Events
Publications
Latest imagesZašto se ubio Branko Ćopić
Page 1 of 1
Zašto se ubio Branko Ćopić
by jastreb Wed 2 Dec - 21:04
[size=42]Konačno otkrivena istina: Evo zbog čega se ubio Branko Ćopić
By admin on Decembar 2, 2015[/size]
Konačno otkrivena istina: Evo zbog čega se ubio Branko Ćopić
“Taj božanski dar da nasluti, predvidi i hrabrost da to što sluti i – izgovori, ispostavilo se da je njegov proročanski um bio toliko snažan da pronikne u nevrijeme i poslije njegovog tragičnog kraja. On je na to upozoravao svojim književnim djelom, u kome se, umjesto revolucije zalagao za evoluciju. Nikad protivan, a vazda – antiprotivan. To ga je žigosalo, prokazivalo, proganjalo i progonilo do užasne smrti za koju se sam opredijelio krajem marta 1984. godine. Bio je uvjeren da će činom lične, fizičke žrtve poslati najsnažniju poruku – ne mogu i neću da preživim novi „Prolom“. Zemlju će nam rasturiti oni drugovi koji su je stvarali. To ja ne mogu da podnesem”.
Ovako o Branku Ćopiću, prvi put govori bard našeg glumišta, Toma Kuruzović (85), najpoznatiji Ćopićev „Nikoletina Bursać“, koji je sa velikim piscem drugovao više od tri decenije.
Ovdje nisu samo riječi sjećanja na velikana… U malenom Kuruzovićevom stanu, gdje od rukopisa u nastajanju knjige „Branko po Tomi“, igla ne bi imala gdje da padne. Kuruzović, ovdje, kao najvrijednije relikvije, čuva dosad neviđene i opipljive uspomene na druga i prijatelja.
Brankov mantil „barberi“, kupljen u Parizu, njegove olovke do cantimetra istrošene, ispod čijeg su „srca“ nastale mnoge priče, gumicu „pelikan“, na čijem je naličju pisac urezao krst… Perorez kojim je oštrio olovke, kutijica u kojoj je, ispod Brankovog mosta s koga se iz protesta prema nepravdi strmoglavio, nađeno njegovo oproštajno pismo koje završava rečenicom: „Zbogom lijepi i strašni živote…“
Kuruzović čuva i dugme sa košulje koje je sa Brankovom suprugom, Bogdankom Cicom, našao na mjestu gde se pisac ubio, razočaran u vrijeme u koje je polagao velike nade. I, vrijeme u kome nadu nije vidio.
Rukavi mantila su ručno porubljeni. Kragna je ponovljena, tako što je Branko onaj iskrzani dio okrenuo, pa je zašio kao novu.
– Bio je u svemu, vidite, jedan zaista skroman i štedljiv čovjek – govori nam Kuruzović.
– Njegova Cica mi je ispričala kako su kupili ovaj mantil koji vam pokazujem. Branko je probao, kazao: „A, ne dopada mi se, jer su džepovi mali, ne mogu u njih da stavim knjigu“. Parižani su, valjda poštujući Branka više nego mi sami, brzo odgovorili. Za nekoliko minuta iznutra su mu zašili nove džepove – da knjiga može da stane.
Kuruzović priča da je Ćopićeva satira za ono, komunističko vrijeme, bila ubojitija od puške. I on je toga bio svjestan. Prva je u režim opalila njegova „Jeretička priča“, 1950. godine, poslije koje je uslijedio Kongres antifašističkog fronta žena, boraca. Na ovom Kongresu, eto, govorio je i Tito. Branka je žigosao kao – izdajnika. U sali, dok je Tito govorio, bila je i Ćopićeva majka Soja. U crnini za najstarijim sinom i, od Branka starijom, ćerkom i za suprugom koji je, takođe, stradao u borbi sa fašističkim okupatorom.
Ustala je, poslije Titovog govora, prišla mu i u lice sasula: „Za mog Branka sve možeš da kažeš, ali da je izdajnik, to nikada da ne kažeš“.
– Kad je Tito umro – priča Kuruzović – našao sam se sa Brankom poslije mimohoda u Skupštini. „Šta si napisao u oproštajnoj posveti“, pitao sam ga. „Napisao sam“, kaže mi, „da je Tito došao iz bajke, u veličanstvenu borbu za slobodu i da se u bajku vratio“. Eto, to je napisao… Eto, koliko je bio plemenit čovjek. Nije likovao nad progoniteljem. Ali, sve je rekao, najsnažniju je priču ispričao svojom smrću. Bezrječni, najstrašniji roman je ispisao. Dobrica Ćosić, kada smo ubrzo poslije njegovog samoubistva otišli na Brankov most, gotovo istu rečenicu je izrekao: „Bezrečni roman, opomena za sva vremena“.
Kuruzović se sjeća dana te opomene.
– Ćopićeva žena, Bogdanka, pitala ga je kada će stići iz šetnje da postavi sto, da ručaju. Odgovorio joj je: „Sam ću postaviti, kad se vratim“. Nije ga bilo ni do podne, ni do predvečerja, tog 26. marta 1984. godine, kada se ubio. Našli su ga na betonu, pod mostom. Vidite, nije on bio tinejdžer, on je bio sedamdesetogodišnjak, koji je bio svjestan svog postupka. Meni je govorio: „Nikog nije briga što je očigledno da se naša lijepa zemlja rastače. Ja to ne mogu da podnesem i neću više da čekam tu smrt…“ Popeo se na ogradu mosta, leđima okrenut prema zgradi Centralnog komiteta na kojoj je bilo ispisano TITO, i skočio. Zapravo, strmoglavio se na beton. Pre toga, u hotelu „Moskva“, iz restorana sa sprata, gledao je u Savu, a ja verujem da je preko Save pogledom tragao za dalekim zavičajem… Častio je konobare, a kad su ga upitali koji je povod za takvo čašćavanje, kazao je: „Imam, verujte, veliki razlog…“ Brankov odlazak propratio je jedan šturi izvještaj i ukazivao je na njegovo, navodno, nervno rastrojstvo. Kakvo je vreme bilo, takav je bio izveštaj.
Toma Kuruzović, kojeg je sa Brankom upoznao Predrag Palavestra, u rukama ima čitave romane o svom višedecenijskom prijatelju. Znao ga je u dušu. On je, kako mu je veliki pisac govorio, bio njegov „najgrlatiji pronosilac kritike režima, sa pozorišne scene“.
– Kakvo nervno rastrojstvo, Branko je otišao jer nije mogao da podnese teret razočaranja. Govorio je, poslije njegove „Osme ofanzive“, kako su ga pitali – kakva ti je to ta, osma ofanziva, kad je bilo sedam zvaničnih. On je odgovarao, na svoj način, da je to njegova lična pobuna protiv novokomponovanih prvoboraca koji se bore „za svilengaće, a rasturaju svoje porodice“. Tako je govorio Branko i vazda žalio što mu vlasti nikada nisu dozvolile dramatizaciju njegove priče „Oproštaj sa Kosovom“. Bila je to opasna priča za državu. Pitao me je: Zašto, Tomo stalno preskaču onu priču o Kosovu. „Ja sam napisao istinu, a kažu mi da sam neprijatelj države, jer o tome pišem. A ja mislim da sam prijatelj, jer pišem i govorim o onome što nije dobro, a šta može da se popravi“.
Ćopić je otišao, zauvijek, kao opomena da se sprema raspad države i novi rat – govori Kuruzović.
– Ode, prije crnih konja i crnih konjanika. I sve mi se čini da i danas čujem ono što mi je govorio: „Vi hrabri živite, i opet preživljavajte ono crno i ono prošlo. Ono što vam ponovo dolazi. Ja ne mogu i neću“.
Nekoliko dana pre nego što ćemo se zauvek rastati, sačekao sam ga poslije jedne književne večeri, povezao ga „ladom“, prema kući. A on mi je, zamislite, tražio da mu govorim „Otadžbinu“, Alekse Šantića – sjeća se Kuruzović.
– Ja započnem, a on nastavlja. Od reči do reči govori celu pesmu.
By admin on Decembar 2, 2015[/size]
Konačno otkrivena istina: Evo zbog čega se ubio Branko Ćopić
“Taj božanski dar da nasluti, predvidi i hrabrost da to što sluti i – izgovori, ispostavilo se da je njegov proročanski um bio toliko snažan da pronikne u nevrijeme i poslije njegovog tragičnog kraja. On je na to upozoravao svojim književnim djelom, u kome se, umjesto revolucije zalagao za evoluciju. Nikad protivan, a vazda – antiprotivan. To ga je žigosalo, prokazivalo, proganjalo i progonilo do užasne smrti za koju se sam opredijelio krajem marta 1984. godine. Bio je uvjeren da će činom lične, fizičke žrtve poslati najsnažniju poruku – ne mogu i neću da preživim novi „Prolom“. Zemlju će nam rasturiti oni drugovi koji su je stvarali. To ja ne mogu da podnesem”.
