Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Page 1 of 3
Page 1 of 3 • 1, 2, 3
Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Marko Ljubić: Plenkovićevu sudbinu odredit će već u rujnu kurikularna reforma, Istanbulska konvencija i HRT
Objavio
Ante B
-
21/08/2017
0
Antife ne znaju i ne smiju zastati. Njihov rušilački instinkt i preuzete profesionalne obveze njihovih poslodavaca, usprkos Plenkovićevim izjavama da će napraviti kompromise kako se opet reforma ne bi izlijevala na hrvatske ulice, prema puno signala, kako s njihovih mreža tako iz iz već prilično gnjevne Hrvatske, ukazuju da bi Plenković kako sam već i najavio u nedavnoj kolumni, umjesto vatrice mogao početkom jeseni imati požar neslućenih razmjera.
Koji bi uz to što bi opekao njega mogao spržiti antifa piromane, a prvenstvene njihov najvažniji instrument – HRT.
Pitat ćete me, odakle mi te informacije, a kako se ne volim pozivati na „dobro obavještene izvore“ reći ću drugačije:
Tko osluškuje – čuje.
Nije potrebno biti Apache Indijanac.
Uz ovaj tekst objavljujemo i konkretne primjere internetskih rasprava o organizaciji antifa prosvjeda početkom rujna, ali i prilog tim poticajima profesora Slobodana Uzelca.
Stotine takvih rasprava se vode trenutno s ciljem, s jedne strane priprema za rujanske prosvjede koje bi izvan svake sumnje opet organizirala formalno GOOD inicijativa ispod čijega se zvučnoga imena krije cjelokupna antifa scena u Hrvatskoj, pojačana s kompletnom ljevicom i uporištima u tzv. mainstream medijima, pri čemu se najviše po svemu dostupnome računa na HRT i stotine odavno poznatih specijalaca u njihovim programima koji sličnim inicijativima služe kao propagandni razglas i bez čije snažne pomoći nije moguće organizirati tragom dosadašnjih prosvjeda takve akcije; rušenja profesorice Dijane Vican s čelnoga mjesta državnoga povjerenstva za provedbu reforme obrazovanja.
Očito je ta žena velika smetnja.
Ta rušilačka akcija nije bez koordinacije i usuglašenosti s članovima državnog povjerenstva, što ćemo vidjeti ovdje u prilogu s Uzelčevog mrežnog statusa, ali i aktualne ministrice Divjak, što se vidi i iz priloženih rasprava.
Ako izjavu Slobodana Uzelca uzmemo u kontekstu upravo u to vrijeme javnoga stava Andreja Plenkovića: „Postići ćemo kompromis. Reforma obrazovanja ide dalje i učinit ću sve da ta tema više ne iznosi prosvjed na ulice. Mislim da je krajnje nepotrebno i nelogično jer se oko toga svi slažemo“, vidljivo je golemo odstupanje od Plenkovićeve izjave ali i procjene da se oko toga – svi slažemo.
Oko čega?
Da nam trebaju promjene u obrazovanju?
I, tko to – svi?
Prvo, nema uopće suglasja, jer ako jedan član povjerenstva stajališta predsjednice povjerenstva Vican, drži isključivim, a njen svjetonazor neprihvatljivim, te u konačnici manjinskim čak i u HDZ-u te Hrvatskoj, onda je više nego očito da u samome Povjerenstvu, koje bi moralo biti izraz jasnoga stava i odluke državne politike Andreja Plenkovića – nema nikakve suglasnosti.
Dapače, da u samome povjerenstvu postoji izrazita isključivost, koje onemogućava bilo kakav ozbiljan rad. Presedan je činjenica da tu isključivost personalizira pripadnik SDSS-a, stranke u sastavu Plenkovićeve vlade.
Suludo, zar ne?
Isključive pozicije ne mogu uroditi razumnim i stvaralačkim kompromisom na kakav se poziva Plenković, a Uzelčevim istupom nužno se postavlja pitanje Plenkoviću – tko smo to svi mi, na koga točno misli, ako u samoj vlasti ima takvu isključivost?
Nakon toga Plenković, očito je suočen s nečim javnosti nepoznatim, daje izjavu opet da reforma ide dalje, da gospođa Dijana Vican ima njegovu punu potporu što je uvijek signal za oprez, da od ministrice Divjak očekuje istragu o manipulativnim javnim kampanjama koje cure s internih komunikacija u MZOŠ-u kao da sva relevantna javnost ne zna odavno da iza curenja podataka stoje njene najbliže suradnice i prijateljice; ministrice koju javnost ne bez razloga percipira kao potpunu suprotnost ne samo profesorici Vican, nego i proklamiranom svjetonazoru aktualnoga HDZ-a što izravno ističe Slobodan Uzelac, a potvrđuju i sudionici rasprave o planiranome prosvjedu ističući da će „ona biti dolje s njima“.
Više je nego vidljivo da Plenković, ili nema situaciju pod kontrolom, ili svjesno zavarava javnost, da ne koristim izraz – laže. Ako su njegove izjave samo kupnja vremena ili spinovi za hrvatski narod već uveliko ogorčen serijom javnih proklamacija i posve suprotnih državnih postupaka koje personalizira upravo Plenković i njegov vrh HDZ-a, onda je to vrlo opasna igra koja prije svega nepolazi od činjenice da Hrvatska pod ovim ljetnim žegama – žestoko ključa.
