~*~*~*~*~

10. svibnja

Gledala sam biljku kako izbija iz zemlje. Biljke traze svjetlo, bas kao moljci i filozofi.




20. svibnja

Danas sam uhvatila leptira. Kad im se otpuhne prah s krila, vise ne lete.

I zato mi se ne svidja kad moja majka brise prasinu s namjestaja. Mislim da zbog toga postane tako tezak.




27. svibnja

Pocet cu skupljati leptirov prah u staklenku u kojoj je nekad bio dzem od jagoda.




1. lipnja

Privezala sam staklenku konopcem jer se bojim da bi mogla poletjeti kad se napuni prahom.




6. lipnja

Odustala sam jer mi je zao leptira koji vise ne mogu letjeti. Ali sad ne znam sto uciniti sa staklenkom.




15. lipnja

Buduci da je danas kisilo, odlucila sam spremiti malo kisnice u staklenku u kojoj su nekad bili dzem od jagoda i leptirov prah. Iskoristit cu je najesen.

Primijetila sam da je velika razlika izmedju jeseni i proljeca u tome sto ujesen biljke umiru, dok se na proljece radjaju. Razlika moze biti jedino u kisi. Od proljetne kise biljke rastu, dok od jesenske umiru.

Moj brat kaze da sam luda. Ali ja znam da je za sve kriva voda. Najesen cu dokazati da imam pravo. Prolit cu proljetnu kisnicu po tlu.

Prolit cu proljece na jesen.

30. lipnja

Volim golube gadjati rijecima

Iako oni vise vole mrvice,



2. srpnja

Onako kako mi imamo srce, crijeva, bubrege, jetra... more ima ribe.


Mi se cesljamo cesljem.
A more brodovima.




14. srpnja

Katkad donesem kuci pustinju.

(Onda kad se osjecam usamljeno.)




5. kolovoza

Odlucila sam uzgojiti krikove u sebi. Otvorim usta i progutam sve zvukove koje uspijem.




6. kolovoza

Drzala sam krikove toliko dugo zatvorene u grudima da su, kad sam ih pustila, izasli grbavi.




12. kolovoza

Ostanu li dugo zatvoreni, krikovi istrunu. Poput povrca u hladnjaku.

24. rujna

Probudila sam se s vrucicom i ostala u krevetu.

Provela sam popodne govoreci zbrkano jer sam bila pod utjecajem pokrivaca.

Kad bih rekla "sesir", culo se "omotnica".



27. rujna

Pao je list iz jedne knjige. Vec je jesen.



2. listopada

Jedno slovo moze biti vrlo vazno.

Da nema slova "g", gastronom bi se morao posvetiti zvijezdama i planetama.



4. listopada

Jesen pocinje pasti drvece.



10. listopada

Moj stric kaze da ima prijatelja koji zivi u glavi drugog covjeka.

Prijatelj koji zivi u glavi tog covjeka - kojeg moj stric i ne poznaje - ima psa kojeg obicava voditi u setnju. Kaze mu: ne idi daleko. I pas se samo vrti ukrug. Nikada ne izlazi iz glave covjeka kojeg moj stric i ne poznaje.

25. studenog

Prije mnogo godina moj djed odlucio je posaditi stablo.

Kako je prolazilo vrijeme, djedov prijatelj - onaj sto je stvorio tvornicu od jedne carape - postajao je sve bogatiji. Zato sto je stvarao predmete koji su se mogli pospremiti u ladice.

U medjuvremenu, stablo mog djeda sve je vise raslo.

A susjed se sve vise bogatio.

To su dvije razlicite vrste bogatstva, kaze moj djed. Moje se sastoji od necega sto je nemoguce pospremiti u ladicu. Satkano je od sjene.

(Kojoj treba mnogo godina da naraste.)



1. prosinca

Moj otac vezuje rijeci jedne za druge vrlo dugackim uzetom.

Tako moze prelaziti s jedne visoke zgrade na drugu hodajuci po uzadi od rijeci.

A moze i skociti.

I pobjeci iz zatvora.

On knjige naziva svojom uzadi.




4. prosinca

Otisla sam u setnju s ocem. Ispod ruke nosio je knjigu o povijesti. Putovat cemo kroz vrijeme, rekao mi je.

Otvorio ju je usred piramida.

Egipcani nisu hodali postrance, objasnio mi je.

To ih samo mi ne uspijevamo vidjeti sprijeda.

1. sijecnja

Igracke nas napustaju

sto vise rastemo.



12. sijecnja

Pocelo je snijeziti u mojoj sobi. Moja majka rekla je da se sijecanj ne dogadja samo vani. A zatim mi je rekla da pobrisem sobu.



13. sijecnja

Nikad ne mozemo snimiti fotografiju u sadasnjosti jer je poslije moramo razviti ili digitalizirati.

Osoba na fotografiji uvijek je mladja od osobe koju smo fotografirali, zar ne? Tako je, rekao je moj brat, najbolje sto mozemo jest fotografirati proslost.



20. sijecnja

I dalje snijezi u mojoj sobi. Drustvo mi pravi susjeda, ali je toliko bijela da se ne vidi. Katkad se spotaknem o nju i zatim joj se ispricam.



27. sijecnja

Pokusala sam kroz prozor izbaciti snijeg koji jos uvijek pada u mojoj sobi.

To je kao kad se pokajemo zbog necega sto smo rekli: izbacujemo rijeci van, ali one i dalje padaju u nama.

1. veljace

Dani koji nedostaju. Moram izmisliti dane koji nedostaju.


2. veljace

Moj djed provodi puno vremena u parku. Kaze kako problem sa staroscu nije to sto mi zaboravljamo svijet, vec to sto svijet zaboravlja nas.



4. veljace

Ljuti me to sto u veljaci nikad nema 30. Odlucila sam ga stvoriti. Uzela sam list.

Nije lako stvoriti dan. Postoje navike, prepecenac s maslacem i mlijeko za dorucak, zatim skola. Nije lako stvoriti dan. Osobito zato sto nema dana u koje bi se takvi dani stavili.

Kad razmisljam o danima, znam da su satkani od sjecanja. Kupila sam dnevnik.

U njega cu zapisati sjecanja na dane koji ne postoje u kalendaru.

Vec sad imam neka sjecanja. Savrseno se sjecam dana kad sam pala na ulici i ozlijedila koljeno koje mi svake zime pulsira od boli. Bilo je to 30. veljace, zabiljezila sam.



7. veljace

Moj djed gotovo da nema kose. Imam nevidljivu frizuru, kaze mi on.



14. veljace

Moj otac kaze kako je veljaca najtezi mjesec. Onda ima najmanje dana da se ispune rokovi. Zao mi je tog mjeseca. Nitko nije kriv sto se radja malen.



30. veljace

Pala sam na ulici i ozlijedila koljeno.

Upravo tog dana pocela sam pisati ovaj dnevnik.