Events
Publications
Latest imagesNino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
Page 1 of 1
Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Eroo 19/10/2019, 20:42
Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
Korejski rat, koji formalno nije okončan, već je samo zamrznut dogovorom o prekidu vatre 1953., odnio je više od tri milijuna života. Zacementirao je hladnoratovsko presijecanje jednog naroda 38. paralelom i od Korejskog poluotoka stvorio globalnu neuralgičnu točku koja je već 66 godina favorit za mjesto izbijanja trećeg svjetskog rata.
Da se u bilo kojem od svih tih desetljeća zamrznutog rata dogodilo da se američki predsjednik sastane sa sjevernokorejskim diktatorom u demilitariziranoj zoni između dvije Koreje i da nakon konstruktivnog razgovora u kojem su dogovorili nastavak dijaloga dvije Koreje zajedno ušetaju u Sjevernu Koreju, dotični bi bio glavni favorit za Nobelovu nagradu za mir.
_____________piše: Nino Raspudić I Večernji list
No, ako se taj američki predsjednik koji je prvi u povijesti stupio na tlo Sjeverne Koreje, i to u prijateljskoj šetnji, zove Donald Trump, na Nobela može zaboraviti. Trump koji je protivnik “multilateralne” oligarhije, složene globalne mreže čije daleke niti prolaze i Švedskom akademijom, ne bi dobio Nobela za mir ni da ujedini dvije Koreje, riješi izraelsko-palestinski sukob ili pomiri Torcidu i vodstvo HNS-a.
Zato je njegov prethodnik Obama svojevremeno dobio bjanko Nobela za mir čim je stupio na dužnost, jer je bio predsjednik po mjeri te ekipe. Opravdao je nagradu za mir tako što je u njegova dva mandata pokrenuto nekoliko ratova te potaknute “obojene revolucije” i “proljeća”, od Sjevera Afrike preko Sirije do Ukrajine, čije posljedice njihovi građani i danas uživaju.
Nobel za mir Obami definitivno je uništio reputaciju te nagrade. To ne znači da je nakon njega, između rutinskog nagrađivanja prigodnih manekena i mezimaca globalne oligarhije, povremeno nisu znali dobiti i neki istinski mirotvorci. Ali ona više nikada neće imati nekadašnju auru i ugled.
Za razliku od Nobela za mir, koji se može dodijeliti i onome koji ništa nije napravio za mir, pa čak i onome koji je proizvodio ratove i nemir, Nobela za književnost se ipak ne može dodijeliti nepismenoj osobi, ili onoj koja još ništa nije napisala. No možda bi u Švedskoj akademiji trebali razmisliti da poput mirovnog Nobela, i onog književnog počnu davati bjanko, politički podobnim mladim piscima, kao obvezu da u budućnosti zapnu i napišu knjige kojima bi je opravdali.
Kroz gotovo cijelo stoljeće Nobelova nagrada za književnost važila je kao neupitna potvrda kanonskog statusa pisaca. Prvi upitnik nad tom književnom nagradom javio mi se kao studentu 1997. kad je Nobelom nagrađen talijanski kazališni pisac i aktivist Dario Fo.
Sjećam se da nam je prof. Mladen Machiedo, veliki hrvatski talijanist, na predavanju tada rekao – da mu je dan ranije netko kazao da napiše dvadeset imena potencijalnih talijanskih dobitnika Nobela, među njima ne bi bio Dario Fo. Razlozi zašto je Fo dobio nagradu nisu do kraja razumljivi, i nisu samo ideološki, jer su na istom spektru bili i Nobelom neovjenčani Umberto Eco ili Antonio Tabucchi.
Kad smo već kod velikih talijanskih pisaca, valja spomenuti kako Nobela nije dobio ni Italo Calvino, koji je istina umro relativno mlad, sa 62. godine, pa su ga možda imali u vidu, ali Sartre ga je dobio s 59, ali je onda odbio nagradu. Ovih dana digla se kuka i motika na dodjelu Nobela za književnost Peteru Handkeu, jer je riječ o velikom poštovatelju Slobodana Miloševića, koji je valjda problematičniji od Staljina i Maoa koji su bili Sartreovi miljenici.
