Obljetnica napada na slavonsko selo Ćelije koje je prvo spaljeno u Domovinskom ratu 7.7.1991

Malo hrvatsko i slavonsko selo Ćelije koje bilo atipicno s obzirom na manji broj stanovnika za slavonska sela koja su rijetko brojila manje od tisucu stanovnika a Ćelije su po popisu stanovnistva imale oko 400 stanovnika  nalazile su se nedaleko od osijeka blizu osjeckog aerodroma.Bilo je vecinom okruzeno srpskim selima poput Pacetina,Palace,Bobote,Vere i samim time predstavljalo problem u olanovima velikosrpskih planera.Ovo selo su kolonizirali poslije drugog svjetskog rata Hrvati porijeklom iz hrvatskog zagorja(vecinom) i dalmacije uz nesto domicilnog stanovnistva.Jos 1990 godine ovo ej selo prakticno doslo u okrozunej srpskih ekstremista iz okolnih sela nakon pobjede hdz-a na prvim visestranackim izborima gdje je HDz uvjerljivo pobjedio i u Celijama sa preko 90%.Vec nakon prvih izbora uslijedile su provokacije srpskih ekstremista iz okolnih sela a one su se manifestirale u prijetnjama stanovnicima celija poput retorickih,cestim prolascima vozila u kojem su bili srpski ekstremisti kroz Celije podizanjem tri prsta,pustanjem glasne muzike iz auta u kojem su dominirale procetnicke pjesme,srpskim zastavama kojima se mahalo iz vozila sve do i onih najekstremnijih provokacija poput pucanaj iz pistolja u zrak pa i do pucanja narocito u nocnim satima po obiteljskim kucama..kasnije je bacan i dinamit i druge eksplozivne naprave.Sve je to nagnalo stanovnistvo Ćelija da jos 1990 zatraze pomoc od policijske uprave u Osijeku da osnuju privremenu PP u celijama ili da posalju određeni broj redarstvenika da budu prisutni u selu.no ova molba nije uslisena u 1990 godini vec su slane policijske ophodnje u Celije no to nije puno pomoglo vec je intezitet provokacija jacao kako se blizio kraj 1990 a pojacavao nastupom 1991.Tako vec u veljaci 1991 doslo ej do najozbiljnijeg incidenta u celijama kada su nepoznata lica a najvjerojatnije srpski ekstremisti pa i teroristi tijekom noci sa 26 na 27.2.1991 bacili dvije rucne bombe u centru Celija na kucu jednog od celnika hdz-a iz Celija,a iste noci nepoznati pocinitelji na ulazu u Celije iz smjera Bobote su iscrtali prijetece grafite stanovnicima Celija.Provokacije i napadi su se pojacali dolaskom proljeca 1991 kada se i na podrucju Celija pojavljuju i prve naoruzane grupe ekstremista koje su dosle iz Srbije a i naoruzani su i domaci srbi koji postavljaju barikade na prometnicama oko Celija a koje vode prema srpskim selima Bobota,Pačetin,Palača te sve vise dolazi i do oruzanih provokacija i napada poput pucanaj iz oruzja prema stambenim i gospodarskim objektima u Celijama.Hrvatima Celiaj niej preostalo nista drugo nego da se samoorganiziraju i pocnu drzati straze po selu.Naoruzano je bilo tek nekoliko mjestana i to mahomsa lovackim oruzjem i osobnim naoruzanjem poput psitolja.Ipak grupa stanovnika celija je opet uputilo zahtjev osjeckoj PP da se u celijama osnuje policijska ispostava ili poslaju redarstvenici sto je ucinjeno tijekom svibnja 1991.