Ovako o Branku Ćopiću, prvi put govori bard našeg glumišta, Toma Kuruzović (85), najpoznatiji Ćopićev „Nikoletina Bursać“, koji je sa velikim piscem drugovao više od tri decenije.
Ovdje nisu samo riječi sjećanja na velikana… U malenom Kuruzovićevom stanu, gdje od rukopisa u nastajanju knjige „Branko po Tomi“, igla ne bi imala gdje da padne. Kuruzović, ovdje, kao najvrijednije relikvije, čuva dosad neviđene i opipljive uspomene na druga i prijatelja.
Brankov mantil „barberi“, kupljen u Parizu, njegove olovke do cantimetra istrošene, ispod čijeg su „srca“ nastale mnoge priče, gumicu „pelikan“, na čijem je naličju pisac urezao krst… Perorez kojim je oštrio olovke, kutijica u kojoj je, ispod Brankovog mosta s koga se iz protesta prema nepravdi strmoglavio, nađeno njegovo oproštajno pismo koje završava rečenicom: „Zbogom lijepi i strašni živote…“
Kuruzović čuva i dugme sa košulje koje je sa Brankovom suprugom, Bogdankom Cicom, našao na mjestu gde se pisac ubio, razočaran u vrijeme u koje je polagao velike nade. I, vrijeme u kome nadu nije vidio.
Rukavi mantila su ručno porubljeni. Kragna je ponovljena, tako što je Branko onaj iskrzani dio okrenuo, pa je zašio kao novu.
– Bio je u svemu, vidite, jedan zaista skroman i štedljiv čovjek – govori nam Kuruzović.
– Njegova Cica mi je ispričala kako su kupili ovaj mantil koji vam pokazujem. Branko je probao, kazao: „A, ne dopada mi se, jer su džepovi mali, ne mogu u njih da stavim knjigu“. Parižani su, valjda poštujući Branka više nego mi sami, brzo odgovorili. Za nekoliko minuta iznutra su mu zašili nove džepove – da knjiga može da stane.
Kuruzović priča da je Ćopićeva satira za ono, komunističko vrijeme, bila ubojitija od puške. I on je toga bio svjestan. Prva je u režim opalila njegova „Jeretička priča“, 1950. godine, poslije koje je uslijedio Kongres antifašističkog fronta žena, boraca. Na ovom Kongresu, eto, govorio je i Tito. Branka je žigosao kao – izdajnika. U sali, dok je Tito govorio, bila je i Ćopićeva majka Soja. U crnini za najstarijim sinom i, od Branka starijom, ćerkom i za suprugom koji je, takođe, stradao u borbi sa fašističkim okupatorom.
Ustala je, poslije Titovog govora, prišla mu i u lice sasula: „Za mog Branka sve možeš da kažeš, ali da je izdajnik, to nikada da ne kažeš“.
– Kad je Tito umro – priča Kuruzović – našao sam se sa Brankom poslije mimohoda u Skupštini. „Šta si napisao u oproštajnoj posveti“, pitao sam ga. „Napisao sam“, kaže mi, „da je Tito došao iz bajke, u veličanstvenu borbu za slobodu i da se u bajku vratio“. Eto, to je napisao… Eto, koliko je bio plemenit čovjek. Nije likovao nad progoniteljem. Ali, sve je rekao, najsnažniju je priču ispričao svojom smrću. Bezrječni, najstrašniji roman je ispisao. Dobrica Ćosić, kada smo ubrzo poslije njegovog samoubistva otišli na Brankov most, gotovo istu rečenicu je izrekao: „Bezrečni roman, opomena za sva vremena“.
Kuruzović se sjeća dana te opomene.