Polemika oko dodjele nekoć ugledne nagrade Handkeu pokrenula je niz pitanja. Dodjeljuje li se ta nagrada za književnosti ili za moral? Je li to dvoje do kraja odvojivo? Može li dio opusa obezvrijediti vrijednost drugog dijela i obratno? Može li dobar pisac biti neupućen, nemoralan ili čak zao čovjek? Ili samo u nekim stvarima intelektualno i emotivno ograničen, možda upravo zato što je fokusiran na svoj svijet i vlastito književno djelo?
Otkud ideja da su veliki pisci nužno moralne vertikale? Književnost se s moralom i politikom može prožimati i pretapati, ovisno od žanra i autora, ali i ne mora, jer onda i ne bi postojala kao posebna domena, sa svojom specifičnom vrijednostima. Zašto se čini samorazumljivim da vrhunski slikar, glazbenik ili centarfor može biti loš čovjek, ali pisac mora u svemu biti mudar i dobar, i nipošto budaletina koje se u jednom trenutku perverzno fiksira na Miloševića kontra cijelog Zapada.
Handke je nesumnjivo izvrstan pisac. Ali da li u svim djelima? Za koji dio opusa su mu dodijelili Nobela, na što se odnosi zasluga da je “istražio perifernost i specifičnost ljudskog iskustva” u nejasnom objašnjenju za dodjelu nagrade? Jer dio njegovog opusa su i loši promiloševićevski pamfleti. No, može li se i kod takvih djela sadržaj potpuno odvojiti od umjetničke forme. Pa reći – ovo je vrhunski pamflet (svejedno promiloševićevski, prohrvatski ili u slavu Majke Tereze), a ovo je slab pamflet?
Što mi uopće očekujemo od pisca? Kakvi su naši velikani? Mjereno s odmakom, ako na trenutak potpuno zažmirimo na njihovo veliko djelo i govorimo o ljudima, mnogi naši velikani se pokazuju kako moralne ništarije.
Što reći za Krležu koji nakon što je strijeljan dr. Đuro Vranešić, koji je u ratu hospitalizacijom u svom sanatoriju na Zelengaju spasio njega i brojne druge lijeve intelektualce i Židove, odlazi na noge onima koji u to vrijeme masovno ubijaju, otimaju imovinu, organiziraju montirane procese, i zahvalno prihvaća krvavu ruku pobjednika, staljinista s kojima bio u sukobu prije rata?
Pretužan je prizor Krleže, u opisu Radovana Ivšića koji ga slučajno sreće 1955. u rovinjskoj luci gdje oznojen, s kuferom nervozno čeka da Tito po njega pošalje brod iz Brijuna koji će ga odvesti na dvor faraona, po kojem za života nazivaju gradove i kojem posvećuju masovne parareligiozne obrede u vidu štafete. Na koncu je Krleža sahranjen na lafetu, uz plotune vojske, kako neka jugo-oficirčina, a ne kao veliki hrvatski književnik koji je bolje pisao nego živio.
Što reći o političkom i moralnom zaokretu Ive Andrića koji je 1941. kako veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u Hitlerovoj Njemačkoj, nazočan u Beču potpisivanju pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, e da bi samo nekoliko godina kasnije, u šestoj deceniji života “otkrio” marksizam, postao član partije, dodvoravao se mladim i obijesnim piscima pobjednicima u vojničkim čizmama Zogoviću i Đilasu, noseći im kao šiparica na potpis neke njihove brošure, što je Zogović, kojem je očito ostao minimum pristojnosti, odbio, dok mu je tada još mladi i neosviješteni Đilas dao autogram o čemu svjedoči u svojoj knjizi “Vlast i pobuna”.