I to ne na društvenim mrežama, niti će se to pronaći u tzv. mainstreamu.
Ali, upravo na tom mjestu dolazimo na isto toliko puta iskaknutu činjenicu da je lažni mainstream vrlo razorna bomba koja se rasprsne kao mjehur od sapunice u prvom masovnijem pokretu. A takvi pokreti se ne planiraju, događaju se spontano kada granica gnjeva napukne.
Po svemu što mi se čini, upravo se to događa u Hrvatskoj danas.
Nije samo u pitanju reforma obrazovanja, nego jako puno, vrlo koordiniranih i rekao bih vrlo neopreznih, pa i nerazumnih postupanja vidljivih u pretežitoj javnosti.
Nema dana da se prvenstveno s HRT-a dnevno ne izazivaju gnjevne reakcije naroda, koji jedva podnosi nevjerojatno iskorištavanje te državne medijske kuće protiv najfinijih osjećaja goleme većine Hrvata, pri čemu valja istaći da to više odavno ne spada u polemike oko svjetonazora, nego oko – elementarnoga poštivanja zdravoga razuma i same biti hrvatskoga čovjeka.
Zato je HRT i najranjivije uporište Plenkovićeve vlasti i aktualnoga poretka, pri čemu već postoji kritična masa svijesti čak i u Saboru, pa je gotovo izvjesno da će već u listopadu na dnevni red iznuđenim putom doći tematska sjednica o HRT-u, a analize kakve nikada nisu bile pred zastupnicima i javnosti se odavno pripremaju i izazvat će velike potrese.
Koliko god se figurativno rečeno, destruktivni um, ali ipak um, mora oslonjati na glupane, jer je jako teško pronaći potreban broj inteligentnih ljudi za razaranje svega oko sebe na razini obične toljage, toliko su glupani opasnost, jer ne znaju granicu i ne znaju – zastati.
Upravo su na tome antife i njihovi medijski sateliti najranjiviji, jer pokret se zasniva na masovnom korištenju budala.
Ako u taj kontekst stavimo beskrupolozno uvođenje rodne ideologije u sve pore hrvatskog identitetskog poretka, a o tome se radi kad je u pitanju ratifikacija Istanbulske konvencije, koju su zbog njene pogubnosti osporili i smisleno razorili mnogi izrazito pozvani hrvatski znanstvenici, primjerice Matko Marušić u svojoj reakciji na portalu Narod, na primitivne papazjanije Roberta Bajrušija, te sve to podvedemo pod zajednički nazivnik ukupnoga smisla dugogodišnjih borbi za hrvatsko obrazovanje, kulturu i medije, koje su javno eskalirale nazad dvije godine, a koje je konačno izgovorio antifa guru u Hrvatskoj Vjeran Zuppa nazad nekoliko dana, jasno je kao dan – da ispod Hrvatske plamti vrlo opasna i razorna vatra koja će prvim povodom eksplodirati kao vulkan na ulicama hrvatskih gradova.
Računa li na to Andrej Plenković?
Morao bi.
Jer puno ljudi oko njega u HDZ-u to i vidi, i računa na to.
Vrlo su neuralgične točke u ovome trenutku Andreju Plenkoviću upravo reforma, Istanbulska konvencija i HRT. A ne pomažu mu nimalo strani veleposlanici bojkotom najvažnijeg državnog blagdana, koalicijski saveznik Pupovac, te otvoreni progon hrvatskih ratnih veterana i kriminalizacija slavnih stečevina oslobodilačkoga domovinskoga rata.
Plenković je definitivno na vrlo skliskom terenu.
Upravo se na tim područjima nalaze lako prepoznatljive osobe, nositelji, ideje i inicijative koje ljudi da bi se pokrenuli moraju lako vizualizirati kao protagoniste zla, a ako tome dodamo notornoga potpaljivača Pupovca te skupine antifa u civilnim udrugama, onda je više nego jasno da su se po svim analizama različitih gotovo revolucionarnih događaja u hrvatskoj povijesti, praktično ispunili uvjeti i natopio teren za golemu buktinju. I već bukti.
Iako izgleda da se na razini Hrvatske, pogotovo javnosti, vodi stotine društvenih bitaka, iza svega je samo jedna s nekoliko bitnih pravaca. Ti pravci svojom ciljnom jasnoćom istodobno označavaju sinergijsko djelovanje destruktivnih pokreta i inicijativa, jer se moraju pred ciljevima ujediniti, ali, s druge strane, otvaraju oči kritičnoj masi skupina i ljudi, koji shvaćaju da svi ti javni pokreti, zapravo imaju i iste poptisnike, iste protagoniste i jedinstveni rušilački cilj, te da mu se moraju suprotstaviti.
Pred ciljem nema više maski, nužan je sudar dva svijeta.
Valja naglasiti jednu stvar koja se uopće ne ističe nastojeći ju se, kako javno, tako i u stručnim, pa i političkim krugovima držati sporednom ili neprimjetnom. U ovome trenutku se uvodi internacionalizacija nad svim mogućim najvažnijim aspektima života u Hrvatskoj.
Internacionalizacija presudnoga odlučivanja.
