ZASHTO JE PANDORA OTVORILA KUTIJU

Oduvijek su me interesirali ljudska psiha i mentalitet odredjenih ljudi i naroda,a posebno uzrocii odredjenih ponashanja.Znatizelja po meni je prvi znak inteligencije koji mozemo vidjeti posebno kod male djece,ali prevelika znatizelja kod djece i kod odraslih zna biti pogubna.Sta vi mislite?


Prema starogrčkom mitu, kada je Prometej ukrao vatru od bogova i dao je ljudima, Zeus ga je okovao, a potom ljudima poslao neobičnu djevojku - Pandoru i kutiju koja je bila njezin miraz.
Prometejev brat, titan Epimetej, zaljubio se i oženio Pandoru; bojeći se Zeusove osvete, upozorio ju je da ne otvara kutiju. Međutim, njezinu znatiželju bilo je nemoguće obuzdati. Pandora je otvorila kutiju, a sav jad i nevolje su se iz nje proširile svijetom, dok je na dnu kutije ostala samo nada.
Pandora je postala metafora za ljudsku radoznalost, koja je toliko jaka da zanemaruje opasnost od onoga što se može otkriti, čak i kada to otkriće predstavlja nešto strašno i zlokobno.
Prvi eksperiment
Znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison i Sveučilišta u Chicagu proveli su eksperimente i pokušali odgovoriti na pitanje je li „efekt Pandore“ karakterističan za većinu ljudi.
U jednom eksperimentu sudjelovalo je 54 učenika. Na stolu je bilo ukupno dvadeset olovaka – pet je bilo označeno crvenom bojom, pet zelenom, a deset žutom.
Istraživač je studente obavijestio da crvene olovke imaju bateriju u sebi, koja, kada se pritisne gumb na olovci, proizvodi blagi električni udar i uzrokuje bol u ruci. Zelene olovke bile su bez električnog naboja, a žute olovke nudile su neizvjestan ishod - samo su neke od njih imale bateriju u sebi i stvarale su struju i bol klikom.
Eksperiment je pokazao da učenici rijetko uzimaju crvene i zelene olovke; obično su pritiskali gumb na žutim olovkama, želeći znati hoće li ih udariti struja.
„Kao što je radoznalost natjerala Pandoru da otvori kutiju nevolja – tako ljudi ne mogu odoljeti znatiželji i pokušavaju otkriti očito neugodne stvari. Vjerujemo da radoznalost proizlazi iz straha od nepoznatog”, rekao je autor studije Bowen Rouen.
Još jedan eksperiment
Sljedeći eksperiment potvrdio je rezultate prvog. Ispitanici su vidjeli 48 ikona (simbola) na ekranu računala. Nakon što su "kliknuli" na ikonu s natpisom "čavli", začuo se zvuk kada su zagrebali čavao po ploči. Klikom na ikonu "voda" sudionici eksperimenta mogli su uživati ​​u zvuku tekuće vode.
Postojala je i treća vrsta ikona koja je "krilila" neugodan zvuk "čavla" ili ugodan žubor "vode".
Opet je većina ispitanika odabrala ikone s nepredvidivim ishodom.
Ono što je zanimljivo – studenti koji nisu otvorili treću vrstu ikona nakon eksperimenta bili su puno sretniji od “ljubitelja nepoznatog”.
Istraživanje otkriva potencijalno perverznu stranu radoznalosti, što je posebno važno za naše vrijeme - doba informacija i društva koje karakterizira visok stupanj znatiželje.
Kako objašnjavaju autori studije, često ne možemo odoljeti porivu da saznamo neugodne informacije. Iako se smatra ljudskim dobrom – znatiželja često može biti i ljudsko prokletstvo.

mentalitet wrote:Oduvijek su me interesirali ljudska psiha i mentalitet odredjenih ljudi i naroda,a posebno uzrocii odredjenih ponashanja.Znatizelja po meni je prvi znak inteligencije koji mozemo vidjeti posebno kod male djece,ali prevelika znatizelja kod djece i kod odraslih zna biti pogubna.Sta vi mislite?