U istoj knjizi Đilas potanko opisuje situaciju iz 1951. kad ga je uplašeni budući Nobelovac kao šefa Agitpropa došao moliti da se s izložbe o obljetnici ustanka 1941. ukloni fotografija na kojoj Andrić u fraku iste te godine stoji iznad Ribbentropa i Cvetkovića dok potpisuju pakt. Kad bi sudili samo po tim epizodama zaključak je – moralni jad i bijeda. Ali što su kolaboracijom sa zločincima dobili? Spasili su kožu i dobili mir i sigurnost. Je li vrijedilo? Vjerojatno jeste, jer su na svom polju mogli činiti dobro.
Ovakve stvari ne trebaju niti mogu potamniti književnu veličinu autora niti spriječiti divljenje njihovom djelu, valja ih znati kako ih se uz književnu vrijednost ne bi poturalo i kako moralne ili političke svjetionike. Jednako tako, to što se Handke neodgovorno i oholo petljao u krvave stvari i davao potporu zločinačkoj politici gonjen nekim vlastitim traumama i kapricioznim fiksacijama, ne znači da njegova druga djela, uglavnom napisana prije tog angažmana, nisu vrijedna i da ih zato ne treba čitati.
Nagrada Švedske akademije je nekada bila jako važna, danas joj je ugled sve niži. Jako su bijesni samo oni koji smrtno ozbiljno drže do Nobelove nagrade, pa su očajni što je dodijeljena Handkeu jer time mu se daje veličina koju ne zaslužuje, a krnji se ugled nagrade koja im je valjda do sada bila neupitna. Pa Handke ne valja, a Nobel valja. No bolje upućenima i manje impresioniranima Švedskom akademijom stvar se čini složenijom.
Rekli bismo – našla krpa zakrpu, kad ne bi bilo svijesti da je nekada Nobel doista bio pouzdan orijentir za uvrštavanje u književni kanon, što ne znači da nije i ranije neke neopravdano zaobilazio, a neke velikodušno uguravao, ali i spoznaje da se Handke ne može u cijelom opusu svesti na apologetiku velikosrpstava pod jugoslavenskom krinkom, već ima i neke važne knjige.
Možda su u Švedskoj akademiji mogli iskoristiti jedan plenkistički zahvat. Uz dodjelu Nobelove nagrade Handkeu trebali su priložiti interpretativnu izjavu kako se nagrada ni u kom slučaju ne dodjeljuje za promiloševićevski dio njegova opusa niti se on njome podržava.
Nagrada utječe na reputaciju dobitnika, ali i dobitnik povratno na reputaciju nagrade. U najmanju ruku kontroverzni Handke dobio je kontroverznu nagradu Švedske akademije, pa je dakle, ona možda ipak završila u pravim rukama
https://poskok.info/nino-raspudic-handkeov-nobel-prava-nagrada-u-pravim-rukama/
Da se u bilo kojem od svih tih desetljeća zamrznutog rata dogodilo da se američki predsjednik sastane sa sjevernokorejskim diktatorom u demilitariziranoj zoni između dvije Koreje i da nakon konstruktivnog razgovora u kojem su dogovorili nastavak dijaloga dvije Koreje zajedno ušetaju u Sjevernu Koreju, dotični bi bio glavni favorit za Nobelovu nagradu za mir.
_____________piše: Nino Raspudić I Večernji list
No, ako se taj američki predsjednik koji je prvi u povijesti stupio na tlo Sjeverne Koreje, i to u prijateljskoj šetnji, zove Donald Trump, na Nobela može zaboraviti. Trump koji je protivnik “multilateralne” oligarhije, složene globalne mreže čije daleke niti prolaze i Švedskom akademijom, ne bi dobio Nobela za mir ni da ujedini dvije Koreje, riješi izraelsko-palestinski sukob ili pomiri Torcidu i vodstvo HNS-a.