I to usprkos i protiv same naravi države, državnosti, nacionalne slobode, te što je najbitnije, usprkos i nasuprot svim postojećim međunarodnim konvencijama današnjega svijeta, na koje se tako gorljivo i cinično pozivaju – zagovornici anacionalizacije i internacionalizacije.
Nitko ne ističe jednu notornu stvar.
Nema ni jedne jedine međunarodne konvencije, pogotovo iza koje stoje organizacije kao UN ili na kojima počiva EU, koje državama osporavaju ili oduzimaju monopol i autoritet nad identitetskim politikama. To su nedodirljive zone, koje nikada u povijesti nitko nije htio prepustiti međunarodnim ili stranim institucijama. Niti jedna država svijeta, od one najmoćnije do one najmanje, nije prepustila odlučivanje o svome identitetu nekome drugome.
Jedino pod prisilom ili okupacijom.
Obrazovanje i kultura su monopol svih država.
Upravo danas se preko pravaca prihvaćanj Istanbulske konvencije i preuzimanja kontrole obrazovne reforme u Hrvatskoj nastoji izuzeti ta dva presudna sektora nacionalne samobitnosti iz ruku hrvatskoga naroda.
I to su potpuno povezane aktivnosti, dva lica istoga zlog cilja.
Prihvaćanjem Istanbulske konvencije, Republika Hrvatska posredno prihvaća izvršni nadzor na čitavim nizom identitetskih pitanja, počevši od obrazovanja do medija i kulture. Ali obrazovanje je prvi presudni prag u koji će se morati nakon ratifikacije Istanbulske konvencije ugraditi čitav niz razarajućih i destruktivnih civilizacijskih antivrednota.
Drugim riječima, Štulhofer, Budak, Jovanović, Jokić i kompanija, ako ne preuzmu formalno reformu obrazovanja, preuzet će ju usvajanjem Istanbulske konvencije, jer će se rezultati svesti na – isto.
Oni se dakle u ovome trenutku ne bore protiv Dijane Vican i konzervativne Hrvatske samo zbog strateških ciljeva obrazovanja, jer imaju dvostruki politički pravac osiguran za postizanje tih ciljeva. Bore se po svemu sudeći za puno pragmatičnije i prizemnije interese koji se kriju ispod svakoga generacijskoga projekta kakav je reforma, a smetnja im je Dijana Vican.
Ukalkuliraš sve, ali promakne takva potencijalna problemčina kakva je – nepopustljiva Imoćanka. Zato i mogu ujediniti realno čitave skupine ljudi koji nemaju isti politički i vrijednosni profil jer imaju posve mjerljiv praktični interes, ali i izazvati – jedinstven otpor, a to očito je nisu ukalkulirali.
Ti ciljevi se mjere najčešće u novcima.
Naime, Istanbulska konvencija neće biti samo neka vrst konvencije koju će ratificirati suverene države, nego će imati izvršno tijelo koje će imati ovlasti nadzora nad provođenjem te konvencije.
Drugim riječima, Republika Hrvatska pristaje usprkos svim postojećim konvencijama, kao u ostalom i niz drugih država potpisnica, da im sutra u svakome trenutku netko posve autonomno i izvan njene suverene političke volje sa zakonskom međunarodnom snagom i mogućim multipliciranim utjecajem na ukupne međunarodne politike i interese, od turizma, investicija, infrastrukture, poljoprivrede i cijeloga spektra financijskih aranžmana, nalaže što mora ugraditi u svoje politike, zakonske akte i društvene standarde u oblasti obrazovanja i odgoja, te medijskih i kulturnih politika.
O tome se u Hrvatskoj šuti.
A izuzetno je usko povezano s agresivnim nastojanjima Jokićevih i Budakovih reformista.
U pozadini su potpuno isti strateški ciljevi.
http://kamenjar.com/marko-ljubic-plenkovicevu-sudbinu-odredit-ce-vec-rujnu-kurikularna-reforma-istanbulska-konvencija-hrt/
Objavio
Ante B
-
21/08/2017
0
Antife ne znaju i ne smiju zastati. Njihov rušilački instinkt i preuzete profesionalne obveze njihovih poslodavaca, usprkos Plenkovićevim izjavama da će napraviti kompromise kako se opet reforma ne bi izlijevala na hrvatske ulice, prema puno signala, kako s njihovih mreža tako iz iz već prilično gnjevne Hrvatske, ukazuju da bi Plenković kako sam već i najavio u nedavnoj kolumni, umjesto vatrice mogao početkom jeseni imati požar neslućenih razmjera.
Koji bi uz to što bi opekao njega mogao spržiti antifa piromane, a prvenstvene njihov najvažniji instrument – HRT.
Pitat ćete me, odakle mi te informacije, a kako se ne volim pozivati na „dobro obavještene izvore“ reći ću drugačije:
Tko osluškuje – čuje.
Nije potrebno biti Apache Indijanac.
Uz ovaj tekst objavljujemo i konkretne primjere internetskih rasprava o organizaciji antifa prosvjeda početkom rujna, ali i prilog tim poticajima profesora Slobodana Uzelca.