dolaskom dvadesetak redarstvenika u Celije krajem svibnja 1991 koji su se smjestili u obiteljsku kucu u centru sela izazvalo je srpske ekstremiste i paravojne skupine u okolnim srpskim selima da pojacaju provokacije i napade kako na Celije tako i na stanovnike celija narocito kad su bili na polsjkim radovima.Nerjetko su teroristi pucali na stanovnike celija iz zasjeda psotavljenih po poljima ili sumarcima na one koji su radili poljoprivredne poslove a bilo je i otmice pojedinih stanovniak Celiaj koji su prolazili kroz srpska sela jer im ej to bio jedini put za povratak u selo ili na poljima.Sve je to nagnalo tek osnovani krizni stozer u Celijama da obustavi poljoprivredne radove te upozori svoje sumjestane da ako idu na put u Osijek ili negdje drugdje idu zaobilaznim smjerovima pa cak i poljskim putovima koji izbjegavaju prolazak kroz srpska sela a najcesci je od pocetka lipnja 1991 bio poljski put koji s ekoristio a vodio ej kroz polja prema Antunovcu i Ernestinovu koji su se nalazili zapadno i sjeverozapadno od Celija i tim poljskim putom ili koridorom izbjegnut je prolazak kroz pacetin,bobotu,trpinju i veru.Tuda je i dolazila i druga pomoc Celijama kao i opskrba hranom,ljekovima i drugim zivotnim potrepstinama.Tijekom lipnja u Celije je doslo i nekoliko pripadnika zng-a kojeg su cinili vecinom domaci mjestani dragovoljci ili oni koji su bili porijeklom iz Celija a zivjeli su u Osijeku ili drugim slavonskim i hrvatskim mjestima.Dolaskom redarstvenika i gardista u Celije lokalni velikosrpski planeri shvatili su da ce celije ipak biti tezi zalogaj za njihove apetite te su od svojih velikosrpskih gurua zatrazili da se dodatno naoruza ionako dobro naoruzano lokalno srpsko stanovnistvi i pristigli cetnicki dobrovoljci te da se poslaje jos dodatnih cetnika i paravojnih skupina.Tako 21 lipnja 1991 u Bobotu i Veru pristize veca skupina seseljevih dobrovoljaca 'belih orlova' jacine oko 180 ljudi koji se pridruzuju vec udomacenim sudrugovima i teroristima.Ni tzv.JNA ne miruje pa u to doba su cesti njihovi konvoji na relaciji srpska sela kod celija i osjecki i vinkovacki garnizon gdje doturaju oruzje i druge 'humanitarne' stavri srpskim pobunjenicama i paravojnim skupinama.Tako je 23.lipnja.1991 zabiljezeno da je u susjedni Pacetin dosla tri kamiona tzv.jna gdje je zabiljezeno istovarivanje sanduka vojnog porijekla a u kojem su najvjerojatnije bile automatske i poluautomatske puske i drugi materijal vojnog porijekla.Isti dan na prostor u trouglu Klisa-Bobota-Vera u poljima tzv.JNA raspoređuje ili ukopava jedan tenk t-55 i tri oklopna vozila sa oko cetrdeset vojnika naoruzanih do zuba.Tenkovska cijev i cijevi sa oklopnih vozila okrenuta su u smjeru Celija i Klise.25 lipnja 1991 na dan referenduma u Hrvatskoj dolazi do ozbiljne oruzane provokacije kada je grupa srpskih ekstremista i pripadnika paravojnih skupina iz smjera Pacetina kroz kukuruziste i sumarciam priblizila Ludvincima malom zaseoku Celija koji su s enalazili na juznom prilazu Celija te iz rucnog bacaca ispalila nekoliko raketa u smjeru Ludvinaca i Celija te ispalila nekoliko tromblonskih mina u istom smjeru,ljudskih zrtava nije bilo tek su ustanovljena manja ostecenja na gopsodarskim i poljoprivrednim objektima u Ludvincima.nakon ovog teroristickog i agresivnog cina nepoznati napadaci i teroristi povukli su se u smejru Pacetina iz kojeg su i najvjerojatnije i dosli.

Uvidjevsi sve ozbiljniju i tezu situaciju kao i namjeru srba i tzv.jna iz okolnih srpskih sela te ucestalih napada i provokacija,krizni stozer u celijama uz koordinaciju sa zapovjednikom redarstvenih snaga u celijama kao i zapovjednikom zng-a u selu dogovoreno je da se organiziraju obrambeni punktovi u smjerovima iz kojih dolaze najozbiljnije prijetnje te ophodnje koje s ene bi samo zadrzavale na selu vec vrsile svoje zadatke i u okolici sela i time sprijecile ili dojavile planove neprijatelja.No i druga strana niej mirovala tih dana krajem lipnja i pocetkom srpnja 1991 te su se srpske paravojne skupine i agresori sve vise priblizavali selu i vrsile oruzane