– Ćopićeva žena, Bogdanka, pitala ga je kada će stići iz šetnje da postavi sto, da ručaju. Odgovorio joj je: „Sam ću postaviti, kad se vratim“. Nije ga bilo ni do podne, ni do predvečerja, tog 26. marta 1984. godine, kada se ubio. Našli su ga na betonu, pod mostom. Vidite, nije on bio tinejdžer, on je bio sedamdesetogodišnjak, koji je bio svjestan svog postupka. Meni je govorio: „Nikog nije briga što je očigledno da se naša lijepa zemlja rastače. Ja to ne mogu da podnesem i neću više da čekam tu smrt…“ Popeo se na ogradu mosta, leđima okrenut prema zgradi Centralnog komiteta na kojoj je bilo ispisano TITO, i skočio. Zapravo, strmoglavio se na beton. Pre toga, u hotelu „Moskva“, iz restorana sa sprata, gledao je u Savu, a ja verujem da je preko Save pogledom tragao za dalekim zavičajem… Častio je konobare, a kad su ga upitali koji je povod za takvo čašćavanje, kazao je: „Imam, verujte, veliki razlog…“ Brankov odlazak propratio je jedan šturi izvještaj i ukazivao je na njegovo, navodno, nervno rastrojstvo. Kakvo je vreme bilo, takav je bio izveštaj.
Toma Kuruzović, kojeg je sa Brankom upoznao Predrag Palavestra, u rukama ima čitave romane o svom višedecenijskom prijatelju. Znao ga je u dušu. On je, kako mu je veliki pisac govorio, bio njegov „najgrlatiji pronosilac kritike režima, sa pozorišne scene“.
– Kakvo nervno rastrojstvo, Branko je otišao jer nije mogao da podnese teret razočaranja. Govorio je, poslije njegove „Osme ofanzive“, kako su ga pitali – kakva ti je to ta, osma ofanziva, kad je bilo sedam zvaničnih. On je odgovarao, na svoj način, da je to njegova lična pobuna protiv novokomponovanih prvoboraca koji se bore „za svilengaće, a rasturaju svoje porodice“. Tako je govorio Branko i vazda žalio što mu vlasti nikada nisu dozvolile dramatizaciju njegove priče „Oproštaj sa Kosovom“. Bila je to opasna priča za državu. Pitao me je: Zašto, Tomo stalno preskaču onu priču o Kosovu. „Ja sam napisao istinu, a kažu mi da sam neprijatelj države, jer o tome pišem. A ja mislim da sam prijatelj, jer pišem i govorim o onome što nije dobro, a šta može da se popravi“.
Ćopić je otišao, zauvijek, kao opomena da se sprema raspad države i novi rat – govori Kuruzović.
– Ode, prije crnih konja i crnih konjanika. I sve mi se čini da i danas čujem ono što mi je govorio: „Vi hrabri živite, i opet preživljavajte ono crno i ono prošlo. Ono što vam ponovo dolazi. Ja ne mogu i neću“.
Nekoliko dana pre nego što ćemo se zauvek rastati, sačekao sam ga poslije jedne književne večeri, povezao ga „ladom“, prema kući. A on mi je, zamislite, tražio da mu govorim „Otadžbinu“, Alekse Šantića – sjeća se Kuruzović.
– Ja započnem, a on nastavlja. Od reči do reči govori celu pesmu.
jastreb- Posts : 34045
2014-04-22
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by omni Wed 2 Dec - 21:43
Zar mu nisu rekli da to CIA radi a ne oni koji su zemlju i stvorili? Ili je Branko znao vise?
omni-
Posts : 7009
2014-04-12
Lokacija: : 9 krug
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by marcus-t Wed 2 Dec - 22:24
Ništa se nije promijenilo ni nakon ovog rata. Na Balkanu stare priče...Govorio je, poslije njegove „Osme ofanzive“, kako su ga pitali – kakva ti je to ta, osma ofanziva, kad je bilo sedam zvaničnih. On je odgovarao, na svoj način, da je to njegova lična pobuna protiv novokomponovanih prvoboraca koji se bore „za svilengaće, a rasturaju svoje porodice“.
marcus-t- Posts : 1720
2015-10-07
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Guest Wed 2 Dec - 23:13
Kad mu je bilo svega dosta Branko je skočio sa savskog mosta
Guest- Guest
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Guest Wed 2 Dec - 23:33
Bolje da je ostao u Bosni. Tjerali ga da bude srbin patriota, a on nije htio pa se ubio.
Guest- Guest
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by dzango Wed 2 Dec - 23:44
Zato je valjda napisao Oproštaj sa Kosovom koji nisu hteli da dramatizuju.kofein wrote:Bolje da je ostao u Bosni. Tjerali ga da bude srbin patriota, a on nije htio pa se ubio.
dzango- Posts : 28140
2014-04-19
Lokacija: : Velika Srbija
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Guest Thu 3 Dec - 15:30
Kapetan Leši ga izdo.dzango wrote:Zato je valjda napisao Oproštaj sa Kosovom koji nisu hteli da dramatizuju.kofein wrote:Bolje da je ostao u Bosni. Tjerali ga da bude srbin patriota, a on nije htio pa se ubio.
Guest- Guest
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by jastreb Fri 4 Dec - 12:31
Ma daleko je on bio od Kosova.dzango wrote:Zato je valjda napisao Oproštaj sa Kosovom koji nisu hteli da dramatizuju.kofein wrote:Bolje da je ostao u Bosni. Tjerali ga da bude srbin patriota, a on nije htio pa se ubio.
U beogradu se jadni Krajišnik osjećao kao u kavezu.
Dosta je pročitati njegove knjige 8.ofanziva i Ne tuguj bronzana stražo,u kojoj je opisao pustu patnju za rodnim krajem.
Nije se Brane snašao u Beogradu,gonjen svojom Krupom, Unom,Grmečom,Plješivicom.
Ja kad čitam ili slušam njegovu divnu pjesmu Mala moja iz Bosanske Krupe osjećam neku krupnu i neslućenu tugu.
Žal za djetinjstvom,što li?
jastreb- Posts : 34045
2014-04-22
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by jastreb Fri 4 Dec - 12:32
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE
Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Branko Ćopić
Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Branko Ćopić
jastreb- Posts : 34045
2014-04-22
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by jastreb Fri 4 Dec - 12:34
Kako su mi ovo tužni,nostalgični i čeznutljivi stihovi:
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
jastreb- Posts : 34045
2014-04-22
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by omni Fri 4 Dec - 12:56
Pa nije mu Bosna tada bila niti druga drzava niti 5000km daleko da nema za kartu. Ne bi se ja mucio nema sanse. Nego zalio je on za mladoscu pa makar bila drzava Kralja Petra ili NDHazija.
omni-
Posts : 7009
2014-04-12
Lokacija: : 9 krug
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Regoč Fri 4 Dec - 14:09
Ovo nije nikakva novost, ovo znam već desetak godinah, a oni kojima je važno i više.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 105
Lokacija: : Doma
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by mrincredible Fri 4 Dec - 15:48
Samoubojstvo je obično posljedica depresije, i to u njenom najtežem obliku, a kad su poznate osobe u pitanju ljudi se trude pronaći nekakve "više" razloge.
mrincredible-
Posts : 440
2014-04-16
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Regoč Fri 4 Dec - 17:30
Što ne znači da viših razlogah nema.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 105
Lokacija: : Doma
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by stenjalica Fri 4 Dec - 17:31
jer nije više mogao jebavati mlade partizanke u pakšu
stenjalica-
Posts : 791
2015-10-18
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Guest Fri 4 Dec - 17:33
Branko je bio razočaran čovjek. Zašto se ubio Hemingway, zašto se ubio Jesenjin? Razočaranje. Puno je zanimljivije samoubojstvo Branka Miljkovića, po meni. Kažu jer je odbio biti član Partije, pa su ga cenzurirali i rugali mu se dok nije podlegao pritisku.
Guest- Guest
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 105
Lokacija: : Doma
Re: Zašto se ubio Branko Ćopić
by Guest Fri 4 Dec - 17:44
Pjesnik. Navodno se ubio u Zagrebu 1961., no moguće da ga partija likvidirala.
Guest- Guest
Similar topics» Konačno otkrivena istina-Zašto se ubio Branko Ćopić
» Ratni zločinac Branko Ćopić
» BOŠNJACI:'Branko Ćopić bio je četnik,sudjelovao je u velikom masakru'
» Zašto biljke u Černobilju nije ubio rak?
» Zašto Milanović neče dobiti izbore i zašto je propustio matirati HDZ?
» Ratni zločinac Branko Ćopić
» BOŠNJACI:'Branko Ćopić bio je četnik,sudjelovao je u velikom masakru'
» Zašto biljke u Černobilju nije ubio rak?
» Zašto Milanović neče dobiti izbore i zašto je propustio matirati HDZ?
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum