Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"

Priča o razvoju atomskoga oružja počela je 17. siječnja 1950. godine kada je održan sastanak Edvarda Kardelja i tada tek imenovanoga direk­tora instituta u Vinči, Steve Dedijera. Prvi korak na tom planu bilo je povezivanje tada takoder tek osnovanih instituta u Zagrebu „Ruder Boš­ković" i Ljubljani „Jozef Štefan". Stupilo se u kontakt s Norvežanima koji su na početku bili glavni partneri u projektu.

2219 pregleda







Foto: Wikimedia


Autor:
Vojna povijest

Što se tiče razvoja jugoslavenske atomske bom­be, sve do 1988. godine, postojala su dva para­lelna nuklearna programa: „Program A" — ra­zvoj atomskoga oružja te „Program B" — koji je bio namijenjen mirnodopskoj upotrebi nukle­arne energije, (sadržavao je 11 projekata od kojih su svi bili u službi izrade atomskoga oružja) ta­koder, trebao je opskrbiti fuzijskim materija­lom „Program A". Glavni projekti „Programa A" bili su projektiranje i razvoj kemijskoga vi­sokoeksplozivnog punjenja za fuzijsku bom­bu implozijskoga tipa, proizvodnja nuklear­nih sastavnica bombe uključujući i neutronski detonator koji će pokrenuti lančanu reakciju, planiranje i izvodenje eksperimenata (izuzev nuklearnim eksplozivom), računalna simulaci­ja nuklearnih procesa za različite oblike i sasta­ve bombi i istraživačke studije različitih vidova podzemnih atomskih eksperimenata.

Priča o razvoju atomskoga oružja počela je 17. siječnja 1950. godine kada je održan sastanak Edvarda Kardelja i tada tek imenovanoga direk­tora instituta u Vinči, Steve Dedijera. Prvi korak na tom planu bilo je povezivanje tada takoder tek osnovanih instituta u Zagrebu „Ruder Boš­ković" i Ljubljani „Jozef Štefan". Stupilo se u kontakt s Norvežanima koji su na početku bili glavni partneri u projektu. Uz priču o jugosla­venskom samoupravijanju i slobodnoj radnič­koj klasi, plasirana im je i želja za istraživanja u oblasti atomske energije. 1953. planirana je nabavka 10 tona teške vode i sredinom godine, Dedijer potpisuje ugovor s norveškom tvrtkom „Hidro-elektrik" oko kupovine prvih 5 tona. Arnerikanci početkom 1954. godine, na osnovi analize obavještajnih podataka, shvaćaju šta se dogada i da je krajnji cilj projekta razvoj atom­skoga oružja. Početkom 1955. godine nadlež­nost nad razvojem preuzima Savezna komisija za nuklearnu energiju, kojom je rukovodio Aleksandar Ranković. 1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage, a po­četkom 1959. Rusi isporučuju istraživački reak­tor snage 6,5 MW. Projekt ide dalje i početkom 1960. godine potpisuje se sporazum s norveš­kom tvrtkom „Noratom" o izgradnji tvornice za preradu plutonija, a 1962. godine stižu planovi tvornice izrađeni po uzoru na njihovu tvornicu u Kjelleru. Tvornica je trebala biti izgradena u blizini Vinče, ali je na političkom vrhu donese­na odluka da se cijeli projekt zaustavi.
U svibnju 1974. godine Indija je izvršila prvu probu nuklearnoga oružja i već u Iipnju održan je prvi sastanak u Generalštabu JNA kojemu su prisustvovali direktori istraživačkih centa­ra, vojske i KOS-a, gdje im je priopćena odluka o nastavku razvoja atomskoga oružja u zemlji. Drugi sastanak održan je u Titovoj vili „Moro­vić" krajem prosinca, na kojem su razmatrani načini prikrivanja razvoja atomskoga oružja. U ožujku 1977. godine prvi se put oglašava i JNA oko mogućnosti preispitivanja stavova vezanih za nuklearno oružje. Tada nas Amerikanci stav­ljaju na emu listu sumnjivih zemalja koje ima­ju mogućnosti i ambicije razvijanja atomskoga oružja. Na listi su se pored nas nalazili i Izrael, Južnoafrička Republika, Južna Koreja i Tajvan. Bilo je pritisaka s njihove strane da se usposta­vi stroži nadzor nad preradom istrošenoga go­riva iz atomske elektrane „Krško". Time je do­nekle i usporen plan razvoja oružja. Medutim, dolaskom admirala Branka Mamule na mjesto saveznoga sekretara za narodnu obranu 1985. godine razvoj se pojačava.
Glavni poslovi na razvoju nuklearnoga oruž­ja bili su smješteni u Vinči „Vojnotehničkom institutu". U Vinči se trebao izgraditi reaktor za preradu, odnosno proizvodnju plutonija, i vršiti proizvodnju uranijskoga goriva. U in­stitutu „Ruđer Bošković" rađeno je na razvo­ju neutronske sastavnice plutonijske implo­zijske bombe (upaljač). Razvoj je završen, ali nikada nije izrađen prototip. Kasnije se pri­čalo da se uz pomoć sarajevskoga „Energoin­vesta" u institutu „Ruder Bošković" radilo na mogućnostima prerade nuklearnoga otpa­da i da je razvoj uređaja za proizvodnju teške vode povjeren institutu za toplinsku i nuklear­nu energiju u sastavu „Energoinvesta". Inače, „Energoinvest" se između ostaloga bavio i pro­izvodnjom parogeneratora koji su isporučiva­ni za sovjetske reaktore. U Ljubljanskom „Jozef Štefan" radeno je na vanjskom izgledu bombe. Po projektima, trebala je budi sličnoga izgle­da kao i američka bomba bačena na Nagasaki. Samo za opremanje instituta u Beogradu, Za­grebu i Ljubljani, u razdoblju izmedu 1948,- 1953. godine, uloženo je oko 35 mil. dolara. Dobar dio jugoslavenskoga budžeta utrošen je i na ulaganja u istraživanje i iskorištavanje rude urana.
Navodno je 1953. godine, kada je potpisan ugo­vor s Norvežanima oko nabavke prve količine teške vode, prokrijumčarena i manja količina visoko obogaćenoga urana iz Kjellera. Intenziv­no je radeno i na ispitivanju sastava zemljišta u SFRJ. Čini se da je negdje u Bosni pronade­na ruda urana, no kasnije je donesen zaključak da je ipak jeftinije kupiti rudu urana u inozem­stvu (točnije od Rusije) nego pokrenuti vlastitu proizvodnju.
Program razvoja nukleamoga oružja konačno je završen u srpnju 1987. godine. Tada je na sa­stanku direktora nuklearnih instituta održano­ga u zgradi VTI rečeno: „Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku o obustavljanju programa ra­zvoja nuklearnog oružja".


http://vojnapovijest.vecernji.hr/jugoslavensko-nuklearno-oruzje-1031660

Znači od 1950 do 1987. Potrošeni milijuni rezultat 0. Tako to radi komunistička partija SFRJ.

to je bila moćna država, pogle ove3 sitne nasljednice

Ma jebeno močna. 3 vojna sila europe kaj ne ?  Kojoj su 3 mjeseca trebala da osvoji grad veličine Dubrave.

Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).

RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).

Koju su gradili stranci.

epikur37 wrote:to je bila moćna država, pogle ove3 sitne nasljednice

Pa svakako močnija od owe tri koje se nemogu dogoworit da zajednički izbjegliće podawe u čaši wode.

zgdosada wrote:

RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).

Koju su gradili stranci.

E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.

1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage. Znači, Vinča, selo na Dunavu, je trebalo bit jugoslavenska Dimona? Bedast plan, jer lokacija je očajno loša.

Eva wrote:1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage. Znači, Vinča, selo na Dunavu, je trebalo bit jugoslavenska Dimona? Bedast plan, jer lokacija je očajno loša.

A jedino je bitno da imaš rijeku da ugasip reaktor ako nešto krene krivo ;).

zgdosada wrote:

RayMabus wrote:

zgdosada wrote:

RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).

Koju su gradili stranci.

E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.

Hrvatska i Slovenija 1970. sklopile su sporazum o izgradnji nuklearne elektrane kod mjesta Krško u Sloveniji. U kolovozu1974. investitori su sklopili ugovor o nabavi opreme i gradnji nuklearne elektrane snage s američkim poduzećem Westinghouse Electric Corporation, projektant je bilo poduzeće Gilbert Associates Inc., izvođači radovi bila su domaća poduzeća Gradis i Hidroelektra, a montažu su obavili Hidromontaža, Rusimir Vojinovic(Yugoslavia) i Đuro Đaković. ^[2]

Lažeš. 1970. Hrvatska nije ni postojala.

marcus-t wrote:

zgdosada wrote:

RayMabus wrote:

zgdosada wrote:

RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).

Koju su gradili stranci.

E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.

Hrvatska i Slovenija 1970. sklopile su sporazum o izgradnji nuklearne elektrane kod mjesta Krško u Sloveniji. U kolovozu1974. investitori su sklopili ugovor o nabavi opreme i gradnji nuklearne elektrane snage s američkim poduzećem Westinghouse Electric Corporation, projektant je bilo poduzeće Gilbert Associates Inc., izvođači radovi bila su domaća poduzeća Gradis i Hidroelektra, a montažu su obavili Hidromontaža, Rusimir Vojinovic(Yugoslavia) i Đuro Đaković. ^[2]

Lažeš. 1970. Hrvatska nije ni postojala.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatska

Zatp i pričaš gluposti kakve pričaš kada osnovne stvari iz povijesti vlastite države naučio nisi.

Dva programa cijepanja atoma a ostvarili onaj treci, cijepanja drzave.