Zato je njegov prethodnik Obama svojevremeno dobio bjanko Nobela za mir čim je stupio na dužnost, jer je bio predsjednik po mjeri te ekipe. Opravdao je nagradu za mir tako što je u njegova dva mandata pokrenuto nekoliko ratova te potaknute “obojene revolucije” i “proljeća”, od Sjevera Afrike preko Sirije do Ukrajine, čije posljedice njihovi građani i danas uživaju.
Nobel za mir Obami definitivno je uništio reputaciju te nagrade. To ne znači da je nakon njega, između rutinskog nagrađivanja prigodnih manekena i mezimaca globalne oligarhije, povremeno nisu znali dobiti i neki istinski mirotvorci. Ali ona više nikada neće imati nekadašnju auru i ugled.
Za razliku od Nobela za mir, koji se može dodijeliti i onome koji ništa nije napravio za mir, pa čak i onome koji je proizvodio ratove i nemir, Nobela za književnost se ipak ne može dodijeliti nepismenoj osobi, ili onoj koja još ništa nije napisala. No možda bi u Švedskoj akademiji trebali razmisliti da poput mirovnog Nobela, i onog književnog počnu davati bjanko, politički podobnim mladim piscima, kao obvezu da u budućnosti zapnu i napišu knjige kojima bi je opravdali.
Kroz gotovo cijelo stoljeće Nobelova nagrada za književnost važila je kao neupitna potvrda kanonskog statusa pisaca. Prvi upitnik nad tom književnom nagradom javio mi se kao studentu 1997. kad je Nobelom nagrađen talijanski kazališni pisac i aktivist Dario Fo.
Sjećam se da nam je prof. Mladen Machiedo, veliki hrvatski talijanist, na predavanju tada rekao – da mu je dan ranije netko kazao da napiše dvadeset imena potencijalnih talijanskih dobitnika Nobela, među njima ne bi bio Dario Fo. Razlozi zašto je Fo dobio nagradu nisu do kraja razumljivi, i nisu samo ideološki, jer su na istom spektru bili i Nobelom neovjenčani Umberto Eco ili Antonio Tabucchi.
Kad smo već kod velikih talijanskih pisaca, valja spomenuti kako Nobela nije dobio ni Italo Calvino, koji je istina umro relativno mlad, sa 62. godine, pa su ga možda imali u vidu, ali Sartre ga je dobio s 59, ali je onda odbio nagradu. Ovih dana digla se kuka i motika na dodjelu Nobela za književnost Peteru Handkeu, jer je riječ o velikom poštovatelju Slobodana Miloševića, koji je valjda problematičniji od Staljina i Maoa koji su bili Sartreovi miljenici.
Polemika oko dodjele nekoć ugledne nagrade Handkeu pokrenula je niz pitanja. Dodjeljuje li se ta nagrada za književnosti ili za moral? Je li to dvoje do kraja odvojivo? Može li dio opusa obezvrijediti vrijednost drugog dijela i obratno? Može li dobar pisac biti neupućen, nemoralan ili čak zao čovjek? Ili samo u nekim stvarima intelektualno i emotivno ograničen, možda upravo zato što je fokusiran na svoj svijet i vlastito književno djelo?
Otkud ideja da su veliki pisci nužno moralne vertikale? Književnost se s moralom i politikom može prožimati i pretapati, ovisno od žanra i autora, ali i ne mora, jer onda i ne bi postojala kao posebna domena, sa svojom specifičnom vrijednostima. Zašto se čini samorazumljivim da vrhunski slikar, glazbenik ili centarfor može biti loš čovjek, ali pisac mora u svemu biti mudar i dobar, i nipošto budaletina koje se u jednom trenutku perverzno fiksira na Miloševića kontra cijelog Zapada.
Handke je nesumnjivo izvrstan pisac. Ali da li u svim djelima? Za koji dio opusa su mu dodijelili Nobela, na što se odnosi zasluga da je “istražio perifernost i specifičnost ljudskog iskustva” u nejasnom objašnjenju za dodjelu nagrade? Jer dio njegovog opusa su i loši promiloševićevski pamfleti. No, može li se i kod takvih djela sadržaj potpuno odvojiti od umjetničke forme. Pa reći – ovo je vrhunski pamflet (svejedno promiloševićevski, prohrvatski ili u slavu Majke Tereze), a ovo je slab pamflet?