Dijana Vican je smetnja
Stotine takvih rasprava se vode trenutno s ciljem, s jedne strane priprema za rujanske prosvjede koje bi izvan svake sumnje opet organizirala formalno GOOD inicijativa ispod čijega se zvučnoga imena krije cjelokupna antifa scena u Hrvatskoj, pojačana s kompletnom ljevicom i uporištima u tzv. mainstream medijima, pri čemu se najviše po svemu dostupnome računa na HRT i stotine odavno poznatih specijalaca u njihovim programima koji sličnim inicijativima služe kao propagandni razglas i bez čije snažne pomoći nije moguće organizirati tragom dosadašnjih prosvjeda takve akcije; rušenja profesorice Dijane Vican s čelnoga mjesta državnoga povjerenstva za provedbu reforme obrazovanja.
Očito je ta žena velika smetnja.
Ta rušilačka akcija nije bez koordinacije i usuglašenosti s članovima državnog povjerenstva, što ćemo vidjeti ovdje u prilogu s Uzelčevog mrežnog statusa, ali i aktualne ministrice Divjak, što se vidi i iz priloženih rasprava.
Ako izjavu Slobodana Uzelca uzmemo u kontekstu upravo u to vrijeme javnoga stava Andreja Plenkovića: „Postići ćemo kompromis. Reforma obrazovanja ide dalje i učinit ću sve da ta tema više ne iznosi prosvjed na ulice. Mislim da je krajnje nepotrebno i nelogično jer se oko toga svi slažemo“, vidljivo je golemo odstupanje od Plenkovićeve izjave ali i procjene da se oko toga – svi slažemo.
Oko čega?
Da nam trebaju promjene u obrazovanju?
I, tko to – svi?
Nema suglasja, ali ima isključivosti
Prvo, nema uopće suglasja, jer ako jedan član povjerenstva stajališta predsjednice povjerenstva Vican, drži isključivim, a njen svjetonazor neprihvatljivim, te u konačnici manjinskim čak i u HDZ-u te Hrvatskoj, onda je više nego očito da u samome Povjerenstvu, koje bi moralo biti izraz jasnoga stava i odluke državne politike Andreja Plenkovića – nema nikakve suglasnosti.
Dapače, da u samome povjerenstvu postoji izrazita isključivost, koje onemogućava bilo kakav ozbiljan rad. Presedan je činjenica da tu isključivost personalizira pripadnik SDSS-a, stranke u sastavu Plenkovićeve vlade.
Suludo, zar ne?
Isključive pozicije ne mogu uroditi razumnim i stvaralačkim kompromisom na kakav se poziva Plenković, a Uzelčevim istupom nužno se postavlja pitanje Plenkoviću – tko smo to svi mi, na koga točno misli, ako u samoj vlasti ima takvu isključivost?
Nakon toga Plenković, očito je suočen s nečim javnosti nepoznatim, daje izjavu opet da reforma ide dalje, da gospođa Dijana Vican ima njegovu punu potporu što je uvijek signal za oprez, da od ministrice Divjak očekuje istragu o manipulativnim javnim kampanjama koje cure s internih komunikacija u MZOŠ-u kao da sva relevantna javnost ne zna odavno da iza curenja podataka stoje njene najbliže suradnice i prijateljice; ministrice koju javnost ne bez razloga percipira kao potpunu suprotnost ne samo profesorici Vican, nego i proklamiranom svjetonazoru aktualnoga HDZ-a što izravno ističe Slobodan Uzelac, a potvrđuju i sudionici rasprave o planiranome prosvjedu ističući da će „ona biti dolje s njima“.
Više je nego vidljivo da Plenković, ili nema situaciju pod kontrolom, ili svjesno zavarava javnost, da ne koristim izraz – laže. Ako su njegove izjave samo kupnja vremena ili spinovi za hrvatski narod već uveliko ogorčen serijom javnih proklamacija i posve suprotnih državnih postupaka koje personalizira upravo Plenković i njegov vrh HDZ-a, onda je to vrlo opasna igra koja prije svega nepolazi od činjenice da Hrvatska pod ovim ljetnim žegama – žestoko ključa.
I to ne na društvenim mrežama, niti će se to pronaći u tzv. mainstreamu.
Ali, upravo na tom mjestu dolazimo na isto toliko puta iskaknutu činjenicu da je lažni mainstream vrlo razorna bomba koja se rasprsne kao mjehur od sapunice u prvom masovnijem pokretu. A takvi pokreti se ne planiraju, događaju se spontano kada granica gnjeva napukne.
Po svemu što mi se čini, upravo se to događa u Hrvatskoj danas.
Nije samo u pitanju reforma obrazovanja, nego jako puno, vrlo koordiniranih i rekao bih vrlo neopreznih, pa i nerazumnih postupanja vidljivih u pretežitoj javnosti.
Elementarno poštivanje zdravog razuma i same biti hrvatskog čovjeka
Nema dana da se prvenstveno s HRT-a dnevno ne izazivaju gnjevne reakcije naroda, koji jedva podnosi nevjerojatno iskorištavanje te državne medijske kuće protiv najfinijih osjećaja goleme većine Hrvata, pri čemu valja istaći da to više odavno ne spada u polemike oko svjetonazora, nego oko – elementarnoga poštivanja zdravoga razuma i same biti hrvatskoga čovjeka.