napade ne vise provokacije vec napade a pocetkom srpnja 1991 poceli su koristiti u napadima i tesko naoruzanje.Tako vec 1 srpnja 1991 iz smjera Bobote i Trpinje izvrsen je minobacacki napad na podrucje sela celije kao i na samo mjesto.Ispaljeno je nekoliko desetaka minobacackih projektila na podrucje celija a na samo mjesto ej palo nekoliko projektila koja su izazvala ostecenja na stambenim i gospodarskim objektima.Ovaj teski napad prvi put i minobacacima donio je i dodatni strah ionako uplasenim mjestanima celija.Moramo napomenuti da tzv.JNa koja se nalazila u blizini kao 'tampon zona' uopce nije reagirala na ovaj zlocinacki napad srpskog agresora i terorista iz obliznej Bobote i Trpinje a i sto bi kad su im oni sami doturili te minobacace.Pripadnici mup-a i zng-a nisu odgovarali na ovaj napad.Također dan prije ovog napada prvi put oruzani napad na Celije izveden je i iz smjera susjednog srpskog sela Silaša koje je i najblize Celijama svega dva kilometra kada se skupina srpskih terorista doslovno priblizila prvim kucama celija na svega nekoliko stotina metara i pocela pucati iz automatskog oruzja po kucama.Taj drski napad koji ej imao cak namjeru da napadac uđe i u selo sprijecen je u posljednji cas intervencijom policajaca i gardista koji su bili na tom pravcu tj na tom pravcu im je bio obrambeni punkt.Nakon desetnominutne međusobne pucnjave napdaci ili agresori su se povukli u obliznji Silas.Ovaj napad kao i napad 1.7.1991 shvaceen je najozbiljnije u kriznom stozeru te su shvatili da ova dva napada najvjerojatnije su uvod ili proba za glavni napad koji bi mogao brzo uslijediti i shodno tome odluceno ej da se obrambene snage sela podignu na najveci stupanj opreznosti i borbene gotovosti a pocelo se razmatrati i o evakuiranju onih stanovnika Celija koje zele napsutiti selo kao i starce,djecu i nemocne

Za krizni stozer u Celijama kao i za policju i zng u Celijama nastao je ponajveci problem otvaranje fronte između Silasa i Celija.Tijekom lipnja 1991 takorec vladao je neki nestvarni mir iz smjera Silasa prema celijama.To srpsko selo zapadno od Celija udaljeno svega kilometar i pol do dva od Celija bilo ej prividno mirno tijekom veceg diejla svibnja i lipnja 1991 i iz njega su vrlo rijetko dolazile oruzane provokacije i napadi prema Celijama,ali u Silasu se ipak nije mirovalo jer iz dana u dan dolazili su srpski dobrovoljci i ekstremisti iz drugih srpskih sela u okolici kao i ekstremisti i cetnici iz srbije.Cesto je u selo dolazila i tzv.JNA najcesce dovozeci materijal vojnog porijekla.Također i susjedno selo Silasu je Palaca jedno od znacajnih srpskih ekstremistickih uporista u ovom diejlu osjecke opcine a tu je i obliznja Markusica jos jedno cetnicko uporiste.tako da iz ovog zapadnog dijela postoji vrlo velika opasnost da dođe do napada na same Celije.Dosita selo se naslo ajmo rec u totalnom obrucu pocetkom srpnja 1991.Problem za Celije je nastao i taj sto su ekstremisti iz Silasa i Palace poceli ozbiljno ugrozavati i onaj slobodni koridor koji je celije spajao sa slobodnim i neokuporanim dijelom a on se ispoljavao i psotavljanjem zasjeda srspskih terorista blizu samog puta kao i snajperskim te tromblonskim djelovanejm na promet koji s eovijao tim pplsjkim putem prema Ernestinovu i Antunovcu.Na zalost desila se jedna tragedija na pocetku srpnja 1991 upravo pokusavajuci odrzati kontrolu nad tim slobodnim koridorom koji je Celijama jedini izlaz u svijet,krizni stozer je poslao jednu ophodnju mup-a da provjeri stanje na tom koridoru,udaljivsi se koji kilometar ophodnja od pet policajaca upada u postavljenu zasjedu srpskih terorista i ekstremista iz Silasa i Palace te tu smrt nalazi cetvoro redarstvenika dok je jedan redarstvenik ranjen i takav uspio se dovuci do jednog odvodnog kanala i uz kanal izvuci s eu smjeru Celija.Tijela mrtvih redarstevnika su ostala dok su teroristi i dalje kontrolirali taj dio.krizni stozer nije mogao poslati pomoc za izvlacenje mrtvih tijela iz razloga sto su agresori iz smjera silasa i pacetina otvorili jaku snajpersku vatru po tom prostoru a u