DAN KAD SU PROTJERANI TURCI: Imotski slavi 300 godina slobode

DAN KAD SU PROTJERANI TURCI: Imotski slavi 300 godina slobode

Imotski danas obilježava 300-tu obljetnicu oslobođenja od turske vlasti, a s njim i cijela krajina. Ne samo da je to dan velike obljetnice, već i Dan grada te blagdan zaštitnice Imoćana, Gospe od Anđela.
Program je raznovrsan. Očekuje se i dolazak predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović. Imotski će sutra biti poznat ne samo po vrućim temperaturama koje ga prže, nego i po povijesnom i spomenutom događaju.
Program kreće u jutarnjim satima točnije u 9, kada će se na Topani položiti vijenci za sve poginule u obrani domovine, potom slijedi svečana sjednica Gradskoga vijeća u dvorani glazbene škole fra Ivana Glibotića, prezentacija starih Mercedesa, vojne opreme oružanih snaga RH na šetalištu Stjepana Radića točnije u samom srcu grada (8-13 h). Vojni zrakoplovi “Krila Oluje”, trebala bi nadlijetati nad gradom nešto prije 12 sati (11.40 h), dok je kruna događanja u poslijepodnevnim satima.
U 17 sati blagoslovit će se kip Gospe od Anđela u parku ispred crkve sv. Franje, potom u procesiju krenuti do Topane, gdje će svečanu misu služiti zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, a u 21 sat Imoćane u glavnoj gradskoj ulici zabavlja legendarna sarajevska grupa Crvena Jabuka.
Inače, pad Turaka u Imotskom, opisan je u nekoliko knjiga. Prilikom tog događaja, dio Turaka zabakaradirao se u imotskoj Topani, kuli povrh grada, a nekoliko konjanika Turci šalju  u Livno da zazovu pomoć livanjskog bega. Imoćani  oko kule postavljaju barut, i miniraju cijeli objekt dok se Turci nisu predali. Potom su i “vraćeni na viru pradidovsku” pišu imotski kroničari. Potom je za konjanicima poslan glasnik iz Imotskog, koji je tursku vojsku obavijestio, da u Imotskom Turaka više nema.
Nakon oslobođenja Imotskog od Turaka, došlo je i do migracija stanovništva. Jedan dio posuških plemena tada se spušta prema Imotskom, naročito nakon Požarevačkog mira, kada je prevarom Posušje ostalo u Hercegovini. Znatan dio imotskih plemena seli ka ljubuškom kotaru. Imotski pada pod Veneciju, koja je u tim i takvim okolnostima, nekoliko stoljeća turskog zuluma doživljena kao osloboditeljska sila.

eh kasne cigli dvi godine iza sinja...

Sa Imotskog krenuli su vuci
Čuvajte se,Balije i Turci

Tako je, oslobodila Imotski Venecija od Turaka. Iz čistog humanizma :))

imoćani se kite tuđim perjem.

Obitelj de Franceschi u Imotskom od 1717. do danas

Govoriti o dolasku de Franceschija, utjecajne talijanske plemićke obitelji u Dalmaciju u 14. stoljeću, o njezinu nastanjivanju u Omišu gdje se spominju 1590. (Gaspar de Franceschi, vlasnik bojnog broda Vascello, kasnije admiral mornarice), a osobito o naseljavanju i trajanju u Imotskom, na posjedu Perinuša, nije moguće bez ozbiljnog osvrta na povijesne, političke i društvene prilike koje su prethodile njihovu dolasku, te na dramatično vrijeme prevrata kada je Imotska krajina vojnom akcijom oslobođena od Osmanlija, a prostor potpao pod vlast i upravu Mletačke Republike.


Više stoljeća potom, unatoč činjenici da je u narodnom pamćenju, usmenoj i pisanoj književnosti obitelj zapamćena i slavljena kao junačka i dobročiniteljska, došlo je do neočekivanog antagonizma između lokalnoga seoskog stanovništva i obitelji, koji je nastao zbog sustavno podržavanog uvjerenja da su za oslobođenje Imotskog od Osmanlija zaslužni isključivo imotski franjevci i puk.

