

AlfaOmega wrote:

kic wrote:danas su generacije sve više razmažene, i ne razumiju žrtvu, i na kraju uvijek biraju sebe, što je isto evolucijski objašnjivo..  no mislim da više gube tom linijom razmišljanja.

Baš naprotiv, to je retrogradno... Sam si gore reka, distinkcija između ljudske i animalne prirode je požrtvovanost.

imaju i životinje osjećaj požrtvovnosti..

u suštini mi smo dio prirode isto tako, dio smo životinjskog carstva, sisavci smo, imamo to animalno u sebi i nije smisao negirati da imamo poriv i poroke, već ih stavit u kontrolu, tako da ne ugrozimo i ne ozljeđujemo sebe i druge oko sebe.. i onda bi ono animalno trebalo služiti intelektu i volju.. i onda se sve slaže, onda smo kao hram, a ne kao neka kućica koja jedva stoji i svaki zid na svoju stranu vuče..

isto je problem kad nema te animalnosti, što se dosta vidi na zapadu najprije baš, jer su previše pripitomili zvijer u sebi i ne štite ono svoje, jer su kroz intelekt prihvatili vrijednosti koje im se nameću kroz medije i ostalo, ne drže do svojih korijena..

i to da uvijek na kraju evolucijski biramo sebe, i svoj komfor, je naljepše prikazano u ovom filmu npr:

The Wisdom of Crocodiles

https://www.imdb.com/title/tt0120894/?ref_=tt_urv

koja je to mudrost krokodila? :))

Ljubav je patnja...
Al za tu patnju i živimo...
Btw. mislim da papir ni ne triba nekome ko se voli...
Sve je stvar dogovora dvi osobe...
;)

Hmmm...ne sviđaju mi se baš izrazi žrtva i patnja za odnos dvoje ljudi. 
Npr. ja sam takva da kad mi je stalo, pa nema toga što bi meni bilo teško za partnera, dakle to je za mene požrtvovnost, u smislu nesebičnosti nekako mi se podrazumijeva da mu i krvi dam ako mu treba. Žrtva mi pari kao da je to ono muka, gazit samog sebe radi drugog, preko volje i k..ca (koji je smisao takve žrtve?). A patnja bi mi bila npr. gubitak te osobe, smrt ili razdvajanje kad se srce razbije u sto milijuna komada pa ga skupljaš s poda. 
Zato sam i otvorila temu, kakav je uopće smisao da se pate i žrtvuju ljudi koji su nesretni u takvim kombinacijama, satirući jedni druge, ko da robijaju, oboje nesretni. Meni to fkt nema smisla, nez..

Patnja je vise figurativan izraz...
Naravno da ću drage volje uradit sve za voljenu osobu...
To se ne triba ni napominjat...
;)

Ma jasno da bi ti..

Dali su mi misliti ljudi u mojoj bližoj okolini koji se osjećaju zarobljeno i kao da su u pat poziciji.

100 ljudi, 100 cudi...
;)

Točno. 

Ipak, ne živimo mi tako različite živote i sva topla voda je već izmišljena i napisana.
Ovu rečenicu da se ne bi više nikad ženili sam čula x puta. To me potaklo na otvaranje teme, taj osjećaj zarobljenosti u braku.

Kic je dobro napisa...
Danas se ljudi prelako odluče na razvod braka, ove mlađe generacije...
Ne daj Boze uložit kakav trud i Pokušat sredit situaciju...
Ne, ne, odma rastava...
Nije ni čudo šta svaki treći brak puca...
;)

Da, slažem se s tim..

nikad ne reci nikad, to više govore iz te situacije u kojoj se nalaze trenutno - u lošoj vezi

inače su ljudi postali u cijelosti situacijski orijentirani, čitav moral im je od situacije do situacije, izbjegavaju sve što je malo teško i zahtijeva neki trud.. a veza uglavnom postaje bolja uz neki trud.

Bravo Kic 

eto, sad kad sam ispao pametan, mogu nastavit lijepit erocke slike

kic wrote:
eto, sad kad sam ispao pametan, mogu nastavit lijepit erocke slike

<3

Dominantni Kic!
:D

Nima celulita, a voli se vezat. Da nije Ava Karabatić? Loviš joj slike na instagramu?

fridrih_niche wrote:

kic wrote:
eto, sad kad sam ispao pametan, mogu nastavit lijepit erocke slike

<3

Dominantni Kic!
:D

hahhah mensčini prije da bi on radije bio vezan i "mučen"   

AlfaOmega wrote:Nima celulita, a voli se vezat. Da nije Ava Karabatić? Loviš joj slike na instagramu?

Avu za predsjednicu