blizini s enalazila i teroristicka grupa koja je izvrsila napad i postavila zasjedu.Ovim napadom Celije su potpuno opkoljene a presjecen je i taj jedini slobodni izlaz prema Ernestinovu.Ipak Krizni stozer donosi odluku da se izvuku tijela ubijenih redarstvenika pa organizira akciju te drugi dan u zoru pocinje sa izvlacenjem tijela poginulih.Dosavsi do mjesta napada grupa redartevnika i gardista je primjecena od agresora koji otvaraju vatru na njih iz pjesackog,snajperskog oruzja a ispucano ej i nekoliko tromblona i u tom napadu je jedan gardist ranjen kao i jedan pripadnik mup-a.Gardisti i pripadnici mup-a otvaraju vatru prema napadacima i borba traje oko pola sata.Nakon pola sata nase snage uspjevaju odbaciti tu terosristicku grupu od mjesta napada u pravcu Silasa te pocinej izvlacenje mrtvih tijela u Celije.Nakon  sto su izvukli mrtva tijela poginulih redarstvenika doslo se da zakljucka da ovaj pravac pšrema neokupiranom podrucju vise nije siguran i da je vjerojatno opet pod kontrolom srpskih terorista,odluceno je da s eotvori drugi alternativni pravac istina to je dosta duzi put ali koliko toliko sigurniji a on je da se ide cestom prema tenji u kojoj se također nalaze teroristi u onom diejlu gdje su srbi vecini i na pola puta skreneu polja i iskoristi tamosnje poljske putove koje vode prema Antunovcu.No postoji problem na ovom pravcu a to je sto se nalazi u blizini zloglasnog vojnog poligona C  ali racunalo s eipak da postoji puno manja opasnost od napada armijskih snaga sa poligona nego sto ej to bilo od srspkih teroristickih skupina na prethodnom pravcu.Umorni branitelji Celija kojih je sve manje a jos ih je uzdrmala tragedija suboraca i njihova pogibija te ranjavanje nekolicine gardista i policajaca prakticno je sa ovim izbacena trecina ljdustva obrambenih snaga Celija,sve su svjesniji da situacija u celijama postaje bezizlazna a toga su svjesni i clanovi kriznog stozera a sve je to podkrijepio i ultimatum velikosrba da ce sljedeci put napasti Celije iz svih smjerova ako se iz sela ne otiđu redarstvenici i gardisti ili se predaju.Na zalost krizni stozer nije imao drugi izbor nego d astupi u kontakt sa tzv.jna koja je obilno podupirala terorsite u ovim napadiam osiguravajuci im ponajprije materijalnu logistiku u vidu naoruzanja te sa tzv.jna uz njenu pomoc pokusa organizirati evakuaciju civilnog stanovnistva Celija..

Nemajuci mogucnost nekog suvislog izlaza iz teske situacije krizni stozer,branitelji i stanovnistvo Celija trpe iz dana u dan sve teze i ozbiljnije napade agresora u obliku srpskih ekstremista,paravojnih skupina i ne ocekivajuci pomoc od 'nezainteresirane' tzv.jna.Jedan od mogucih pravac izvlacenja civila i branitelja iz opkoljenih Celija koji ej bio razmatrna je i onaj prema Tordincima koji su se nalazili sedam kilometara jugozapadno od Celija ali on je otpao 4.7.1991 kada je iz smjera Pacetina presjecen moguci koridor izvlacenja dolaskom oklopnih vozila tzv.JNA koji su se razmjestili u međuprostor između Pacetina i Tordinaca.Sa tim potezom tzv.JNA jos vise je stegnut obruc oko Celija,dakle sotakle su dvije mogucnosti onaj sjevernim pravcem ili koridorom prema Antunovcu koji ej također prepun opasnosti kojim bi se izvukli branitelji i dio civila koji su najspremniji za put spasa pun opasnosti a drugi je da se dio civila tj vecina a to su djeca,starci,zene prebace na slobodni i neokupirani dio hravtske uz pomoc tzv.JNA.Odluceno je 5 srpnja 1991 za ove dvije verzije branitelji Celija uz onaj dio civila sposobnih za dug i opasan proboj i put a veci dio da s euz pomoc tzv.JNA prebaci u konvoju na neokupirani dio gdje bi JNA osiguravala konvoj od napada ekstremista na tom putu i da Krizni stozer u Celijama odmah stupi u pregovore sa vinkovackim garnizonom.Istovremeno dok je sastanak trajao i donosile se odluke ponovno je izvrsen napad na Celije iz dva smjera zapadnog iz Silasa i istocnog iz smjera Bobote.Celije su napadnute minobacacima.na samo mjesto ej palo preko pedeset razarajucih projektila a iz smjera nedalekog Silasa na celije je pucano iz teskih strojnica i snajpera.U ovom napadu su ranjena dva civila i jedan gardist.Prouzrocena je i veca materijalna steta.Ovaj napad je dodatno pojacao odluku d as enajhitnije evakuiraju ponajprije civili iz Celija i na kraju barnitelji i onaj dio civila koji je bio sposoban za proboj.U kasnopopodnevnim satima 5.7.1991 grupa od oko stotinjak ekstremista i pripadnika srpskih paravojnih skupina pjesacki ej napala Ludvince iz dva smjera od pacetina i bobote.Zbog jakog napada malobrojni branitelji i civili iz Ludvinaca koji su spadali pod celije u same celije.Time su prakticno agresori dosli na sami ulaz u selo ali su tu par stotina metara zaustavljeni krajnjim otporom malobrojnih branitelja.Istovremeno postignut je dogovor sa vinkovackim garnizonom da se sutra 6.7.1991 evakuiraju civili uz pomoc tzv.JNA iz Celija pa je vec istu tu noc upucena kolona oklopnih vozila iz Vinkovaca i cetri autobusa za celije.Tu istu noc pocelo je izvlacenje veceg dijela branitelja i dijela civila sposobnih za marš iz celija sjeverno prema Antunovcu i Ernestinovu preko polja.Kolona oklopnih vozila tzv.JNA i cetri autobusa su usli u Celije tijekom noci i tu ostali kao osiguranje do jutra 6.7.1991.U selu ej ostalo jos nekoliko redarstvenika kao osiguranje da ne bi bilo nekakvog iznenađenja i dio kriznog stozera.Evakuacija civila celija uz pomoc tzv.JNA pocela je u popodnevnim satima 6.7.1991 a kolona je krenula u predvecerje 6.7.1991 preko Silasa i Pacetina u obliznje laslovo gdje je JNA trebala predati civile.Nakon napustanja kolone iz celija dio redarstvenika koji su ostali kao osigurac i dio kriznog stozera povukao se pravcem kojim su se noc prije povukli ostali branitelji i civili.tako da su celije tu noc sa 6/7.7.1991 ostale prazne ali srpski ekstremisti i teroristi s enisu usudili uci vec su to napravili drugi dan 7.7.1991 u popodnevnim satima kad su se uvjerili d avise nikog nema u celijama te su poceli sa svojim orgijama pljackom i narocito palezom.Kad su to zlodjelo napravili povukli su se nazad u okolna srpska sela pa su celije pstale prazne spaljene i popljackane a to su iskoristili jedan novina i snimatelj koji su krionice usli u spaljene celije i snimile uzas koji su sotavile horde srpskih ekstremista.

Ćelije s obzirom na poziciju snazno su s eodupre prije pada u ruke srpskom agresoru njegovoj politici.Znalo se da Ćelije su prakticno prva vrata prema Osijeku i padom Ćelija agresoru je bio put otvoren prema tom gradu jer ostala ej jos samo Tenja gdje je zivjelo mjesovito stanovnistvo a ono je dozivjelo sudbinu Celija nekoliko dana poslije te ovladavanjem veceg dijela Tenje agresoru je Osijek bio takorec na rukohvat.Da li su se Ćelije mogle opirati jos neko vrijeme i dati obrani osijeka i tog podrucja jos dragocjenog vremena da bolje organiziraju obranu.Tesko cisto iz geostarteskog razloga posto su Celije bile gotovo u okruzenju srpskih sela tek sa jednim izlazom prema slobodnom teritoriju i taj izlaz je bio poljski put preko kukuruzista..poljima posijanim psenicom iz rijetke drvorede i samim time pod stalnom ugrozom agresora i cetnickih terorista iz Silaša,Tenje ali i iz obliznjeg zloglasnog jna vojnog poligona C.Tako da su dva dana prije pada celija srpski teroristi iz Silaša kojima su u pomoc dosla bratija po terorizmu i oruzju iz Bobote,Pačetina i Tenje podmuklim napadom iz zasjede napavsi ophodnju mup-a i ubivsi trojicu redarstvenika i jednog ranili na prepad prekinuli i tu jedinu koliko toliko slobodnu komunikaciju prema slobodnom dijelu hrvatske.Tako da su Celije dva dana prije pada ostale potpuno odsjecene od slobodnog dijela RH-a tek sa jednim također nesigurnim izlazom prema Antunovcu također poljskim putem ali isto tako taj put je bio ugrozen od strane terorista iz Tenje a u blizini nalazili su se i neki polozaji jna tj ukopani tenkovi.Ipak na sastanku kriznog stozera u Celijama odluceno je da se ipak tim putem evakuira dio stanovnistva koji su najsposobniji za kretanje kao i dio branitelja a ostali ce biti evakuirani u nekakvom varljivom dogovoru sa jna misleci na starce,zene,djecu i nemocne...