Prema starogrčkom mitu, kada je Prometej ukrao vatru od bogova i dao je ljudima, Zeus ga je okovao, a potom ljudima poslao neobičnu djevojku - Pandoru i kutiju koja je bila njezin miraz.
Prometejev brat, titan Epimetej, zaljubio se i oženio Pandoru; bojeći se Zeusove osvete, upozorio ju je da ne otvara kutiju. Međutim, njezinu znatiželju bilo je nemoguće obuzdati. Pandora je otvorila kutiju, a sav jad i nevolje su se iz nje proširile svijetom, dok je na dnu kutije ostala samo nada.
Pandora je postala metafora za ljudsku radoznalost, koja je toliko jaka da zanemaruje opasnost od onoga što se može otkriti, čak i kada to otkriće predstavlja nešto strašno i zlokobno.
Prvi eksperiment
Znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison i Sveučilišta u Chicagu proveli su eksperimente i pokušali odgovoriti na pitanje je li „efekt Pandore“ karakterističan za većinu ljudi.
U jednom eksperimentu sudjelovalo je 54 učenika. Na stolu je bilo ukupno dvadeset olovaka – pet je bilo označeno crvenom bojom, pet zelenom, a deset žutom.
Istraživač je studente obavijestio da crvene olovke imaju bateriju u sebi, koja, kada se pritisne gumb na olovci, proizvodi blagi električni udar i uzrokuje bol u ruci. Zelene olovke bile su bez električnog naboja, a žute olovke nudile su neizvjestan ishod - samo su neke od njih imale bateriju u sebi i stvarale su struju i bol klikom.
Eksperiment je pokazao da učenici rijetko uzimaju crvene i zelene olovke; obično su pritiskali gumb na žutim olovkama, želeći znati hoće li ih udariti struja.
„Kao što je radoznalost natjerala Pandoru da otvori kutiju nevolja – tako ljudi ne mogu odoljeti znatiželji i pokušavaju otkriti očito neugodne stvari. Vjerujemo da radoznalost proizlazi iz straha od nepoznatog”, rekao je autor studije Bowen Rouen.
Još jedan eksperiment
Sljedeći eksperiment potvrdio je rezultate prvog. Ispitanici su vidjeli 48 ikona (simbola) na ekranu računala. Nakon što su "kliknuli" na ikonu s natpisom "čavli", začuo se zvuk kada su zagrebali čavao po ploči. Klikom na ikonu "voda" sudionici eksperimenta mogli su uživati ​​u zvuku tekuće vode.
Postojala je i treća vrsta ikona koja je "krilila" neugodan zvuk "čavla" ili ugodan žubor "vode".
Opet je većina ispitanika odabrala ikone s nepredvidivim ishodom.
Ono što je zanimljivo – studenti koji nisu otvorili treću vrstu ikona nakon eksperimenta bili su puno sretniji od “ljubitelja nepoznatog”.
Istraživanje otkriva potencijalno perverznu stranu radoznalosti, što je posebno važno za naše vrijeme - doba informacija i društva koje karakterizira visok stupanj znatiželje.
Kako objašnjavaju autori studije, često ne možemo odoljeti porivu da saznamo neugodne informacije. Iako se smatra ljudskim dobrom – znatiželja često može biti i ljudsko prokletstvo.

mislim da je znatiželja bit čovjekovog postojanja, funkcioniranja i napredovanja u svim sferama života. 
Možda zaključak da radoznalost proizlazi iz straha od nepoznatog i nije savim točna... jednostavno proizlazi iz potrebe za znanjem , za otkrivanjem i savladavanjem kojekakvnih izazova. 

  Najvažnije je nikad ne prestati postavljati pitanja. Radoznalost postoji s razlogom. Čovjek ne može ne biti zadivljen kad razmišlja o misterijima vječnosti i života, o čudesnoj strukturi stvarnosti. Dovoljno je da svakog dana uspijemo razumjeti samo mali dio te misterije.

Albert Einstein

pitanja i trazenje odgovora na njih su ljudska djelatnost, kao sta su gradenje kuce, voznja autobusom ili kuhanje vecere.
ali je pogresno misliti da na svako ljudsko pitanje postoji svrhoviti odgovor tamo negdje u vanjskom svijetu. veza nije reciprocna. to se najslikovitije odrazava pri postavljannju tkz. fundamentalnih pitanja, tipa sta je materija, kako je nastao svemir, sta je vrijeme itd.  to su  misaone strukture koje imaju svoje znacenje samo unutar ljudskog misonog kolektiva a u vanjstini bivstvovanje su tek eho, krik, vrisak, ljudske egszistencijane teznje za trazenjem smisla.
zar nije smijesno i simpaticno misliti da ova nepreglednost u kojoj se covjek nalazi mora imati svoj svrsihodni odgovor tamo negdje, covjek je kao radoznali mladac koji uporno pita zasto, zasto, zasto.
e pa zato
nema odgovora