Zato je HRT i najranjivije uporište Plenkovićeve vlasti i aktualnoga poretka, pri čemu već postoji kritična masa svijesti čak i u Saboru, pa je gotovo izvjesno da će već u listopadu na dnevni red iznuđenim putom doći tematska sjednica o HRT-u, a analize kakve nikada nisu bile pred zastupnicima i javnosti se odavno pripremaju i izazvat će velike potrese.
Koliko god se figurativno rečeno, destruktivni um, ali ipak um, mora oslonjati na glupane, jer je jako teško pronaći potreban broj inteligentnih ljudi za razaranje svega oko sebe na razini obične toljage, toliko su glupani opasnost, jer ne znaju granicu i ne znaju – zastati.
Upravo su na tome antife i njihovi medijski sateliti najranjiviji, jer pokret se zasniva na masovnom korištenju budala.
Ako u taj kontekst stavimo beskrupolozno uvođenje rodne ideologije u sve pore hrvatskog identitetskog poretka, a o tome se radi kad je u pitanju ratifikacija Istanbulske konvencije, koju su zbog njene pogubnosti osporili i smisleno razorili mnogi izrazito pozvani hrvatski znanstvenici, primjerice Matko Marušić u svojoj reakciji na portalu Narod, na primitivne papazjanije Roberta Bajrušija, te sve to podvedemo pod zajednički nazivnik ukupnoga smisla dugogodišnjih borbi za hrvatsko obrazovanje, kulturu i medije, koje su javno eskalirale nazad dvije godine, a koje je konačno izgovorio antifa guru u Hrvatskoj Vjeran Zuppa nazad nekoliko dana, jasno je kao dan – da ispod Hrvatske plamti vrlo opasna i razorna vatra koja će prvim povodom eksplodirati kao vulkan na ulicama hrvatskih gradova.
Računa li na to Andrej Plenković?
Morao bi.
Jer puno ljudi oko njega u HDZ-u to i vidi, i računa na to.
Neuralgične točke
Vrlo su neuralgične točke u ovome trenutku Andreju Plenkoviću upravo reforma, Istanbulska konvencija i HRT. A ne pomažu mu nimalo strani veleposlanici bojkotom najvažnijeg državnog blagdana, koalicijski saveznik Pupovac, te otvoreni progon hrvatskih ratnih veterana i kriminalizacija slavnih stečevina oslobodilačkoga domovinskoga rata.
Plenković je definitivno na vrlo skliskom terenu.
Upravo se na tim područjima nalaze lako prepoznatljive osobe, nositelji, ideje i inicijative koje ljudi da bi se pokrenuli moraju lako vizualizirati kao protagoniste zla, a ako tome dodamo notornoga potpaljivača Pupovca te skupine antifa u civilnim udrugama, onda je više nego jasno da su se po svim analizama različitih gotovo revolucionarnih događaja u hrvatskoj povijesti, praktično ispunili uvjeti i natopio teren za golemu buktinju. I već bukti.
Iako izgleda da se na razini Hrvatske, pogotovo javnosti, vodi stotine društvenih bitaka, iza svega je samo jedna s nekoliko bitnih pravaca. Ti pravci svojom ciljnom jasnoćom istodobno označavaju sinergijsko djelovanje destruktivnih pokreta i inicijativa, jer se moraju pred ciljevima ujediniti, ali, s druge strane, otvaraju oči kritičnoj masi skupina i ljudi, koji shvaćaju da svi ti javni pokreti, zapravo imaju i iste poptisnike, iste protagoniste i jedinstveni rušilački cilj, te da mu se moraju suprotstaviti.
Pred ciljem nema više maski, nužan je sudar dva svijeta.
Valja naglasiti jednu stvar koja se uopće ne ističe nastojeći ju se, kako javno, tako i u stručnim, pa i političkim krugovima držati sporednom ili neprimjetnom. U ovome trenutku se uvodi internacionalizacija nad svim mogućim najvažnijim aspektima života u Hrvatskoj.
Internacionalizacija presudnoga odlučivanja.
I to usprkos i protiv same naravi države, državnosti, nacionalne slobode, te što je najbitnije, usprkos i nasuprot svim postojećim međunarodnim konvencijama današnjega svijeta, na koje se tako gorljivo i cinično pozivaju – zagovornici anacionalizacije i internacionalizacije.
Nitko ne ističe jednu notornu stvar.
Obrazovanje i kultura su monopol svih država
Nema ni jedne jedine međunarodne konvencije, pogotovo iza koje stoje organizacije kao UN ili na kojima počiva EU, koje državama osporavaju ili oduzimaju monopol i autoritet nad identitetskim politikama. To su nedodirljive zone, koje nikada u povijesti nitko nije htio prepustiti međunarodnim ili stranim institucijama. Niti jedna država svijeta, od one najmoćnije do one najmanje, nije prepustila odlučivanje o svome identitetu nekome drugome.
Jedino pod prisilom ili okupacijom.
Obrazovanje i kultura su monopol svih država.
Upravo danas se preko pravaca prihvaćanj Istanbulske konvencije i preuzimanja kontrole obrazovne reforme u Hrvatskoj nastoji izuzeti ta dva presudna sektora nacionalne samobitnosti iz ruku hrvatskoga naroda.
I to su potpuno povezane aktivnosti, dva lica istoga zlog cilja.