Samim time dovodio se u sumnju način stjecanja posjeda Perinuša, koji kao da je otet samovoljom prvih vlasnika.


U romantičarskoj literaturi podržava se ideja da je Imotski oslobođen zato što su se Turci prepali silne stoke na čije su rogovlje bile pričvršćene upaljene svijeće, pa se činilo da brojna vojna sila nadire prema utvrdi Topani. Takvo objašnjenje ratne taktike graniči s fantastikom.

U izuzetnoj oskudici u kakvoj je živjelo lokalno stanovništvo, kao i povratnici iz zbjega, upitan je bio toliki broj raspoložive stoke, ali i mogućnost nabavljanja nevjerojatnog broja voštanica koje su bile rijetka i skupa roba.

Naprotiv, nigdje se ne spominje promišljeno i razrađeno strateško planiranje same bitke, za koju su zaslužni profesionalni vojskovođe, a unutar toga raspored i djelovanje mletačke artiljerije i vojske, čemu su prethodile brojne pripreme i predradnje. Plan i raspored artiljerije i pješaštva ucrtan je u vojne dokumente i karte, pa o tome postoje pisani, već javno objavljeni dokumenti.


Pouzdamo li se u dostupne povijesne dokaze, te u istraživanja koja su sustavno i temeljito provodili fra Karlo Jurišić i fra Andrija Nikić pišući svoje doktorske disertacije, dolazimo do drugačije slike događanja što su se zbila 1717. godine, a koja su važna, mogla bih reći ključna, za povijest Imotskoga i Imotske krajine. U konačnici, kao posljedica ratne pobjede mletačke vojske i domaćih dobrovoljaca jest činjenica da je Imotski danas dio teritorija Hrvatske.


Začuđuje da se imotski fratri nisu odužili uspomeni na grofa Zuanu Ivana Franceschija1, koji je zbjeg od 15 imotskih fratara i određeni broj izbjeglih obitelji i njihove stoke prihvatio na svom posjedu u (Dobrču) Pisku, i dao im utočište od 11. siječnja 1715. do srpnja 1717.

Osim toga, svjedočeći patnji izbjeglih, poduzimao je i određene političke korake u svojstvu člana gradskog vijeća Omiša, tada Almissae, zastupajući njihove interesa kod generalnog providura Dalmacije Alvisea Moceniga III., a angažirao se i kasnije predvodeći vlastitu postrojbu od 250 unovačenih vojnika u pohod za oslobođenje Imotskog. U tom se ratu sam proslavio osvojivši varoš Imotski prije nego je prispjela glavnina mletačke vojske. Za opsade tvrđave prvi je ušao u nju iza vanjskoga utvrđenog zida, gdje je podigao mletačku zastavu sv. Marka.


Srčani Zuane Ivan Franceschi nije ni predmnijevao da će za junaštvo i na ime naknade vojnih troškova koje je za svoju postrojbu sam snosio dobiti begluk, kasnije nazvan Perinuša. Može se bezrezervno zaključiti da je to bio pothvat zreloga i plemenitog muškarca koji je nesebično sudjelovao ponajprije u zbrinjavanju zbjega Imoćana, a zatim u vojnoj operaciji samog oslobađanja varoši cijele Imotske krajine.
O tim događajima piše general Emo u svom izvješću mletačkom duždu datiranom 1. kolovoza 1717.godine.

Prejasni Vladaru
(...) Ujutro 23. prošlog srpnja ostavio sam taj predjel i stupajući prema propisima 25. uvečer nakon dugog i teškog puta sa svom artiljerijom i vojskom nađoh se u Imotskom. U toj sam krajini našao utaborenu konjicu koju sam poslao pod zapovjedništvom gospodina Bruna Spare iz Sinja drugim putem i prema uputama koje sam dao, našao sam zauzet Varoš zaslugom Zuane Franceschija (...).
Nakon 1717. godine s lica zemlje izbrisani su znakovi turskog 224-godišnjeg bivanja u Imotskoj krajini: džamija, kuće, groblja, han i mnogi drugi objekti o kojima svjedoče samo tragovi poput kaldrme u Jerkovića/Lekića avliji, unutrašnjih niša u konobi te iste kuće (u obliku lukovice), te arhitektonskih elemenata na staroj Jerkovića kući blizu čatrnje Ljube. Grad postupno naseljavaju mletački činovnici koji su počeli uređivati prve zemljišnike i uvoditi novu upravu.


U to vrijeme u Imotskom je živjelo 70 Venecijanaca, od kojih je samo obitelj de Franceschi ostala trajno nastanjena u Imotskoj krajini (od 1717. god.).
Tijekom gotovo tri stoljeća nije bilo sustavnih istraživanja povijesti obitelji de Franceschi u Imotskom, iako se bez njihova spominjanja ne može zamisliti nikakav osvrt na to povijesno razdoblje. Dokumenti su fragmentarno sačuvani na raznim mjestima, od Državnog arhiva, crkvenih matica, pa sve do privatnih zbirki. Mnoge vrijedne obiteljske isprave, koje su ujedno i povijesno relevantne, izgubljene su u nepovrat. Stoga se u ovom tekstu oslanjam na nesporne izvornike i meritorne autore istraživače te, osobito, na narodnu predaju ili, bolje rečeno, na narodno pamćenje koje je u književni oblik pretočio suvremenik događaja, fra Andrija Kačić Miošić.

http://www.imotski-svitnjak.com/index.php/iz-povijesti/item/53-obitelj-de-franceschi-u-imotskom-od-1717-do-danas/53-obitelj-de-franceschi-u-imotskom-od-1717-do-danas

Eroo wrote:

Koja je ovo Koka,koju guzlu i sisurde ima...uffff...

Gnjec fala na tekst. Iman frenda preziva se franceski. Ukratko buden napisa i svoj osvrt

Pinochet wrote:Gnjec fala na tekst. Iman frenda preziva se franceski. Ukratko buden napisa i svoj osvrt

nema na čemu. imaš na linku koji sam stavio detaljno poduži tekst ja sam pejstao na forum samo djelić tog što je na linku.

uglavnom, talijani pa kasnije napoleon, su donjeli civilizaciju taj primitivni kraj, koji je zbog rata sa turcima bio totalno opustošen i gdje se samo ratovalo ... 


recimo zanimljivo, velik napredak je bio za vrijeme austro ugarske, meni je recimo prababa išla u imotski raditi u njemačkoj tvornici i imala plaću. ono zgrada koju su švabe sagradili i danas se koristi u općini. 

kraljevina yuga, aj mala stagnacija, došao komunizam.. onako.. srednja žalost.. krenulo je ubrzano iseljavanje, jer komunisti su namjerno iseljavali dalmatinsku zagoru(vlajland) prema splitu, zadru, i obali općenito, gdje su gradili brodogradilišta, tvornice, i stambene zgrade. onda je imotski taj period bio siromašan, ali onda su valjda i komunisti počeli gore ulagati 70tih i 80tih godina, pa uz lovu gastrabajtera, život čak 70tih i 80tih nije bio ništa puno lošiji nego na obali.. meni je mater recimo završila všs.ing i radila je u tvornici kraj IM. 

a onda su došle famozne devedesete..  rat, ekipa iz IM masovno u vojsku, ratovala se za RH.. kasnije se RH pretvorio u ČARDAK, i onda je od 90tih do danas, Čardak iz HDZa konstatno razjebava imotski. doslovno Čardak je Imotski poharao na razini Turaka. U gradu i selima koji su za vrijeme AU imali tvornice , čak i u Yugi slušala se rokija i metal(meni svi stariji rođaci metalci i rokeri), nakon 90tih, iseljavanje i bežanija i ekonomsko uništavanje, čardak pljačkanje, i cajke. 

zanimljivo je što je ove godine nezavisni kandidat za gradonačelnika trebao pobjediti Čardak Kandidata iz HDZa, ali HDZovci su u imotski natrpali bosance da glasuju za HDZ i tako Čardak koji je opustošio Imotski i dalje ostao na vlasti.. moja gore rodbina, svi desničari i katolici, napokon im došlo iz guzice u glavu, počeli odjebavati HDZ, ali Čardak je dovuako bosance autobusima.. 

ukratko, Imotski je recimo 80tih, za Hercegovinu bio ono zapad-zapada. Danas je obrnuto.. imotski, grad u EU, u RH, jebena vukojebina koja umire, a odeš malo preko granice u BiH , i tamo ima više života.... pa ti glasaj za Čardak. 

aj sada se malo oporavlja , radi turizma.

Pinochet wrote:uglavnom, talijani pa kasnije napoleon, su donjeli civilizaciju taj primitivni kraj, koji je zbog rata sa turcima bio totalno opustošen i gdje se samo ratovalo ... 


recimo zanimljivo, velik napredak je bio za vrijeme austro ugarske, meni je recimo prababa išla u imotski raditi u njemačkoj tvornici i imala plaću. ono zgrada koju su švabe sagradili i danas se koristi u općini. 

kraljevina yuga, aj mala stagnacija, došao komunizam.. onako.. srednja žalost.. krenulo je ubrzano iseljavanje, jer komunisti su namjerno iseljavali dalmatinsku zagoru(vlajland) prema splitu, zadru, i obali općenito, gdje su gradili brodogradilišta, tvornice, i stambene zgrade. onda je imotski taj period bio siromašan, ali onda su valjda i komunisti počeli gore ulagati 70tih i 80tih godina, pa uz lovu gastrabajtera, život čak 70tih i 80tih nije bio ništa puno lošiji nego na obali.. meni je mater recimo završila všs.ing i radila je u tvornici kraj IM. 

a onda su došle famozne devedesete..  rat, ekipa iz IM masovno u vojsku, ratovala se za RH.. kasnije se RH pretvorio u ČARDAK, i onda je od 90tih do danas, Čardak iz HDZa konstatno razjebava imotski. doslovno Čardak je Imotski poharao na razini Turaka. U gradu i selima koji su za vrijeme AU imali tvornice , čak i u Yugi slušala se rokija i metal(meni svi stariji rođaci metalci i rokeri), nakon 90tih, iseljavanje i bežanija i ekonomsko uništavanje, čardak pljačkanje, i cajke. 

zanimljivo je što je ove godine nezavisni kandidat za gradonačelnika trebao pobjediti Čardak Kandidata iz HDZa, ali HDZovci su u imotski natrpali bosance da glasuju za HDZ i tako Čardak koji je opustošio Imotski i dalje ostao na vlasti.. moja gore rodbina, svi desničari i katolici, napokon im došlo iz guzice u glavu, počeli odjebavati HDZ, ali Čardak je dovuako bosance autobusima.. 

ukratko, Imotski je recimo 80tih, za Hercegovinu bio ono zapad-zapada. Danas je obrnuto.. imotski, grad u EU, u RH, jebena vukojebina koja umire, a odeš malo preko granice u BiH , i tamo ima više života.... pa ti glasaj za Čardak. 

aj sada se malo oporavlja , radi turizma.

....hdz samo vjeruje hercegovcima...svi drugi su pod ?...

imotski najvise zajebao antun vrdoljak bio je na jebenom polozaju uz tudjmana a za imotski je napravio kurac a mogao je..dok su hercegovci pomagali hercegovacka odnosno svoja mjesta...

....da..antun vrdoljak je grobar imotskoga taj covjek bio na visokim pozicijama a nista nije napravio za svoj kraj...jebote visecje radio tamo za nekakvog npr valpovcana nego imocana...

Najmudriji Imoćani koje pamtim su jedan stvarni i jedan nepostojeći(ili možda i nije?) lik.

Stipe Šuvar i Matan Špalatrin.

Imoćani su cro verzija Srba.

Jel stiže i najveća Rvatina, Haso?

Eva_ wrote:Jel stiže i najveća Rvatina, Haso?

Mujo i Haso u počasnoj loži.

u Imotskom je rođen najveći sin našeg naroda i narodnosti, moj rođo Ivica Todoric :D