Re: Utjeha kaosa

by Guest 28/2/2017, 12:30

Sjedeći u tišini
Ne radeći ništa
Proljeće dolazi
A trava raste sama od sebe

Basho

by Guest 1/3/2017, 11:05

danas na kiši...

Utjeha kaosa - Page 4 Kiaya10

by Guest 2/3/2017, 11:10

Htio bih se svesti čitav na jednu bezprostornu tačkicu svijesti, vanvremenu, neranjivu, van domašaja zbivanja. Mala abulična misaona jedinka, prepuštena svim vjetrovima, kao kunadra maslačka; povijati se povodljivo nošen svim strujama, kružiti u svim motanjima i virovima.

Vladan Desnica

by Guest 3/3/2017, 09:18

by Guest 3/3/2017, 09:21

Mjesec je isti stari mjesec

Cvijeće, isto kakvo je bilo,

Ali sam i ja postao nalik

Svim stvarima koje vidim!

Bunam

by Guest 4/3/2017, 14:13

Oblaci dolaze s vremena na vrijeme –

I donose čovjeku priliku da se odmori

Od gledanja u mjesec.

Chora

by Guest 5/3/2017, 14:02

U napuštenom
čamcu bubnja
tuča.

Shiki

by Guest 5/3/2017, 14:10

Sijevnu munja –
šum kapljica kiše na
lišću bambusa.

Buson

by Guest 8/3/2017, 13:35

„Mržnja je kao crni sljez..
Hrapavim listovima..
Želi sakriti tratinčicu..
Mržnja je kad orao..
U svoje veliko ždrijelo..
Želi staviti sitnu grlicu..
Mržnja je kad se..
Zbog suza u mojim očima..
Na tvom licu pojavi ironičan.
Osmijeh...“

by Guest 8/3/2017, 19:16

Tama

Nakon nekog Hamleta na Lovrjencu
pitala me Melita Roko jeste li primijetili
kako neki za vrijeme predstave ne gledaju
drugo nego mrak oko sebe.
Nisam rekao ništa, pomislio sam sreća
što je sjedila daleko od mene,
inače bi doznala da sam jedan od tih.
Ah, gospođo začuđena, možda uvrijeđena,
kada se svjetla ugase i tišina pokaže
dotle nevidljivu tamu oko nas, među nama,
kako da je čovjek ne sluša i ne gleda?
Jedan tajni jezik s mora, okolnih brda,
dalekih otoka, bliskih zvijezda, iz grada,
jezik prije govora, kao dječji strah
dolazi, moglo bi se reći plavi,
i mi ne znamo što hoće,
stajati na ramenu, ustima, razumu,
biti donji i gornji glas, slika,
priča prije i nakon priče,
ili samo tama, tama, gušiteljica mjere,
svekoliki profil slijepog oka,
tišina nakon nekoliko milijardi pucnjeva.
O, tama, tama. Približio bih je
da mi bude ogrtač za večernju hladnoću,
udaljio bih je da me ne zaguši,
udvarao bih joj, vikao: čija si, támo?
Luda i mudra hvata me s visinskog tornja.
Gdje smo? Kada budem mogao i budem znao
svrnut ću je na sitan kvadrat ispred,
to nesretno mjesto gdje se bez
prestanka obnavljaju porazi.
Tu budimo, ti moćna, ti svevideća,
tu časak budi svjetlo,
reci ja sam svjetlo.

Utjeha kaosa - Page 4 P5200610

by Guest 9/3/2017, 10:02

Večernji lahor –
svi ružini cvjetovi
giblju se, njišu.

Shiki

by Guest 9/3/2017, 10:26

Među cvijećem:
čuje se smijeh ljudi –
proljetna brda.

Bôitsu

by Guest 9/3/2017, 13:57

Opomena

Životinjice iz slikovnica za djecu, kunići koji govore, psići, vjeverice, kao i božje ovčice, pčelice, bumbari, s pravim životinjama imaju isto toliko zajedničkoga koliko i naša predodžba o svijetu s istinskim svijetom. Razmislimo o tom i zadrhtimo.

Milan KUndera

by Guest 13/3/2017, 11:45

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bježale.
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svjoju pračku.

Ali stiže i čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa ! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti.
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.

Pablo Neruda

Utjeha kaosa - Page 4 Tijelo10

by Guest 13/3/2017, 15:54

S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj njene pletenice guste.
Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi!

Utjeha kaosa - Page 4 P3131110

by Guest 15/3/2017, 12:32

„Imam duboko osvjedočenje, da – kad se gleda iz Božje perspektive – nema slučaja, da je cijeli moj život u svim pojedinostima u planu Božje providnosti od vječnosti zacrtan, i da je on pred Božjim okom, koje sve vidi, jedna harmonijski povezana cjelina, u kojoj svaka pojedinost ima svoj smisao. I tada počinjem da se veselim svijetlu slave, u kojem će meni ta povezanost i taj smisao biti otkriveni.“

Edith Stein

Utjeha kaosa - Page 4 Orah10

by Guest 21/3/2017, 10:46

Čudnovati kljunaš

Sisavci, gmazovi, ptice, ribe...
Pingvin – ptica? Riba – kit? Mali netopir, šišmiš mali
negdje sisa. Ptičje mlijeko. Krv gmaza. Utjecaj svemira
na strukturu kralješka i milijarde neurita i neurona,
živaca i živčanika, sisaljki, ticala...
A biljke – krotki radnici, organizatori i promatrači.
Uzdišu li, izdišu li – zelene se od napora.
Čini vam se, mogli biste još bez svih tih životinja, ali
bez biljaka – nema zbora. Pitajte ribe kako im je bez pluća.
Ribe šute, dišu škrgama. (Blago njima, nemaju nadahnuća!)
Razmislite posebno o endemima i čuvajte ih unutar naroda.
Naprimjer, naše biljke – degenia velebitica, sibirea croatica,
pa i Pančićeva omorika.
A o čovječjoj ribici da i ne govorimo.
Ona je sasvim tiha, sasvim gola...
Psst! Mirna, mirna.
(U dosluhu je s tajnom našom.
I s čudnovatim kljunašom.)

Božica Zoko

Utjeha kaosa - Page 4 Macakl10

by Guest 22/3/2017, 13:42

The Way Through The Woods

By Rudyard Kipling

THEY shut the road through the woods

Seventy years ago.

Weather and rain have undone it again,

And now you would never know

There was once a path through the woods

Before they planted the trees:

It is underneath the coppice and heath,

And the thin anemones.

Only the keeper sees

That, where the ring-dove broods

And the badgers roll at ease,

There was once a road through the woods.

Yet, if you enter the woods

Of a summer evening late,

When the night-air cools on the trout-ring’d pools

Where the otter whistles his mate

(They fear not men in the woods

Because they see so few),

You will hear the beat of a horse’s feet

And the swish of a skirt in the dew,

Steadily cantering through

The misty solitudes,

As though they perfectly knew

The old lost road through the woods ...

But there is no road through the woods.

by Guest 23/3/2017, 12:40

Oživljavaju

tolike uspomene:

cvjetovi trešnje!

Basho

by Guest 23/3/2017, 19:33

Ja znam da niko živ nije prešao svoj put a da mu se Ti nisi približio,

položio mu ruku na rame i pošao s njim jedan čas.

Prevelika je i preteška za jednog čovjeka ta snaga i ta mudrost kojom

nas iskušavaš.

U časovima kad mi je preteško, ja mislim da si Ti podmukla snaga u

hljebu koji jedemo i vodi koju pijemo i da pomalo i potajno prožimlješ

tijelo naše i upijaš nam se u krv pa tako ravnaš korake naše da idemo kao

na nevidljivom lancu, određeni da padnemo u čas borbe s Tobom. — A

svaki se živ čovjek bori s Bogom, jedan dulje a drugi kraće; i svaki

podlegne.

Jednog nemirnog proljeća kad trava nije htjela iz zemlje ni cvijet iz

pupa, i kad je gorak i hladan život nosio zadah krvi, postavio si me na

tamnom mjestu gdje vjetar ne prestaje, gdje nemir ispunja dan, a strah

noć; oblačan dan i jezovitu noć.

Bio sam stari čovjekov boj na koji nas Bog poziva tajnom.

Ivo Andrić

by Guest 27/3/2017, 14:27

Beyond The Invisible

by Sponsored content