Prihvaćanjem Istanbulske konvencije, Republika Hrvatska posredno prihvaća izvršni nadzor na čitavim nizom identitetskih pitanja, počevši od obrazovanja do medija i kulture. Ali obrazovanje je prvi presudni prag u koji će se morati nakon ratifikacije Istanbulske konvencije ugraditi čitav niz razarajućih i destruktivnih civilizacijskih antivrednota.
Drugim riječima, Štulhofer, Budak, Jovanović, Jokić i kompanija, ako ne preuzmu formalno reformu obrazovanja, preuzet će ju usvajanjem Istanbulske konvencije, jer će se rezultati svesti na – isto.
Oni se dakle u ovome trenutku ne bore protiv Dijane Vican i konzervativne Hrvatske samo zbog strateških ciljeva obrazovanja, jer imaju dvostruki politički pravac osiguran za postizanje tih ciljeva. Bore se po svemu sudeći za puno pragmatičnije i prizemnije interese koji se kriju ispod svakoga generacijskoga projekta kakav je reforma, a smetnja im je Dijana Vican.
Ukalkuliraš sve, ali promakne takva potencijalna problemčina kakva je – nepopustljiva Imoćanka. Zato i mogu ujediniti realno čitave skupine ljudi koji nemaju isti politički i vrijednosni profil jer imaju posve mjerljiv praktični interes, ali i izazvati – jedinstven otpor, a to očito je nisu ukalkulirali.
Ti ciljevi se mjere najčešće u novcima.
Naime, Istanbulska konvencija neće biti samo neka vrst konvencije koju će ratificirati suverene države, nego će imati izvršno tijelo koje će imati ovlasti nadzora nad provođenjem te konvencije.
Drugim riječima, Republika Hrvatska pristaje usprkos svim postojećim konvencijama, kao u ostalom i niz drugih država potpisnica, da im sutra u svakome trenutku netko posve autonomno i izvan njene suverene političke volje sa zakonskom međunarodnom snagom i mogućim multipliciranim utjecajem na ukupne međunarodne politike i interese, od turizma, investicija, infrastrukture, poljoprivrede i cijeloga spektra financijskih aranžmana, nalaže što mora ugraditi u svoje politike, zakonske akte i društvene standarde u oblasti obrazovanja i odgoja, te medijskih i kulturnih politika.
O tome se u Hrvatskoj šuti.
A izuzetno je usko povezano s agresivnim nastojanjima Jokićevih i Budakovih reformista.
U pozadini su potpuno isti strateški ciljevi.
http://kamenjar.com/marko-ljubic-plenkovicevu-sudbinu-odredit-ce-vec-rujnu-kurikularna-reforma-istanbulska-konvencija-hrt/
Guest- Guest
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Žali boze 5 minuta čitanja..
kaya- Posts : 31419
2015-08-15
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
tko jos cita tak kamenjar osim kamenjaraca, yode, kaje i slicnih
dijagram-
Posts : 18704
2015-08-09
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
uciteljica: djeco, raznovrsnost vam je sveta krava
rodna ideologija vam je sveta krava
multikulti vam je sveta krava
all you need is love
rodna ideologija vam je sveta krava
multikulti vam je sveta krava
all you need is love
_________________
teza = socijalizam
antiteza = kapitalizam
sinteza = odrzivi socijalizam, odnosno = odrzivi razvoj, odnosno = "degrowth communism"
Ili kako Klaus kaze = "economy of caring and sharing"
prckov- Posts : 34116
2014-04-19
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
ove bedastoce sigurno pise jatreb, kic ili onaj oljevac:)
dijagram-
Posts : 18704
2015-08-09
darth_vader-
Posts : 19665
2014-04-17
Age : 45
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Bas.kaja wrote:Žali boze 5 minuta čitanja..
Ako netko iz ovog članka shvati bilo sto u vezi reforme obrazovanja. Slobodno nek se javi za Nobelovu nagradu.
Taj ljubic samo lijepi etikete i sipa iz šupljeg u prazno
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23718
2014-04-29
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
E vidis da Marx je rekao sa nije nista sveto.prckov wrote:uciteljica: djeco, raznovrsnost vam je sveta krava
rodna ideologija vam je sveta krava
multikulti vam je sveta krava
all you need is love
E.
Ni crkva. Pogovtovu.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23718
2014-04-29
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Plenkijevu sudbinu odredit će Šeks.
Eva_- Posts : 5681
2017-03-21
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Zlo je identificirano, sad ga treba uništiti.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 105
Lokacija: : Doma
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
sora, ti nam prevedi i uputi nas B-)Sora wrote:Bas.kaja wrote:Žali boze 5 minuta čitanja..
Ako netko iz ovog članka shvati bilo sto u vezi reforme obrazovanja. Slobodno nek se javi za Nobelovu nagradu.
Taj ljubic samo lijepi etikete i sipa iz šupljeg u prazno
L'âme- Posts : 25744
2014-04-12
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Eva_ wrote:Plenkijevu sudbinu odredit će Šeks.
potpisujem
orion- Posts : 2287
2017-06-06
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Podrška, popularnost, pozitivni financijski pokazatelji -sve je na njegvoj strani.
Do daljnjega sudbina mu postojano sjedi u fotelji premijera.
Do daljnjega sudbina mu postojano sjedi u fotelji premijera.
orion- Posts : 2287
2017-06-06
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Narod nije na Plenkovićevoj strani, prvenstveno kad su neosnovana prava manjina u pitanju(gdje pljuju po državi, narodu i njegovim svetinjama i vrijednostima) i kada ide nasilno nadmetati narodu nešto što narod gnjusno odbacuje i prezire gdje mu se oduzimaju temeljna životna prava.
OPASNOST ZA PRAVO RODITELJA NA ODGOJ
Udruga Vigilare traži od premijera Plenkovića odbacivanje kontroverzne Istanbulske konvencije
Prizor s tiskovne konferencije Vigilarea.
Nakon što su 2. kolovoza 2017. Udruga Vigilare i njezin pravni tim priložili sažetak pravnog mišljenja on-line Javnom savjetovanju o “Nacrtu prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” pri Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, nakon održane konferencije za medije 3. kolovoza 2017. u 10 sati na Trgu Nevenke Topalušić 1, cjelokupno pravno mišljenje o kontroverznoj tzv. Istanbulskoj konvenciji u punom je opsegu osobno dostavljeno u nadležno ministarstvo.
Na početku je predstavnik udruge Vigilare, Ivan Mihanović, podsjetio da je prije godinu dana uoči parlamentarnih izbora 2016., predsjednik HDZ-a, današnji premijer Andrej Plenković, odgovarajući osobno na Vrijednosni upitnik Udruge Vigilare, upućen svim političkim strankama, na pitanje „Držite li ‘teorije o rodnim identitetima’ (genderizam) štetnim za definiciju ljudske naravi, posebice zbog utjecaja na djecu, kao i za zakone i ostale sadržaje koji ih prihvaćaju i promiču?“ , između ostalog, vrlo jasno odgovorio: „…protivimo se nametanju bilo kakve, pa i rodne ideologije.“ No, i da se već krajem prošle godine, a posljednji put nedavno, isti premijer Plenković osobno založio za ratifikaciju ovog spornog ideološkog dokumenta. Također, rečeno je da je Hrvatska u srpnju ove godine donijela novi novi zakon o zašiti od obiteljskog nasilja koji je suvremen zakon i u skladu i s dijelovima Istanbulske konvencije
Nadalje, naglašeno je da je veći dio sadržaja konvencije pozitivan, potreban i koristan, ali da je neprihvatljivo da ga se na ovakav način i u ovakvom obliku želi ‘provući’. Pri tom je ocijenjeno da se radi o sličnoj proceduri donošenja dokumenata koja se odvija i na europskoj razini – da se vrijednosno i svjetonazorski osjetljive, diskutabilne i kontroverzne teme nastoje izglasati sjedinjeni zajedno s objektivno korisnim društvenim mjerama protiv kojih nitko razuman ne može biti, što predstavlja određeni oblik ucjene.
S obzirom na to da postoji samo kategorija spola, svi pokušaji redefiniranja spola kao nametnute “društvene konstrukcije” zapravo predstavljaju devijacije koja se stručno zove rodna disforija (poremećaj spolnog identiteta). Konvencija koja je vrlo izravno usmjerena protiv kulture, vjere, tradicije i običaja (čl. 42 Konvencije), ponajviše predstavlja opasnost za primarno pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.
Također, rodna teorija/perspektiva/ideologija (genderizam) protivna je identitetu i naravi čovjeka pa ovaj dokument predstavlja još jedan marksistički društveni eksperiment. Vigilare stoga od hrvatske Vlade i posebno predsjednika Vlade, g. Plenkovića, zahtijeva da, sukladno stranačkom geslu, vjerodostojno ne ratificiraju Istanbulsku konvenciju!
Punomoćni odvjetnik i predstavnik pravnog tima Udruge Vigilare u svojem je obraćanju istaknuo problematične dijelove Konvencije među kojima je istaknuo uvođenje znanstveno sporne, nepotvrđene i neusuglašene definicije „roda“; potom, uvođenje zakonskih pravila koja, ako se prenesu i u nacionalne zakonske okvire mogu povrijediti temeljna prava (kao što su roditeljska prava) te stereotipni prikaz muškaraca i dječaka kao agresor i nadzorni mehanizam uspostavljen Konvencijom.
OPASNOST ZA PRAVO RODITELJA NA ODGOJ
Udruga Vigilare traži od premijera Plenkovića odbacivanje kontroverzne Istanbulske konvencije
Konvencija koja je vrlo izravno usmjerena protiv kulture, vjere, tradicije i običaja (čl. 42 Konvencije), ponajviše predstavlja opasnost za primarno pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima
Prizor s tiskovne konferencije Vigilarea.
Nakon što su 2. kolovoza 2017. Udruga Vigilare i njezin pravni tim priložili sažetak pravnog mišljenja on-line Javnom savjetovanju o “Nacrtu prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” pri Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, nakon održane konferencije za medije 3. kolovoza 2017. u 10 sati na Trgu Nevenke Topalušić 1, cjelokupno pravno mišljenje o kontroverznoj tzv. Istanbulskoj konvenciji u punom je opsegu osobno dostavljeno u nadležno ministarstvo.
Na početku je predstavnik udruge Vigilare, Ivan Mihanović, podsjetio da je prije godinu dana uoči parlamentarnih izbora 2016., predsjednik HDZ-a, današnji premijer Andrej Plenković, odgovarajući osobno na Vrijednosni upitnik Udruge Vigilare, upućen svim političkim strankama, na pitanje „Držite li ‘teorije o rodnim identitetima’ (genderizam) štetnim za definiciju ljudske naravi, posebice zbog utjecaja na djecu, kao i za zakone i ostale sadržaje koji ih prihvaćaju i promiču?“ , između ostalog, vrlo jasno odgovorio: „…protivimo se nametanju bilo kakve, pa i rodne ideologije.“ No, i da se već krajem prošle godine, a posljednji put nedavno, isti premijer Plenković osobno založio za ratifikaciju ovog spornog ideološkog dokumenta. Također, rečeno je da je Hrvatska u srpnju ove godine donijela novi novi zakon o zašiti od obiteljskog nasilja koji je suvremen zakon i u skladu i s dijelovima Istanbulske konvencije
Nadalje, naglašeno je da je veći dio sadržaja konvencije pozitivan, potreban i koristan, ali da je neprihvatljivo da ga se na ovakav način i u ovakvom obliku želi ‘provući’. Pri tom je ocijenjeno da se radi o sličnoj proceduri donošenja dokumenata koja se odvija i na europskoj razini – da se vrijednosno i svjetonazorski osjetljive, diskutabilne i kontroverzne teme nastoje izglasati sjedinjeni zajedno s objektivno korisnim društvenim mjerama protiv kojih nitko razuman ne može biti, što predstavlja određeni oblik ucjene.
S obzirom na to da postoji samo kategorija spola, svi pokušaji redefiniranja spola kao nametnute “društvene konstrukcije” zapravo predstavljaju devijacije koja se stručno zove rodna disforija (poremećaj spolnog identiteta). Konvencija koja je vrlo izravno usmjerena protiv kulture, vjere, tradicije i običaja (čl. 42 Konvencije), ponajviše predstavlja opasnost za primarno pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima.
Također, rodna teorija/perspektiva/ideologija (genderizam) protivna je identitetu i naravi čovjeka pa ovaj dokument predstavlja još jedan marksistički društveni eksperiment. Vigilare stoga od hrvatske Vlade i posebno predsjednika Vlade, g. Plenkovića, zahtijeva da, sukladno stranačkom geslu, vjerodostojno ne ratificiraju Istanbulsku konvenciju!
Punomoćni odvjetnik i predstavnik pravnog tima Udruge Vigilare u svojem je obraćanju istaknuo problematične dijelove Konvencije među kojima je istaknuo uvođenje znanstveno sporne, nepotvrđene i neusuglašene definicije „roda“; potom, uvođenje zakonskih pravila koja, ako se prenesu i u nacionalne zakonske okvire mogu povrijediti temeljna prava (kao što su roditeljska prava) te stereotipni prikaz muškaraca i dječaka kao agresor i nadzorni mehanizam uspostavljen Konvencijom.
Guest- Guest
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Fénix wrote:Narod nije na Plenkovićevoj strani, prvenstveno kad su neosnovana prava manjina u pitanju(gdje pljuju po državi, narodu i njegovim svetinjama i vrijednostima) i kada ide nasilno nadmetati narodu nešto što narod gnjusno odbacuje i prezire gdje mu se oduzimaju temeljna životna prava.
Dok god bude imao gospodarski rast, narod će biti pretežito na njegovoj strani. Odnosno, bit će mu više sklon nego opoziciji koja se u tom smislu pokazala puno neuspješnijom za svoga mandata na vlasti. Narodu su gospodarska pitanja odnosno ona koja se tiču poboljšanja životnog standarda ilitiga boljeg života na prvom mjestu. Sve ostalo mu je manje važno.
Guest- Guest
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
...realno mislim da se plenkovic ovog posla primio ne bi...da mu nije obecano ili smuljano kako ce mu mandat biti 'laganini'...da je znao sto ce morat proci...sigurno bi rekao na ponudu da bude premijer ili predsjednik hdza..'ne,hvala gospodo u briselu mi je sasma dobro dobra pinka,povlastice,stresa nema sve sto napravim je dignem ruku prilikom glasanja'...nesto slicno je napravio picula ali na kontra strani u sdpu
vuksadinare- Posts : 99123
2015-09-08
Re: Promašena država na velikom i ključnom raskrižju
Vigilate ce trazit povrat SERIJATSKIH ZAKONA
Ocu rec.. katolibanskih
Ocu rec.. katolibanskih
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23718
2014-04-29
Page 1 of 3 • 1, 2, 3
Similar topics
» ECB pred ključnom odlukom o visini kamatnih stopa
» Fenomen Hercegovina : Nije država, ali je u sportu jača i od većih država
» Promašena Hasanpavelićeva poruka o temeljima države
» DW: Porezna reforma promašena i u korist Gazde Todorića
» Kršćani na raskrižju: Božji kvasac za preobrazbu svijeta
» Fenomen Hercegovina : Nije država, ali je u sportu jača i od većih država
» Promašena Hasanpavelićeva poruka o temeljima države
» DW: Porezna reforma promašena i u korist Gazde Todorića
» Kršćani na raskrižju: Božji kvasac za preobrazbu svijeta
Page 1 of 3
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum