Caffe Venus :P

Cipelice lutalice

Dobro jutro svima.
Jedva stigla kavu popit.
Picim na bus.

Ja kavu,djeci užinu za školu i put u školu spremila,sredila se za posao,kasnije pakovanjeeeeee!

Isuse roknila ispit kao nikada

Položit ćeš drugi puta

jemu misa

Hocu. Znala sam da necu proci...



Citala sam nesto o sophiji loren i krenula plakat... Pms ostro napada

Nisam dugo plakala. 
Otkad sam bila u kinu, gledala Liona ..

Ja sam prije redovito plakala....sad već dugo više ne....na filmove i videa se znam rasplakati....

Kavica pa završavam pakovanje.....

Meni inace plakanje pomaze da se maknem od stresa. I setnje u prirodi.

Zagy kad cemo ja i ti se naci

kada se dogovorite

Ti neces sa nama

Kad se dogovorimo

Dođi sad u Vk

bliži joj Beč :^0

Imala sam u prošlosti dečka forumaša. Jezik ko mačeta i zao, a u nutrini blag i nježan. Na forumu kočijaškim rječnikom glumatao veličinu, a u rl je bio vrlo inteligentan, tih, zabavan, ponekad malo seljačkih fora pa sam se ja povremeno sprdajuć zabavljala   što naravno isto nije lijepo. Nismo opstali iz razloga što smo imali sasvim oprečna razmišljanja o životu, a i životne ciljeve. Ja sam priželjkivala stabilnog i posloženog muškarca, valjda jer ja tada sama nisam bila takva, pa rekoh ajde da bude bar jedan od nas bude   Zbog par njegovih neljubavnih eskapada u našim susretima uživo zaključila sam da s njim ne želim biti u vezi, odnosno, ako se ja ne osjećam poštovano onda veza za mene ni nema smisla.
Moj problem sada je u tome što sebe povremeno zateknem kako čitam njegove postove. Prilično je manipulativan u želji da bude faca pa prepričava povremeno čak i neke naše događaje koje spretno ubacuje u druge kontekste, što naravno moje precizno oko uhvati. Što je najbolje od svega, osjećam da me voli srcem, dok su mu um i jezik u kontri sa srcem. Da bi mu bilo lakše, stvorio si je konstrukciju koja njemu drži vodu u kojoj je on sam sebi robin hood. Odlučila sam da njegove postove više neću čitati, jer se osjećam kao da me prilikom čitanja uvlači u tu svoju igraonicu. Srećom piše na drugom forumu. Zaključak ovog je da prošlost treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto.
Kaj vi mislite..

proslost treba ostavit gdje joj je mjesto, no poriv da prckamo po njoj je postojan sve dok nismo u sebi presjekli konac koji nas s njom veze

no, ima i znatizelja svoje prste u tome ... ti mi djelujes kao osoba koja voli zavirit svugdje (ne nuzno lose) - cisto informacije radi :D

al opet, za neke ljude smo znatizeljniji nego za druge, zar ne ? :)

Meni je npr. Znatiželja važan dio mene i volim ju....neke stvari iz prošlosti zasvrbe sa vremena na vrijeme kao i svaka nazovimo ju ranica....to što se ja sjetim nekih stvari i posvetim im nešto svojih misli i vremena je za mene kao neka rana koja prolazi i zasvrbi sa vremena na vrijeme....dođe i prođe...bitno je ostati postojan i znati gdje ideš i šta ti je bitno....

Rana, krasta, češkanje, guljenje, rana, krasta,...meni je to nezacijeljenost i ne sviđa mi se to. Želim to ostaviti iza, u dobro pospremljenoj ladici.