Što mi uopće očekujemo od pisca? Kakvi su naši velikani? Mjereno s odmakom, ako na trenutak potpuno zažmirimo na njihovo veliko djelo i govorimo o ljudima, mnogi naši velikani se pokazuju kako moralne ništarije.
Što reći za Krležu koji nakon što je strijeljan dr. Đuro Vranešić, koji je u ratu hospitalizacijom u svom sanatoriju na Zelengaju spasio njega i brojne druge lijeve intelektualce i Židove, odlazi na noge onima koji u to vrijeme masovno ubijaju, otimaju imovinu, organiziraju montirane procese, i zahvalno prihvaća krvavu ruku pobjednika, staljinista s kojima bio u sukobu prije rata?
Pretužan je prizor Krleže, u opisu Radovana Ivšića koji ga slučajno sreće 1955. u rovinjskoj luci gdje oznojen, s kuferom nervozno čeka da Tito po njega pošalje brod iz Brijuna koji će ga odvesti na dvor faraona, po kojem za života nazivaju gradove i kojem posvećuju masovne parareligiozne obrede u vidu štafete. Na koncu je Krleža sahranjen na lafetu, uz plotune vojske, kako neka jugo-oficirčina, a ne kao veliki hrvatski književnik koji je bolje pisao nego živio.
Što reći o političkom i moralnom zaokretu Ive Andrića koji je 1941. kako veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u Hitlerovoj Njemačkoj, nazočan u Beču potpisivanju pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, e da bi samo nekoliko godina kasnije, u šestoj deceniji života “otkrio” marksizam, postao član partije, dodvoravao se mladim i obijesnim piscima pobjednicima u vojničkim čizmama Zogoviću i Đilasu, noseći im kao šiparica na potpis neke njihove brošure, što je Zogović, kojem je očito ostao minimum pristojnosti, odbio, dok mu je tada još mladi i neosviješteni Đilas dao autogram o čemu svjedoči u svojoj knjizi “Vlast i pobuna”.
U istoj knjizi Đilas potanko opisuje situaciju iz 1951. kad ga je uplašeni budući Nobelovac kao šefa Agitpropa došao moliti da se s izložbe o obljetnici ustanka 1941. ukloni fotografija na kojoj Andrić u fraku iste te godine stoji iznad Ribbentropa i Cvetkovića dok potpisuju pakt. Kad bi sudili samo po tim epizodama zaključak je – moralni jad i bijeda. Ali što su kolaboracijom sa zločincima dobili? Spasili su kožu i dobili mir i sigurnost. Je li vrijedilo? Vjerojatno jeste, jer su na svom polju mogli činiti dobro.
Ovakve stvari ne trebaju niti mogu potamniti književnu veličinu autora niti spriječiti divljenje njihovom djelu, valja ih znati kako ih se uz književnu vrijednost ne bi poturalo i kako moralne ili političke svjetionike. Jednako tako, to što se Handke neodgovorno i oholo petljao u krvave stvari i davao potporu zločinačkoj politici gonjen nekim vlastitim traumama i kapricioznim fiksacijama, ne znači da njegova druga djela, uglavnom napisana prije tog angažmana, nisu vrijedna i da ih zato ne treba čitati.
Nagrada Švedske akademije je nekada bila jako važna, danas joj je ugled sve niži. Jako su bijesni samo oni koji smrtno ozbiljno drže do Nobelove nagrade, pa su očajni što je dodijeljena Handkeu jer time mu se daje veličina koju ne zaslužuje, a krnji se ugled nagrade koja im je valjda do sada bila neupitna. Pa Handke ne valja, a Nobel valja. No bolje upućenima i manje impresioniranima Švedskom akademijom stvar se čini složenijom.
Rekli bismo – našla krpa zakrpu, kad ne bi bilo svijesti da je nekada Nobel doista bio pouzdan orijentir za uvrštavanje u književni kanon, što ne znači da nije i ranije neke neopravdano zaobilazio, a neke velikodušno uguravao, ali i spoznaje da se Handke ne može u cijelom opusu svesti na apologetiku velikosrpstava pod jugoslavenskom krinkom, već ima i neke važne knjige.
Možda su u Švedskoj akademiji mogli iskoristiti jedan plenkistički zahvat. Uz dodjelu Nobelove nagrade Handkeu trebali su priložiti interpretativnu izjavu kako se nagrada ni u kom slučaju ne dodjeljuje za promiloševićevski dio njegova opusa niti se on njome podržava.
Nagrada utječe na reputaciju dobitnika, ali i dobitnik povratno na reputaciju nagrade. U najmanju ruku kontroverzni Handke dobio je kontroverznu nagradu Švedske akademije, pa je dakle, ona možda ipak završila u pravim rukama
https://poskok.info/nino-raspudic-handkeov-nobel-prava-nagrada-u-pravim-rukama/
_________________
Fortitude is the marshal of thought, the armor of the will, and the fort of reason.
(Francis Bacon)
Eroo- Posts : 74874
2016-07-22
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Eroo 19/10/2019, 20:43
Tako nekako.
_________________
Fortitude is the marshal of thought, the armor of the will, and the fort of reason.
(Francis Bacon)
Eroo- Posts : 74874
2016-07-22
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Ringo10 20/10/2019, 06:31
MA ovaj Raspudić u posljednje vrijeme previše pametuje. U ovom tekstu nije uopće jasno šta on zastupa i šta hoće i šta neće.
Ovdje je on udrobio svega i svačega i sve mu je zbrkano. Valjda hoće reći da je ta nagrada toliko kompromitirana da nije čudo što je dobija jedan HAndke koji je kao veliki štovatelj Slobodana Miloševića i da je nagrada obezvrijeđena i da je normalno da jednu takvu nagradu dobije jedan Handke.
JA ne znam za što je Handke dobio Nobela ali to vjerojatno nije zbog njegovog stava prema Miloševiću.
On je ovdje umiješao i Obamu, i Andrića i Krležu i Zogovića i Đilasa i pitajboga dragoga koga sve ne ...
Gluposti. Vala sere ga i Raspudić.
Bolje bi bilo da se drži onoga što mu najbolje ide a to je Bosna i Hercegovina i odnosi u njoj.
I kad već voli da pametuje bolje da se aktivno ujključio u politički život BiH Hrvata i u borbu za njihov bolji status i položaj.
Umjesto što sjedi u Zagrebu i palamudi.
Ovako, samo isprazno kvaziintelektualno izdrkavanje.
Ovdje je on udrobio svega i svačega i sve mu je zbrkano. Valjda hoće reći da je ta nagrada toliko kompromitirana da nije čudo što je dobija jedan HAndke koji je kao veliki štovatelj Slobodana Miloševića i da je nagrada obezvrijeđena i da je normalno da jednu takvu nagradu dobije jedan Handke.
JA ne znam za što je Handke dobio Nobela ali to vjerojatno nije zbog njegovog stava prema Miloševiću.
On je ovdje umiješao i Obamu, i Andrića i Krležu i Zogovića i Đilasa i pitajboga dragoga koga sve ne ...
Gluposti. Vala sere ga i Raspudić.
Bolje bi bilo da se drži onoga što mu najbolje ide a to je Bosna i Hercegovina i odnosi u njoj.
I kad već voli da pametuje bolje da se aktivno ujključio u politički život BiH Hrvata i u borbu za njihov bolji status i položaj.
Umjesto što sjedi u Zagrebu i palamudi.
Ovako, samo isprazno kvaziintelektualno izdrkavanje.
Ringo10- Posts : 21563
2015-09-24
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Eroo 20/10/2019, 10:38
Tekst jest malo poduži, možda je zbog toga nejasan. 
_________________
Fortitude is the marshal of thought, the armor of the will, and the fort of reason.
(Francis Bacon)
Eroo- Posts : 74874
2016-07-22
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by prckov 20/10/2019, 15:48
cuj ovog somaRingo10 wrote:MA ovaj Raspudić u posljednje vrijeme previše pametuje. U ovom tekstu nije uopće jasno šta on zastupa i šta hoće i šta neće.
Ovdje je on udrobio svega i svačega i sve mu je zbrkano. Valjda hoće reći da je ta nagrada toliko kompromitirana da nije čudo što je dobija jedan HAndke koji je kao veliki štovatelj Slobodana Miloševića i da je nagrada obezvrijeđena i da je normalno da jednu takvu nagradu dobije jedan Handke.
JA ne znam za što je Handke dobio Nobela ali to vjerojatno nije zbog njegovog stava prema Miloševiću.
On je ovdje umiješao i Obamu, i Andrića i Krležu i Zogovića i Đilasa i pitajboga dragoga koga sve ne ...
Gluposti. Vala sere ga i Raspudić.
Bolje bi bilo da se drži onoga što mu najbolje ide a to je Bosna i Hercegovina i odnosi u njoj.
I kad već voli da pametuje bolje da se aktivno ujključio u politički život BiH Hrvata i u borbu za njihov bolji status i položaj.
Umjesto što sjedi u Zagrebu i palamudi.
Ovako, samo isprazno kvaziintelektualno izdrkavanje.
i ovo nekog naziva glupim
prckov- Posts : 34127
2014-04-19
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Maggie19 20/10/2019, 16:07
Dobar Ninov tekst.
_________________
Learn what is to be taken seriously and laugh at the rest.
Maggie19- Posts : 6791
2019-01-30
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by prckov 20/10/2019, 16:15
jedan od boljih sto sam ja citoMaggie19 wrote:Dobar Ninov tekst.
prckov- Posts : 34127
2014-04-19
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by darth_vader 20/10/2019, 16:39
Najveća nepravda je napravljena zapravo prema Adolfu, ali to bi se moglo i posthumno dodijeliti...
darth_vader-
Posts : 19695
2014-04-17
Age : 45
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Ringo10 20/10/2019, 16:46
Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.Maggie19 wrote:Dobar Ninov tekst.
Ringo10- Posts : 21563
2015-09-24
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by prckov 20/10/2019, 16:51
tebi?Ringo10 wrote:Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.Maggie19 wrote:Dobar Ninov tekst.
prckov- Posts : 34127
2014-04-19
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Ringo10 20/10/2019, 16:53
Jesam li ja tebe nesto pitao debilu?prckov wrote:tebi?Ringo10 wrote:Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.Maggie19 wrote:Dobar Ninov tekst.
Ringo10- Posts : 21563
2015-09-24
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by prckov 20/10/2019, 16:57
imam bolju ideju idioteRingo10 wrote:Jesam li ja tebe nesto pitao debilu?prckov wrote:tebi?Ringo10 wrote:Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.Maggie19 wrote:Dobar Ninov tekst.
nece tekst pobjec
procitaj ga ako treba 100 puta I mozda onda skuzis nekog kurca
sumnjam I tad ali vrijedi pokusat
prckov- Posts : 34127
2014-04-19
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by Ringo10 20/10/2019, 17:02
A sto si ti toliko glup?prckov wrote:imam bolju ideju idioteRingo10 wrote:Jesam li ja tebe nesto pitao debilu?prckov wrote:tebi?Ringo10 wrote:Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.Maggie19 wrote:Dobar Ninov tekst.
nece tekst pobjec
procitaj ga ako treba 100 puta I mozda onda skuzis nekog kurca
sumnjam I tad ali vrijedi pokusat
Mislim, ja razumijem da se neko rodi glup i da ne moze iz svoje koze glupana ali ti ga bas pretjera.
Eto Nino se naso da pametuje o odluci Nobelovog komiteta kao da je to prva problematicna odluka te institucije.
Nino bi trebao da se angazira u politici BiH Hrvata umjesto da pametuje jer ovaj svijet je malo drukciji i suroviji od percepcija nabijedjenih filozofa i njihovog moralizatorskog palamudjenja.
Hrvatima u BiH treba ljudi pametnih koji bi mogli i da se angaziraju za dobro svog naroda umjesto sto sjede u Zagrebu, mrse muda i seru kvake o nebitnim stvarima.
Ringo10- Posts : 21563
2015-09-24
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by prckov 20/10/2019, 17:13
nesto tako ko tiRingo10 wrote:prckov wrote:imam bolju ideju idioteRingo10 wrote:Jesam li ja tebe nesto pitao debilu?prckov wrote:tebi?Ringo10 wrote:
Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.
nece tekst pobjec
procitaj ga ako treba 100 puta I mozda onda skuzis nekog kurca
sumnjam I tad ali vrijedi pokusat
Hrvatima u BiH treba ljudi pametnih koji bi mogli i da se angaziraju za dobro svog naroda
prckov- Posts : 34127
2014-04-19
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by FRANK 20/10/2019, 22:57
Da je srece i pravde taj velikan i spasitelj europe bi imao ne samo nobela vec i nagradu koja bi nosila Njegovo imejasambrend wrote:Najveća nepravda je napravljena zapravo prema Adolfu, ali to bi se moglo i posthumno dodijeliti...
_________________
"Juventus je uvijek bio primjer za moj Manchester United. Puštao sam svojim igračima video snimke Lippijevog Juventusa i govorio im da ne gledaju taktiku i tehniku jer smo i mi to imali, već da gledaju na želju za pobjedom koju su posjedovali Lippijevi igrači, i da se tome posvete." - Sir Alex Ferguson.
FRANK- Posts : 19986
2015-09-13
Re: Nino Raspudić: Handkeov ‘Nobel’ prava nagrada u pravim rukama?
by vuksadinare 21/10/2019, 09:39
naravno da se treba angazirati..i angazira se..ali ne moze primisirati vlasti....jer je to rezervirano zna se za koga...Ringo10 wrote:A sto si ti toliko glup?prckov wrote:imam bolju ideju idioteRingo10 wrote:Jesam li ja tebe nesto pitao debilu?prckov wrote:tebi?Ringo10 wrote:
Dobro hajde recim sta je u tom tekstu dobro. Objasni.
nece tekst pobjec
procitaj ga ako treba 100 puta I mozda onda skuzis nekog kurca
sumnjam I tad ali vrijedi pokusat
Mislim, ja razumijem da se neko rodi glup i da ne moze iz svoje koze glupana ali ti ga bas pretjera.
Eto Nino se naso da pametuje o odluci Nobelovog komiteta kao da je to prva problematicna odluka te institucije.
Nino bi trebao da se angazira u politici BiH Hrvata umjesto da pametuje jer ovaj svijet je malo drukciji i suroviji od percepcija nabijedjenih filozofa i njihovog moralizatorskog palamudjenja.
Hrvatima u BiH treba ljudi pametnih koji bi mogli i da se angaziraju za dobro svog naroda umjesto sto sjede u Zagrebu, mrse muda i seru kvake o nebitnim stvarima.
vuksadinare- Posts : 99144
2015-09-08
Sponsored content
Similar topics» Nagrada za otkriće u liječenju raka u rukama Hrvatice
» Nino Raspudic o eventualnim koalicijama
» Nino Raspudić:Otkud više Juga?
» Selak Raspudić:'Nino i ja smo značajno osiromašili od kad smo u politici'
» Nino Raspudić – Gretenizam – zadnji stadij kapitalizma
» Nino Raspudic o eventualnim koalicijama
» Nino Raspudić:Otkud više Juga?
» Selak Raspudić:'Nino i ja smo značajno osiromašili od kad smo u politici'
» Nino Raspudić – Gretenizam – zadnji stadij kapitalizma
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum